Uvijek kada me netko pita kako sam i zašto počela svirati harfu nikad ne znam što mu reći. Istina je da sam u glazbi od kad sam bila mala beba koja je puzala po stanu i jela kašice.

Moja mama je profesorica harfe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i koncertna je harfistica, a tata inženjer elektrotehnike koji je zapeo među glazbenicima. Kao mala sam se, umjesto da pužem po podu, pentrala po harfi pa sam jednog dana odlučila probati i odsvirati nešto da vidim što mi to mama stalno radi. Bilo mi je fora i sviđalo mi se, ali nismo harfa i ja kliknule iz prve.

Prošlo je neko vrijeme i prešla sam na gudaće instrumente. Jedan dan sam bila kod tete na ručku i iz zabave uzela njenu violinu (ona je isto glazbenica, svira violinu u orkestru HNK Ivana pl. Zajca) i oduševljena teta odmah me posjela i krenula učiti svirati. Došlo je vrijeme upisa u osnovnu glazbenu školu i po planu je bilo da ću upisati violinu, ali sam zadnji tren taman prije upisa promijenila mišljenje i morala razočarati tetu. Ipak sam upisala harfu i ušla u klasu mamine bivše studentice. Čovjek bi pomislio da će mi mama biti oduševljena, ali me ona čak i odgovarala od toga: “Ma nemoj harfu Marta to ti je nespretno.”, “Violina ti je tako lijepo išla.”

Svi harfu povezuju s anđelima i meditacijom i svima je to divno i krasno, ali nije to toliko lagano koliko izgleda. Moraš prvo na rame nasloniti te 42 kile, svirati s dvije ruke i ISTOVREMENO nogama pomicati 7 pedala koji imaju tri različite pozicije (svaka žica može proizvesti tri tona) i snaći se u moru žica. Dok si mali klinjo sviraš na keltskoj harfi koja umjesto pedala ima kukice iznad žica, a kad malo narasteš pređeš na pedalnu koncertnu harfu.

Svi misle da je ići u glazbenu totalna laganica. U busu sam, idem doma iz škole i priđe mi lik koji je bio paralelan razred u osnovnoj, nikad se družili nismo, pričali, ništa. Stane pored mene i pita me koju sam srednju upisala (već vidim di ovo vodi) i kažem mu da sam u glazbenoj i evo njega kao dogovoreno s predvidljivim komentarom “Joooj pa blago se tebi to je lagano vi samo svirate i pjevate jelda?” Pa došlo mi je da ga kacotiram.

Ok, da, naravno da imamo satove instrumenta i zbora, ali uz to imamo i stručne glazbene predmete kao što su solfeggio, harmonija, polifonija te općeobrazovne predmete. Ujutro imaš općeobrazovne predmete, popodne instrument, glazbene predmete i zbor ili orkestar (ovisi što sviraš), a između toga moraš učiti i vježbati instrument.

Nekad mi bude puna kapa obaveza, ali obožavam sve vezano uz glazbu od kad sam bila mala. Nema dana koji provedem bez sviranja, pjevanja ili slušanja muzike jer kako moj nono uvijek meni kaže “Tko pjeva, zlo ne misli.”