Na mnogim krovovima u velikim gradovima poput New Yorka, Chicaga ili Vancouvera niču „zeleni krovovi“, a primjerice, nama nešto bliži Stuttgart u Njemačkoj proglašen je „glavnim zeleno-krovnim“ gradom u Europi. U čemu je štos?

U neboderima se spava, jede, uči, živi. Ali neboderi mogu imati još jednu svrhu – na njihovim se krovovima mogu nalaziti vrtovi u kojima raste hrana. Ili barem čuvarkuće ili pak livade za pčele. Ta praksa stvaranja „zelenih“ krovova velikom se brzinom širi svijetom pa tako Pariz planira 2020. otvoriti najveću urbanu farmu na svijetu i to upravo na krovu. Impresivno, zar ne?

Zašto uopće imati vrt na vrhu nebodera?

Znate li da je nedavno u Francuskoj donesen zakon prema kojemu zgrade novije gradnje u komercijalnim zonama moraju imati „zelene“ krovove, što znači da trebaju biti djelomično pokrivene biljkama ili solarnim panelima. Zašto? Nekoliko je važnih razloga zašto zeleni krovovi postaju sve popularniji.

„Zeleni krovovi“ hlade

Svi znamo koliko je ljeti u gradovima vruće. Iako smo debelo ugazili u zimu, još uvijek se sjećamo ljetne topline i koliko nam je bilo vruće šetati Rijekom dok nam pod nogama asfalt „isijava“. Sjećamo se kako nam se ljeti „ne da do grada“ jer je vruće, puno toplije nego u mjestima izvan grada. 

Naime, postoji jedan fenomen koji se zove „toplinski otok“, pojavljuje se u gradovima jer baš u gradovima obično nedostaje vegetacije koja bi upila sunčevu svjetlost koja se onda pretvara u toplinsku energiju. Gradovi su dodatno zagrijani zbog industrije, prometa, hlađenja i grijanja što znači da je ljeti ondje puno toplije. Taj efekt se može smanjiti ozelenjivanjem površina u gradovima. Gradnjom „zelenih vrtova“ možemo bitno utjecati na smanjenje gradskih visokih temperatura.

„Zeleni“ krov je odličan izolator

Ljeti često palimo klimu da bismo se barem malo rashladili, zimi se grijemo. I jedno i drugo, zahvaljujući „zelenom“ krovu možemo činitii u manjoj količini jer su „zeleni“ krovovi odlični izolatori. To znači da zimi zadržavaju toplinu u zgradi koja bi inače puno lakše „pobjegla“ kroz krov, a istovremeno upijaju sunčevu toplinu. A ljeti su, zahvaljujući zelenilu na vrhu zgrade, temperature u zgradama niže. Dakle, „zeleni“ krovovi pridonose smanjenju potrošnje energije – zimi prilikom grijanja, ljeti prilikom hlađenja što je jedna baš odlična eko-stvar!

„Zeleni“ krovovi čiste onečišćeni zrak. 

Ljudi ne mogu živjeti bez kisika. Udišemo kisik, a izdišemo CO2. Kod biljaka je obrnuto, one CO2 pretvaraju u kisik da bismo ga mi mogli udisati. Fora, zar ne? Biljke i mi smo zapravo „kompići po disanju“. Apsorbirajući CO2 i teške metale iz zraka, biljke nam čiste zrak i zato su i više nego dobrodošli susjedi u gradovima.

„Zeleni“ krovovi smanjuju onečišćenje voda

Prilikom jačih kiša u mnogim se gradovima pojavljuje problem odvodnje silne količine vode koja padne budući da u gradovima uglavnom nema površina koje bi vodu upile jer dominira asfalt. Zato je gradska kanalizacija često pod velikim pritiskom, a ni poplave nisu rijetka pojava u takvim situacijama. „Zeleni“ krovovi su i u tim situacijama vjerni pomagači jer svojom površinom upijaju kišu koja bi završila u odvodima i kanalizacijama koji su u takvim situacijama često preopterećeni. 

Lokalna, organski uzgojena hrana

Ekipa koja se odlučuje na „zelene“ krovove uglavnom je ekološki osviještena i stalo joj je do prirode pa je i hrana koja se na njima uzgaja organska što znači da se ne koriste nikakve agro-kemikalije poput umjetnih mineralnih gnojiva niti pesticida već se hrana proizvodi poštujući prirodu. Koristi se humus i ostala prirodna gnojiva i biljni pripravci. Zamislite gušt – jedete zdravu i finu hranu proizvedenu u Rijeci i okolici, a ne dovezenu s drugog kraja svijeta!

Staništa za dragocjene životinjice

„Zeleni“ krovovi, uz to što daju hranu, domovi su malih, ali itekako važnih životinjica bez kojih ne bi bilo hrane pa tako ni nas – prije svega, pčela koje su glavni oprašivači. Pčele, bubamare, ptice, leptiri i ostala ekipa na „zelenim“ krovovima nalazi svoju hranu, skrovište, okrjepu pa i odmor na putovanju prema dalekim krajevima. Genijalno!

Kako napraviti „zeleni“ krov na svom neboderu?

U redu, sad smo saznali zašto su „zeleni“ krovovi odlična stvar, ali kako napraviti jedan takav krov? Prvi korak je provjeriti smije li se jedan običan krov pretvoriti u zeleni. Zavirite u zakonsku regulativu i provjerite je li dopušteno ozeleniti vaš postojeći krov. Popričajte s predstavnikom stanara i s ostalim stanarima u zgradi i vidite što oni misle o tome i jesu li suglasni.

Ako se postojeći krov smije ozeleniti, drugi je korak provjera može li se to učiniti – tu vam arhitekt i građevinar postaju novi kompići. Naime, njih je nužno uključiti u igru jer arhitekt će provjeriti je li zgrada sigurna pod „zelenim“ krovom i je li dovoljno čvrsta i otporna da iznese teret vrta.

Dobar građevinar je nužan da bi postavio kvalitetnu hidroizolaciju i drenažu koje će osigurati da voda ne „pušta“ iz vrta u ostatak zgrade, da se prilikom kiše višak vode kvalitetno odvodi i da ne „curi“ u zidove i stanove ispod vrta. Primjerice, zgrada u kojoj ja živim sagrađena je 1973. i nije projektirana s idejom zelenog krova pa ukoliko se odlučimo na taj korak, moramo sa stručnjacima provjeriti može li naša zgrada nositi teret vrta i svega što dolazi s njime u paketu, a tu mislim na zemlju, biljke i vodu.

Ako ste ova dva koraka uspješno prošli, prevalili ste pola puta do svog „zelenog“ krova. U trećem koraku možete navaliti na dizajn svog vrta. Stvarajte dizajn vođeni mišlju da trebate koristiti što lakše materijale u vidu zemlje, kontejnera i vaza za sadnju. Primjerice, izbjegavajte teške grede, kamene vaze ili kamenje za popločavanje stazica.

Morate se i zapitati kako ćete zalijevati svoje biljke? Na „zelenim“ krovovima obično svoje mjesto nađu i spremnici za vodu. Isto tako, mikroklima je jako važan faktor u dizajnu jer se morate zapitati koje će biljke najbolje uspijevati s obzirom na specifičnosti mjesta u kojem živite. I još jedna stvar. „Zeleni“ krov, kao i bilo koji drugi vrt, zahtijeva disciplinu. 

Unatoč tomu što vam se ponekad neće dati i možda biste radije napucavali loptu na obližnjem igralištu, znajte da ćete imati obvezu predvečer zaliti svoje biljčice. Isto tako, ako ste velike spavalice, znajte da ćete se ljeti morati ranije ustajati kako biste u vrtu napravili posao prije jakog sunca. O tim stvarima trebate razmisliti prije nego li donesete odluku o „zelenom“ krovu jer vrt je sličan kućnom ljubimcu – morate se o njemu brinuti (primjerice odvesti ga u šetnju i onda kad vam se ne da i kad biste radije pod toplom dekicom gledali film).

„Zeleni“ krovovi u Rijeci

Generalno, „zeleni“ krovovi su odlična ideja gdje god niknuli budući da sa sobom nose puno pozitivnih stvari. Ako planirate „zeleni“ krov za proizvodnju hrane u Rijeci, nekoliko važnih stvari imajte na umu, a to su specifičnosti vaše mikrolokacije. U Rijeci pada jako puno kiše. Stoga su adekvatna hidroizolacija i drenaža najvažniji koraci, morate se konzultirati sa stručnjacima koji će izvesti kvalitetan posao kako ne bi došlo do poplave u stanovima ispod vrtova, što nikako ne želite. 

Također, u Rijeci pušu jaki vjetrovi, ponajviše bura i jugo. Prilikom dizajna vrta uzmite u obzir sadnju biljaka koje će oslabiti utjecaj snažne bure koja će udarati po krovovima zgrade pa tako i po vašem vrtu. Ljeti je kod nas jako vruće, ljeta su nam obilježena visokim temperaturama i s malo kiše pa razmislite o biljkama koje dobro podnose vrućinu. Obično su to sukulenti poput čuvarkuće. Osigurajte dovoljnu količinu vode. Što se jestivih biljaka tiče, svakako će vam biti potrebna konstrukcija koja će omogućiti sjenu biljkama tijekom najtoplijih mjeseci – srpnja i kolovoza.

Uz koristi koje sa sobom nose „zeleni“ krovovi, važan razlog zbog kojega se ljudi u velikim gradovima odlučuju na njih jest nedostatak prostora za uzgoj hrane. Mi, nasreću još uvijek nemamo taj problem, gotovo su sve naše livade, gredice i vrtovi prazni, ta zemlja stoji i čeka na proizvodnju hrane. 

U našoj situaciji prvi je korak poticati izgradnju novih zgrada sa „zelenim“ krovovima i paralelno s time oživjeti sve vrtove, zemlju i gradske površine koje zjape prazne u susjedstvima i čekaju svoje vrtlare. Nakon što oživimo svu zemlju i obogatimo svaki komadić tla, na njemu zasadimo hranu i pobrinemo se za njega, kad nam ponestane prostora – onda ćemo prenamijeniti postojeće krovove u „zelene“. 

Krenimo od onoga što nam je “pod nosom” i što nas neće puno stajati – ozelenimo vrtove i javne površine koje se nalaze svugdje oko nas! Sretno!