theeducator.org
theeducator.org

Više nego ikad trebamo lijepe priče koje nadahnjuju. Ova “vau vau” priča je jedna takva.

Rio i ja prvi smo se put susreli u jednoj dječjoj knjižnici. Njegova čovjekica Sara djeci je pričala priču, a on ju je, zavaljen u svoju mekanu postelju, pozorno slušao.

Vrtićancima je priča bila zanimljiva, ali sve su oči ipak bile uprte u njega. Dobroćudnog čupavog psića koji je svako toliko, na Sarin poziv, izlazio iz svoje postelje i s djecom isprobavao jednostavne trikove, tragao za skrivenim rekvizitima iz priče, pružao šape, okretao se i sudjelovao u priči.

Često na književnim druženjima vrtićancima pričam priče i znam koliko je strpljenja, kreativnosti i truda potrebno da njihova pažnja potraje. Rio je to odradio kao od šale. U knjižnici se gotovo ni muha nije čula. Samo neka neopisiva radost i pokoji uzdah uzbuđenja djeteta koje je Rio baš u tom trenutku odlučio ponjušiti.

Znala sam već tada da predivnu energiju koju je svojim prisustvom stvorio u knjižnici želim donijeti i djeci koja mi dolaze na radionice u Kuću od priča pa sam ga nekoliko puta pozvala u goste. Do danas je ostao moj najvoljeniji gost za kojeg se uvijek traži mjesto više.

Pas potiče sramežljivu djecu na sudjelovanje

Sara Essert bavi se školovanjem pasa više od dvadeset godina, a ona i njezin kukmasti kineski psić Rio su nakon teorijskog i praktičnog školovanja iz područja edukacijske rehabilitacije, psihologije, ponašanja i zdravlja pasa počeli provoditi radionice s djecom.

Sara ističe kako je glavna uloga njezinog psa u radu s djecom to da ih motivira na sudjelovanje. Budući da pas opušta atmosferu u prostoriji, ne osuđuje i ne procjenjuje djecu te zrači toplinom i prihvaćanjem, sramežljivija se djeca pored njega osjećaju ugodnije i lakše se odlučuju na aktivno sudjelovanje u zadatku.

Posebno mi je bilo gledati reakcije djece koja se u životu nisu previše susretala sa psima i koja su na početku radionice pokazivala blagi strah. Njegov nenametljiv pristup pomogao im je da se oslobode i iskustvo sa psom dožive jako pozitivno.

Djeca su, uz psića, puno lakše zapamtila detalje iz priče, a opće razumijevanje pročitanog bilo je snažnije.

Foto: Sara i Rio na radionici, Kuća od priča

Svakako valja istaknuti da su djeca, u opuštenoj atmosferi, dobila priliku naučiti ponešto i o navikama psa, poštivanju njegovog osobnog prostora te načinu na koji se sa psom postupa. Na samom kraju radionice, djeca su za psića izrađivala dar kao znak zahvale, a cijeli je proces bio jedna predivna prilika za zbližavanje sa životinjom uz priču.

„Uz Lunu su moji učenici smireniji i motiviraniji na čitanje“

Labradorica Luna u obitelj učiteljice Nataše Brekalo došla je u prosincu 2018. na šestomjesečnu prilagodbu.

Iako je svoje iskustvo ranije brusila kao terapijski pas u Klaićevoj bolnici i domovima za starije osobe, nije ni slutila da će njezino sljedeće „radno mjesto“ postati jedan razred drugašića, III. osnovne škole Bjelovar.

Nakon što su položile test poslušnosti, Nataša je Lunu jednom tjedno dovodila na nastavu u svoj razred, a od ove školske godine (2019./2020.), Luna je postala punopravni član razreda.

U razredu se kreće slobodno, a učenici su je odlično prihvatili. Za vrijeme sata smiju je pomaziti kad osjete potrebu, a za vrijeme odmora s njom se igraju i uče je novim naredbama.

Luna u nastavi sudjeluje kao motivator. Često sjedi pored učenika koji se bore s hiperaktivnošću te im pomaže da se smire, a introvertiranim učenicima olakšava sudjelovanje u aktivnostima.

  • Gradivo savladavamo uz igru s Lunom što je bolje i kod samog ponavljanja. Učenici bolje pamte kad daju određeni odgovor jer im je nagrada davanje naredbe Luni, hodanje po razredu s Lunom ili maženje i igra sa psom,

navodi Nataša te ističe kako su učenici motivirani na čitanje i ono im, uz Lunu, ne predstavlja napor jer ih ona sluša.

  • Tada ne ispravljam učenike jer ih pas ne može ispraviti već oni samostalno jedni druge ispravljaju kod pogrešno pročitane riječi. Također sam primijetila da su puno smireniji i usredotočeniji na čitanje jer se Luna ne miče sa svog mjesta i svojom mirnoćom ih potiče na koncentraciju i pažnju, objašnjava.
Luna i djeca u razrednoj igri

Teškoće u čitanju i program R.E.A.D.

Mnoga se djeca u nižim, ali i višim razredima osnovne škole suočavaju sa specifičnim i nespecifičnim teškoćama u čitanju koje ih nerijetko dovode u nelagodne situacije.

Takva djeca često odbijaju čitati pred razredom, osjećaju veliki stres i nelagodu prilikom čitanja na glas i teško pronalaze motivaciju za čitanje.

Udruga za Pet Therapy Indeficienter iz naselja Vinkuran u Istri, podružnica je programa R.E.A.D. (Reading Education Assistance Dogs) za Hrvatsku te redovno provodi edukativne programe među kojima je i najpoznatiji, „Čitaj (o) psu“ za školarce.

Jedan od glavnih postulata programa R.E.A.D. je taj da psi motiviraju djecu na čitanje tako što na njih djeluju opuštajuće. Istraživanja pokazuju da prisustvo psa smanjuje krvni tlak i pruža sigurno okruženje za vježbanje čitanja.

Neka djeca imaju potrebu savršeno odraditi zadatak te imaju visoka očekivanja od samih sebe pa teškoće u čitanju za takvu djecu mogu biti frustrirajuće. Pas pomaže u smanjenju pritiska jer ne očekuje savršenstvo, prihvaća i podržava bezuvjetno.

Uključivanje obiteljskog psa u aktivnosti s djecom

Trenerica pasa, Sara Essert, smatra da svaki pas spontano i bez učenja emitira toplinu prema čovjeku kojeg voli, a vlasnici pasa to svakodnevno koriste i profitiraju od toga.

  • Ne vidim ništa loše u tome da se obiteljskog psa uključi u aktivnosti s djecom i sigurna sam da je moguće s mnogim kućnim psima postići da dijete lakše i sretnije odradi turu čitanja i učenja, no dvije stvari moraju se uvijek imati na umu. Prva je da pas nije čarobno biće i njegovo prisustvo u vrijeme učenja ne odgovara svoj djeci. Neku djecu pas dekoncentrira, neka djeca uopće ne uživaju u prisustvu životinja, neka pak vlastitog psa ne doživljavaju kao dodatnu motivaciju. Druga stvar koja je strašno bitna je da pas nikad ne smije postati puko sredstvo ispunjenja nekog cilja, bez da se u potpunosti uvažavaju njegove osobne potrebe, osobnost i trenutačno raspoloženje. Tako npr. roditelj koji bi želio da mu dijete uz psa čita, ne smije biti toliko koncentriran na dijete da nesvjesno psa, koji je prepun energije, sili da mirno leži uz dijete ili pak psa, koji se boji naglih pokreta, posjeda uz razdraženo dijete koje burno protestira i ne želi učiti, objašnjava Sara.

Navodi i kako je, za maksimalan učinak interakcije djeteta i psa potrebno da roditelj uloži puno koncentracije i predanosti te da stalno pazi da su i dijete i pas jednako zadovoljni i ispunjeni.

  • Ako imate mirno dijete koje obožava pse i mirnog psa kojem je vrhunac života biti uz svog malog gazdu, zadatak nije težak. No, u nekim drugim kombinacijama, gdje naravi nisu tako usklađene, ponekad je bolje ni ne pokušavati jer velika je šansa da će i pas i dijete i roditelj izaći frustrirani i nezadovoljni, napominje Sara.

Dodatni izvori:

Sophie Susannah Hall, Nancy R. Gee, and Daniel Simon Mills, 2016. Children Reading to Dogs: A Systematic Review of the Literature u Plos one.

Udruga za pet therapy Indeficienter Vinkuran (www.uptiv.hr) JP