Razmjena dobara bila je svakodnevica tijekom djetinjstva. Dobre trampe bile su česte među djecom, a naročito bi dobro prošli oni stariji i iskusniji koji su se više razumjeli u vrijednost određenih artikala pa bi prošli bolje.

Razmjenjivale su se slastice, sličice i stripovi, a bilo je i razmjena kada biste, recimo, za tri-četiri stripa dobili glanc novu tehničku olovku koju biste nešto kasnije mijenjali za kalkulator kakvoga nitko nema u školi, a kamoli u razredu. Ili biste kasnije za kalkulator dobili ručni sat koji u sebi ima štopericu ili kakvu drugu dodatnu osobinu.

Danas rijetko tko na ruci ima sat pa i malotko ima pojma o vremenu. Da bi saznao koliko je točno sati, čovjek mora pogledati na mobitel. A prije dvadesetak godina, kada mobitela nije bilo, svi smo na ruci imali sat i pogledavali kada će završiti školski sat, zvoni li za dvije ili dvadeset minuta. Naravno, morali smo paziti da nas učitelj pritom ne vidi jer, nije baš svima odgovaralo što stalno gledamo koliko je sati. Često pogledavanje značilo bi da nam je dosadno na satu ili da smo naprosto nepažljivi.

Opet, satovi nisu uvijek bili točni. Kasnio bi ili išao unaprijed, preračunali bismo se čekajući da prođe sat ili da dođe vrijeme za kakav važan trenutak.

Retro uvod

Čemu su satovi prije služili i kako su se ljudi njima koristili? Koje su funkcije imali satovi i kako su se ljudi odnosili prema satovima? O tome govori bajka Kako je mala kazaljka tražila sebe (Sipar, 2019.) koju je napisao Neven Drozdek, a ilustrirala Dubravka Kolanović. Drozdek je napravio poduži uvod u priču, prisjetio se starih vremena. Nije odmah krenuo u zaplet u kojemu glavnu riječ ima mala satna kazaljka koja se nalazi na tornju gradske vijećnice.

Priča tek nešto kasnije govori o tome kako se mala kazaljka na satu pobunila. Dojadila joj je njezina uloga pa zastala sa svojim radom. Nastala je pomutnja, ljudi nisu znali koliko je sati: „Više nitko nije znao koliko je sati i koje je točno vrijeme. Što su dani više prolazili, nered je bivao sve veći. Ljudi su kasnili na posao, na sastanke, svugdje su se stvarale gužve…“

I što se onda dogodilo? Velika se kazaljka naljutila na malu kazaljku. Mala je kazaljka pala sa sata i tada se priča male kazaljke pretvara u životnu avanturu. Dječak će naći malu kazaljku i doživljavati ju kao mač, brkati muškarac vidjet će u njoj otpad na kojemu bi mogao zaraditi, no gotovo nitko ju neće vidjeti cijeniti… Mnogi neće razumjeti čemu kazaljka uopće služi i koja je njezina svrha.

I mala će kazaljka tijekom svojega putovanja, kada će ići iz ruke u ruku, razmišljati o smislu postojanja: „Tko je onaj tko daje pravu mjeru životu, prati ga u redovitim razmacima i neprestano mu daje stalan ritam? Što ako toga nema? Što ako taj netko odbije raditi svoj posao i obavljati svoju dužnost? Što ako taj netko odbije biti ono što jest i baci se iz visina svojega povlaštena položaja na tlo na kojemu ga nakon toga povlače po blatnim jarcima, oslanjaju o klimave ograde, po kojemu migolje bube i spavaju psi lutalice?“

Bez brzanja

Tražit će kazaljka svoju osobnu vrijednost i životnu svrhu, odnosno pronaći će sebe, ali neće to biti baš lagan proces. Baš kao i kod ljudi koji se traže i izgrađuju, kazaljka će se susresti s naizgled nepremostivim problemima i katkad očajavati, uvidjet će u čemu je griješila i čemu služi. Kako to u bajkama često biva, i ovdje će kraj biti optimističan i sretan. No, tko će maloj kazaljci pomoći u njenoj velikoj pustolovini?

Lijepu je i skladnu priču sastavio Neven Drozdek, a tople ilustracije Dubravke Kolanović dodatno su priči dale poseban topli štih svojstven bajkama. Priča je podijeljena u devet poglavlja, nema u njoj brzanja i zbrčkanosti, sporo nas uvodi u radnju koja podsjeća na nedavna vremena u kojima su satovi bili vrjedniji i brojniji, prisutni na ruci gotovo pa svakoga čovjeka. Velika prednost bajke Kako je mala kazaljka tražila sebe je u tome što ne započne odmah s problemima male kazaljke, već se najprije podrobno objašnjava kako su prije satovi funkcionirali i čemu su služili.

Ne zamarajte se vremenom tijekom čitanja ove pripovijesti. Čitajte polako, bez pogledavanja na sat…