Uvodni tekst u recenziju FIFA-e 20 možete pročitati u prošlogodišnjoj recenziji FIFA-e 19
Zašto čitate Brickzine? Zašto ste uopće otvorili ovaj članak? Čemu? Pretpostavljam kako ste u potrazi za recenzijom najnovije FIFA-e koja je izašla krajem prošle godine. Pretpostavljam kako ste u potrazi za nečim zanimljivim, novim, nenapisanim. Uostalom, tako ste vjerojatno došli do nas jer ako niste – pobogu, kako ste došli do nas? Premladi smo još da se nalazimo u okladama na gubitničkim stranama.
Nastavljam pretpostavljati. Ne biste bili zadovoljni kada bi, recimo, jedan dio starijeg teksta stavio, zalijepio, umjetničkim riječnikom kolažirao, u tekst koji ste otvorili. Nikako, osjećali biste se prevareno jer (više ne) avangardni(ji) postupci vam ne trebaju u vrijeme ručka kada čitate ili općenito u recenzijama običnih igri. Ne biste bili sretni nama kada bi vam servirali goli ručak. Recimo kako biste bili nezadovoljni i uvjerenjem da niste ništa novo saznali osim činjenice da ste upravo potrošili xy minuta, živaca i misli. Srž današnje tragedije – izgubiti vrijeme (koje inače nikada nismo ni imali).
Poslije tako lošeg iskustva pretpostavljam kako biste nas gledali ili jednim okom zatvorenim ili leđima okrenuti. Ili nas uopće više ne bi gledali jer zašto bi čitali članke koji se recikliraju? Čemu? Postmodernističku filozofiju čitate ili u kasnim noćnim satima kada više nitko budan ili pred profesorom. Ne morate još u člancima shvaćati poantu sličnih postupaka, kvragu, jedete na klupici i želite opustiti moždane vijuge. Kvragu autore, prekriži se.
Dosta pretpostavki. Vrijeme je za pitanja opet.
Zašto onda čitate recenziju FIFA-e 20?
Zašto uopće pišem recenziju FIFA-e 20?
FIFA ___ (ubacite godinu po želji)
Prošle godine sam pisao kako se EA mora trgnuti ako ne želi da KONAMI ponovno preotme nogometni pijedestal. Vjerovao sam tada kako je PES spreman za iskorak, ali to se pokazalo kao lažno proročanstvo. Novi PES unatoč određenim eskluzivama nije uspio ispuniti očekivanja svoje publike, a time ni očekivanja mase nezadovoljnika FIFA-inim serijalom.
Njima je ponovno preostalo vjerovati kako obećanja vezana za EA nisu u potpunosti isprazna. Određene promjene u mehanikama igre, Volta… Prazna čaša nije bila u ponudi za šankom. Nažalost, nije bila ni polupuna ni poluprazna.
Mehanike igre doživjele su manje preinake, posebice u obrani te pri izvođenju slobodnih udaraca i jedanaesteraca. U ruke igrača stavlja se veća odgovornost pri igranju obrane tako što su određeni obrambeni manevri (mijenjanje braniča, uklizavanja) olabavljeni s namjerom da sam igrač ima više kontrole u obrani. Time njemu greške, ali i uspjesi idu na dušu. Međutim, to nisu toliko veliki pomaci kao što se pokušavaju prikazati s obzirom na to kako su slične varijante bile vidljive u prijašnjem naslovu koji je realizam pokušavao dostići neprobavljivim izjednačavanjem brzina svih igrača.
Atributni segment je popravljen u novome naslovu koji ponovno ističe brzinu kao vrlinu, ali dovoljno da ona ne postane kao mana u starijim naslovima u kojima je to bio jedini važan atribut. Pored toga treba istaknuti kako je vidljiv rad na vratarima, kao i određenim aspektima napada gdje igrači doživljavaju manje moždanih blokada kada se nađu sami pred vratarom. Međutim, riječ je o minimalnim preinakama, takozvanim tweaksovima koji su se trebali naći u update programu prošlogodišnjeg naslova. Nema tu revolucionarnih promjena niti će ih biti do sljedećeg kvantnog engine skoka.
Mehanike izvođenja slobodnih udaraca u isti su čas zakomplicirali, ali i otvorili širim masama koje nakon nekoliko sati usvajanja mehanika su u mogućnosti pogađati kao i profesionalni igrači u prijašnjim naslovima. Ovoga puta su u tim segmentima izostale i horde glitcheva čime se taj segment na društvenim mrežama najprije istaknuo svojim najboljim primjercima.
Međutim, to vas ne zanima. Zanima vas Volta s obzirom na to kako su na tome nezadovoljne mase gradile svoj optimizam. Međutim, razloga za pretjerani optimizam nema nakon nekoliko sati provedenih u svijetu uličnog nogometa. Problema je mnogo, počevši od činjenice da Volta više poveznica ima s mehanikama “velikonogometne” FIFA-e, a ne s mehanikama slavljene FIFA Street. Mali nogomet nije nogomet koji gledamo na velikim ekranima te ima svoje zakonitosti i zahtjeve. Volta više poveznica ima s katastrofalnim pokušajima starijih izdanja na Wii platformama (FIFA 12) gdje se mali nogomet igrao kao pinball. Ulični nogomet nije sinonim kaotičnom nogometu.
Stvari postaju gore kada se dođe do ukorporirane singleplayer priče koja je na toliko razina nedorađena da se savršeno uklapa u politiku firme koja nastavlja degradirati, kako umjetničku vrijednost naslova, tako i padijsku vrijednost igraćih naslova. Ne igramo da se natječemo.
Redom se na prijašnjih nekoliko rečenica nadovezuju redom zapostavljeni career mode i grafički dio koji je promijenio samo naslovne boje. Roza je nova plava. Estetske promjene ne smiju zasjeniti niti mogu oglušivanje vrhuški na zahtjeve zajednice koja jasno na svim razinama ističe kako je proizvod promijenio samo godinu i bazu igrača. Dodatak rumunjske prve lige uistinu podsjeća na dane kada smo kao studenti radije čistili doli učili, znači radili sve osim onoga što uistinu trebamo. Međutim, nadograđivanje baze koje trenutno vidimo je već napravila širokogrudna zajednica koja je u ovim uvjetima prisiljena raditi sve što EA ne radi.
FIFA 20 time se svela na niz osrednjih preinaka koje će nekima sjesti dobro, nekima loše, a neke neće niti biti briga dok budu igrali FUT, jedini model u koji se nastavlja ulagati.
Zaključak iz 2017. godine
Izlasci naslova iz sličnih sportskih serijala pred kritičare postavljaju težak zadatak izmišljanja sinonima. Pokušavaju nas uvući u svijet bez budućnosti u kojem je ovo normalno jer živimo u najboljem mogućem svijetu. U trenutku kada kriteriji padnu na razinu u kojoj se mi zadovoljamo manjim preinakama, naše pisanje postaje besmisleno. U trenutku kada je moguće ušiti dijelove teksta iz prošle godine u novi tekst, imamo problem.
Međutim, ako biste kupili istu igru, zašto ne biste pročitali isti tekst? Zato jer imate široku ponudu drugih tekstova, ali nemate široku ponudu nogometnih naslova. Koliko god gejming zajednica ističe rivalstvo PES-a i FIFA-e, riječ je o samo dva giganta koji su odavno podijelili tržište među sobom početkom prošlog desetljeća. Imperativa za promjenama nema, a kada imperativa nema, onda nema ni promjena.
Što će nam sutra kada imamo jučer?
Što će nam FIFA 20 kada imamo FIFA-u 1_?
