Hoće li ove godine biti snijega, ali u većim količinama? Barem do koljena? Ili makar do gležnjeva?
Siječanj je ove godine bio jako topao, a ni veljača nije pretjerano ledena, prave zime zbog koje vire sige iz nosa nema još na vidiku. Ceste su lako prohodne, svega nekoliko dana bile su zaleđene i opasne za odveć sigurne pješake, ali i neoprezne vozače.
Snijeg bi, po nekom čudnom pravilu, svake godine uvijek pao kada bi završili zimski praznici, ali ove godine snijega nema i nema.
Ništa čudno ako navrati početkom ili krajem travnja. Možda ćemo Praznik rada obilježiti radno, s lopatama u rukama, praveći prohodne tunele ispred kuća i zgrada?
Ništa čudno.
Čudni su ljudi pa su i vremenske prilike jednako čudne.
Čudi me i brine manjak snijega. A čudi me i brine snažan vjetar koji je u stanju srušiti desetak smreka zaredom kao da su kakvi čunjevi za kuglanje. Kada se ne čudim nekome ili nečemu, onda upravo ja budem taj koji nekoga začudim ili zabrinem. Ili oboje – stvorim začuđenu zabrinutost ili zabrinuto čuđenje.
Što brine Zabrinutu Jasenku?
Kamo god se okreneš, stalno neka čuđenja i brige. Glistu Jasenku brinulo je što nema kiše oko nje. Nitko joj nije znao reći zašto kiše nema i kada će doći. I hoće li ikada doći.
Sigurno ste upoznali Jasenku, dobila je ulogu glavne likice u basni Zabrinuta Jasenka (Knjiga u centru, 2013.) Zorana Pongrašića. Simpatična Jasenka, zamislite samo, nikada, ali baš nikada nije doživjela kišu! A trebala bi biti kišna glista. Ako nema kiše, onda je samo glista, ne?
Nije samo nedostatak kiše brinuo Jasenku. Nije znala hoće li dovoljno narasti prije nego krene u školu. Niti je znala hoće li se s vremenom udebljati poput tetka Jurice koji je isto kišna glista (ali on se ne zamara kišom). I to neznanje ju je kopkalo i bockalo, nije joj dalo mira. Malo je biće bila Jasenka, ali velike su ju brige morile poput noćnih mora.
Odrasla bića često običavaju umanjivati strahove manjih. U tome su odrasli zlatni prvaci ili makar viceprvaci, ne pridaju dovoljno pažnje brigama najmanjih i često nisu u stanju pružiti potrebnu pomoć u obliku savjeta. Odrasli se svojih briga nastoje riješiti ignoriranjem, ali mala su bića slaba u ignoriranju. Kada ih nešto muči, onda ih to muči non-stop, razjeda ih problem koji ne umiju riješiti i djeluje vječno!
Kada sam bio malen poput Jasenke, nisam mogao zaspati sve dok ne bih shvatio zadatak iz matematike ili naučio pjesmicu napamet. A sada? Sada sam kao odrastao, izbjegavam matematiku u širokom luku i radije se posvetim crvenom ili bijelom luku. Prejedem se luka pa onda slabije spavam.
Bistra je Pongrašićeva Jasenka, ali nije sklona ignoriranju problema. Stalno misli na ono što ju muči. A problem je u tome što joj nitko sa stopostotnom sigurnošću ne može reći hoće li danas-sutra biti debela poput Jurice i kada će konačno doći željena kiša.
Balavac Balonja i njegove bale
Za Jasenku znaju učenici nižih razreda jer, priča o njoj nalazi se na novom popisu lektire. A nedavno se Jasenka pojavila u novoj Pongrašićevoj priči po imenu Balavac Balonja (Knjiga u centru, 2019.). I tu je priču, baš kao i Zabrinutu Jasenku, zgodno ilustrirala Marijana Jelić.
U priči Balavac Balonja glavni je lik puž koji ne razbija glavu oko toga hoće li mu glavu pasti kap kiše, pahulja snijega, hračak ili meteor.
Ne, Balonja ima drugi problem. Balav je, slini naveliko i naširoko, baš kako to rade puževi bez kućice (koje obično zovemo golači kao da su nudisti)! Slini Balonja bez prestanka, ispušta sluz toliko da ga svi izbjegavaju. U redu, skoro svi! Kako bilo, Balonja nije omiljen u društvu, ne zovu ga ni na sprovode, a kamoli na tulume!
I nije da je Balonja presretan zbog toga, ali nije da je drugima stalo do toga kako se on osjeća. Svatko gleda svoju brigu. To je loša značajka briga, da svatko gleda samo svoje brige i ne misli na tuđe.
Znači, i Balonja ima svoje brige koje nisu nimalo slatke poput bombona, prije su ljute poput feferona od kojih krenu suze i potočić šmrkalja. Ali, kako se kaže, svako je zlo za neko dobro. Njegova nepopularna osobina poslužit će u dobre svrhe, upravo će Balonja riješiti problem kojemu nitko nije mogao naći rješenje. Ne bi bilo zgodno da kažem kako i zašto će druge životinje konačno prihvatiti Balonju onakvoga kakav jest.
U priči Balavac Balonja pojavljuju se, već sam napisao (skoro pa i rekao), likovi iz priče o Jasenki. A to se meni jako sviđa, kada se likovi iz priča pojave u drugim djelima kao gosti. Drage su mi te poveznice, kada likovi zažive u drugim knjigama. Tko zna koliko je likovi koji su jednom zaživjeli u knjizi i nikada nisu dobili drugu priliku u nekoj drugoj knjizi? A eto, Pongrašić je lik Jurice iz priče o Jasenki ubacio i u priču o pužu Balonji.
Basnolike basne
Obje su priče, i Zabrinuta Jasenka i Balavac Balonja, basne prikladne za nove generacije (ali i za one nešto starije čitatelje koji vole naučiti nešto novo iz priča za djecu).
Poput svake basne, obje priče imaju neočekivan obrat u radnji, likovi budu izloženi problemu koji se mora privesti kraju, što će reći da moraju prokljuviti gdje se krije rješenje. Naravno, obje priče imaju korisnu pouku za djecu, ali i za one nešto starije. Čak i najstariji mogu nešto naučiti jer, svatko ima neku brigu, problem koji bi se trebao riješiti.
Posebnost basni je u tome što njihov sadržaj uvijek ima snagu i vrijednost. Pouke koje basne kriju u sebi nemaju ograničen vijek trajanja, nisu kvarljive i podložne vremenskim (ne)prilikama. Basnama se redovno ukazuje na (ne)poželjne oblike ponašanja, njima se suzbijaju ustaljene predrasude i poručuje što se smije, a što se ne bi smjelo činiti u društvu. U basnama, koje su u pravilu kratke i jasne (a neke i masne!), nema dugačkih pametovanja ili agresivnih nametanja.
Basne Zabrinuta Jasenka i Balavac Balonja također služe za izgradnju normalnih međuljudskih odnosa, ukazuju na naopaka razmišljanja, oblikuju svijest čitatelja, razvijaju karakter i izgrađuju stav. U basnama se djeca mogu pronaći, pronaći sličnosti između likova i sebe ili likova i ljudi iz vlastite okoline.
Pa tko se od nas nije našao pored 101% zabrinutog bića koje je sklono dramatizacijama (kao što je Jasenka) ili bića kojega se skoro svi klone (kao puža Balonje) jer je, eto, iz nekog razloga, po nečemu drugačije od okoline. Priča o pužu Balonju govori o prihvaćanju i odbijanju različitosti. Premda su ga se gotovo svi klonili kao da ima kugu, Balonja je ipak pomogao unesrećenome. Nitko ga nije tjerao na to, bila je to njegova dobra volja. I u tome se vidi koliko mu je veliko srce te da je dobro pomoći i onome tko ti možda nije najbolji prijatelj ili pretjerano bliska osoba.
Nevjerojatna se snaga krije u basnama. Mada se pročitaju u svega nekoliko minuta, o njima se puno toga može reći (ili napisati), povezati s konkretnim životnim situacijama. Univerzalan je sadržaj basni, simbolika i pouke koje čine basne svima su lako razumljive, nije da su basne podložne određenoj kulturi, naciji, jeziku ili prostoru.
Prave basne nadilaze umjetne granice. Basne čine da više mislimo na tuđe brige, a manje na sebe i svoje probleme. Evo, dok čitam i pišem o basnama, manje mislim na snijeg kojega nema i nema.
