“Ej, mali! Opet na toj škatuli gubiš oči, odi malo van, ganjaj loptu…”

“Ej, nono! Ma kakva lopta, tražim tu po netu nešto za školu…”

“A, za školu… ma čekaj, kakva ti je to slika? To se sve nešto krivi i trese… pokvario ti se ekran, zašto ti tata ne kupi novi, reći ću mu ja…”

“Ma nono, nije se pokvario ekran, to je takva snimka. To tako treba… to ti je umjetnost.”

“Aaaa… umjetnost… to na ekranu?”

“Da, nono. Umjetnost.”

“Znaš, kad smo mi imali naš prvi televizor, onda bi nekad bila isto ovako umjetnička slika, pogotovo kad bi vani grmilo pa bi onda moj pokojni tata tukao šakom po njemu dok umjetnost ne prođe i dođe nam normalni program.”

“Pa da nono! Smetnje kad grmi, to otprilike i je to. Ovo što gledam je glitch art, ili umjetnost pogreške. Autori koriste greške ili namjerno kvare digitalni signal, sliku ili zvuk, da bi stvorili nova umjetnička djela.”

“Ajme meni, kakve bedastoće. Znači, ‘ajmo reći, oni tuku šakom po televizoru koji radi, da bi pokvarili sliku?”

“Mislim da to rade računalima. Ne moraju lupati šakom.”

“Ma, tko je to vidio… kvariti dobru sliku i zvuk… Ma, ta vaša generacija stvarno nije normalna.”

“Čekaj malo, nono, čekaj samo malo… Moja generacija? Kakvu si ti ono glazbu slušao kad si bio mlad?”

“Da kakvu! Najbolju! Mi smo slušali samo rock, Radio Luxemburg, sve su nam ploče pomorci donosili iz svijeta čim bi…”

“Dobro, dobro, znam to sve, čuo sam… ali ti znaš da su stari rockeri namjerno kvarili svoja pojačala, da bi im gitare imale grublji i prljaviji zvuk?”

“Namjerno kvarili? Kako misliš namjerno? Pa tko je lud da…”

“Pa evo, čitam tu na internetu povijest distorzije. Piše da je gitarist Link Wray olovkom bušio rupe u zvučniku, drugima su padala pojačala ili su namjerno prčkali po njima… pa i ne samo muzika! Vidi ovo što ću ti sad pustiti na youtubeu… evo, gledaj ovu snimku.”

“Vidim, to su neke smetnje. Lijepe, šarene smetnje.”

“To ti je Len Lye, odnosno njegov umjetnički rad iz 1935.”

“1935.?”

“Da.”

“Ti vraga… 1935. kod nas nije ni bilo televizije. Kad su moji nonići htjeli vidjeti ovakvu sliku, morali su jedan drugoga udarati šakom u glavu.”

“Vidiš nono koliko smo napredovali. Više nema potrebe za tjelesnim nasiljem.”

“I dobro, kažeš… umjetnost. Hm. A rade li to i kod nas ljudi?”

“Pa rade… evo, na primjer za sad sam našao da se time bave Dina Karadžić i Vedran Gligo… ali vidim da vode i radionice pa onda očito ima još zainteresiranih. A saznao sam da se održao i /’fu:bar/ glitch art festival u Zagrebu prošle godine… došli su umjetnici sa svih strana svijeta. Nono, grešaka koliko hoćeš!”

“Dobro, dobro… pustit ću te ja da ti radiš svoju zadaću. Vidim ja da tebi to ide, bolje da ti ja ne smetam.”

“Ma ne smetaš nono, ništa ne brini. Ako u zadaći bude neka greška, reći ćemo da je umjetnost.”

Ozbiljno o glitch artu ili umjetnosti greške

Od prvoga dana kad su se pojavili uređaji koji prikazuju sliku ili zvuk, oko njih su počeli oblijetati i autori koji su te uređaje pokušali upotrijebiti u umjetničke svrhe. Kako su umjetnici skloni tražiti posebnosti i iznimnosti u svemu što nas okružuje, nije trebalo dugo čekati da svoju pažnju usmjere prema greškama. Tako je nastao glitch art.  

Glitch art, glitch umjetnost ili umjetnost greške naziv je za umjetnička djela koja nastaju korištenjem namjernih grešaka u radu elektroničkih uređaja ili kvarenjem digitalnih podataka.

Kako su digitalni uređaji zauzimali sve više prostora u našim životima, tako je i glitch art uzimao sve više maha pa se krajem dvadesetog stoljeća glitch pojavljuje i kao žanr elektronske glazbe.

Umjesto savršeno ugođenih instrumenata, okosnica ove nove glazbe postali su CD playeri koji preskaču, tranzistori koji zuje i procesori koji rade sve zamislive vrste grešaka. Neke od primjera glitch zvuka možete naći na stranici https://www.last.fm/tag/glitch

Danas se na internetu mogu pronaći zanimljivi radovi raznih umjetnika koji se služe glitch artom. Luke Jerram koristio ga je kako bi izradio skulpturu svoje kćeri Maye, Phillip David Stearns pokrenuo je “Glitchtextiles” i prodaje tekstile s glitch uzorcima, a umjetnik Mishka Henner u svom je radu Dutch Landscapes (Nizozemski krajobrazi) upotrijebio karte s Google servisa na kojima je Nizozemska vlada strateške lokacije sakrila glitch oblicima.

Glitch art možete raditi i sami. Na stranici http://glitchart.info/ naći ćete različite alate s kojima možete od svojih fotografija napraviti “umjetnička djela s greškom”. Za one koji više vole pokretne slike postoji i http://www.uglitch.com, stranica nalik na youtube, gdje se objavljuju gif formati izrađeni pomoću besplatnog softvera Corrupt.Video.

Alati su vam dostupni, idite i griješite.