John Wick Hex je u potrazi za idealom pronašao samo jedan veliki bijeli zid koji će im još dugo vremena služiti da lupaju glavom u isti.
Franšiza John Wick zasjela je na mjesto koje su kod prijašnjih generacija redom držali Rambo, James Bond, Terminator ili “nema filma u kojem nema mojeg poteza” Van Damme. Kao novi polubog/poluubojica, John Wick je redizajnirao žanr koji je bio u strmoglavom padu od početka stoljeća. Hladnokrvni ubojica s dozom cinizma + akcija + akcija + akcija… = publika gola do pasa.
S obzirom na to kako su navedeni filmovi savršeni za prenijeti na manje ekrane, bilo je samo pitanje vremena kada će John Wick dobiti svoj igraći naslov. Poslije gledanja filma ili čitanja ovog izuzetno kratkog uvoda, ideja igre se sama predlaže – FPS. Ili TPS? To su modeli koji se proglašavaju realnima, ali su daleko od istih zbog brojnih medicinskih razloga koji omogućuju slatku tranziciju ideja na kojima je nastao John Wick.
Međutim, jednostavno odavno više nije (post)moderno te smo protekloga mjeseca na raspolaganje dobili ni više ni manje nego XCOM John Wicka. Hoću reći – John Wick Hex.
John Wick kao šahovska figura
U Wickovom svemiru John Wick Hex smješten je iza starije filmske braće te predstavlja svojevrsni prequel što predstavlja vrlo zanimljiv eksperiment s obzirom na miješanje različitih medija. Videoigre su dosada ili preuzimale koncept te predstavljale svojevrsni paralelni svijetu filmu ili jednostavno prenosile kao bilježnici pogledano. Ta suradnja ujedno je i veliki korak za industriju videoigri koja je dosad od strane drugih medija bila percipirana kao izrazito niska kultura (sam kompliment je i imenica kultura) koja je djetinjasta i eskapistička.
Međutim, kroz tih devet sati glavnoga narativa kroz koji mi upoznajemo Johna Wicka u naponu snage te ostale nama poznate članove (Winston, Charon) mi nećemo ostati igrati istu zbog njega s obzirom na to kako je on siromašan i blijed. Uostalom, žanrovski ti filmovi nisu poznati po snažnoj fabuli, a ucrtanom trasom nastavlja i igraći naslov koji igrača pokušava osvojiti originalnim turn-based strategy modelom.
John Wick Hex zadovoljava najviše estetske standarde sa svojim pomalo stripovskim stilom umočenim u paletu tamnijih boja koje naš ekran pretvaraju u još jedno poprište wickovskoga svijeta.
Za razliku od drugih turn-based strategy naslova u kojima se naši potezi izmjenjuju s potezima drugoga igrača, ovdje je sve puno dinamičnije jer prati stvoreni timeline koji vam govori koliko vam vaši potezi oduzimaju vremena te koliko istih možete izvesti prije doli vaš suparnik uzvrati. Zvuči komplicirano? U isto vrijeme i je i nije jer ćete se često naći u situacijama u kojima ćete morati promisliti što i kako izvesti ako želite ostati živi u situacijama gdje ste okruženi s nekoliko protivnika. Kada nakon prvog nivoa shvatite koncept te se uživite, imat ćete prilike svjedočiti brojnim dinamičnim scenama u kojima jedan strateški naslov ne izgleda kako bi trebao izgledati strateški naslov. Uistinu ima trenutaka kada John Wick Hex uhvati filmove za rukav te protrese ono malo akcijske magije.
Kritika dolazi u trenutku kada shvatite kako su ti trenuci presječeni nespretnim animacijama, trenucima u kojima doista shvatite kako igrate na poteze te kako kronično nedostaje brzina koja krasi akcijske naslove. Ujedno, ofenzivni arsenal našeg junaka izuzetno je neinspirativan te koliko god bilo zabavno bacanje pištolja u glavi, ono je kraj eksperimentiranja za Johna Wicka u igri. A to predstavlja problem kada se sjetimo da je cijela franšiza izuzetno inovativna po tom pitanju (olovka piše, olovka ubija). A još jedan udarac u pleksus mora predstavljati sustav napredovanja koji nema pretjeranog utjecaja na samu igru što dovodi do pitanja – zašto imamo sustav napredovanja? Pred sam kraj igre postavit ćete isto pitanje za mnogo stvari koje jednostavno nećete koristiti jer više štete vama nego protivnicima.
Ime je krivo za sve
John Wick Hex predstavlja izuzetno hrabar pucanj. Uzeto je ime trenutno najpopularnije akcijske franšize, alternativni put kojim se odmiče od mainstream riješenja te nekoliko originalnih turn-based strategy riješenja. Naslov Good Shepherd Entertainment predstavlja zanimljivo ostvarenje koje ukazuje na nove smjerove u strateškim žanrovima, ali podliježe pod težinom vlastita imena. Ono što posebnim čini kinematografska ostvarenja ne prenosi se na mlađeg računalnog brata koji svojom zvečkom može zazvat jedino svoje roditelje. Iako je skretanje s mainstream autoceste uistinu vrijedan hvale, nije vrijedno hvale činjenica da je taj put potrošio mnogo više resursa za puno manje rezultate.
John Wick Hex predstavlja vrijedan pokušaj simbioze filma i igre koja je pokušala drugo na štetu prvog. Hrabar pucanj u prazno, Good Shepherd Entertainment.
