Starija ekipa sigurno se sjeća zarazne igrice Sim City, gdje igrač kreće od prazne ledine i gradi grad. Pri tome se njegovi virtualni stanovnici stalno bune, posve su nepredvidljivi u ponašanju i stalno nezadovoljni – osim ako im napravimo parkić.

Virtualni i realni svijet nisu toliko različiti, i danas je uobičajeno pri dizajniranju pametnih gradova posvetiti dužnu pažnju zelenim površinama u urbanim područjima koje su ključne ne samo za zdravlje stanovnika već i za zdravlje našeg planeta.

Brojne studije pokazale su da parkovi imaju sposobnost povećanja fizičkog i mentalnog zdravlja onih koji žive u blizini i koriste ih. To se posebno odnosi na djecu i starije stanovništvo. Općenito se smatra da visok postotak zelenih površina unutar nekog promatranog područja ima značajnu povezanost s općim zdravljem stanovnika. Studija pokazuje da je ova povezanost posebno visoka kada se govori o nižim socioekonomskim skupinama, starijima i mladima.

Izvor: Birmingham City University . https://www.flickr.com/photos/birminghamcityuniversity/4370697504/

Zeleni prostori ključni su za tjelesni i mentalni rast djece te je sudjelovanje maloljetnika u tjelesnim aktivnostima u direktnoj vezi s blizinom i dostupnosti urbanih zelenih površina. Ne fantaziramo, čitajte više o tome ovdje.

No to se ne odnosi samo na zdrave ljude. Pacijenti s pogledom na prozor lokalnog gradskog parka ili zelenilo imaju znatno višu stopu oporavka od onih s pogledom na goli beton. Te psihološke koristi mogu se objasniti radom Edwarda Wilsona, poznatog američkog biologa. On je skovao termin u 1980-ima o biofiliji. Njegova hipoteza sugerira da se ljudi ne mogu odvojiti od prirode i da je povezivanje s prirodom suština za psihološku dobrobit.

Eto zašto volimo parkove 😉

Malo povijesti

Tijekom većeg dijela povijesti, parkovi u današnjem smislu nisu postojali. Aristokracija je posjedovala veća ograđena (i ne posebno uređena) područja koja su se koristila za lov, a tijekom srednjeg vijeka evoluirala su u bolje uređene i manje prostore, sada već s ladanjskim kućama i uređenim stazama koji su zadržali prvobitnu funkciju zabave za uži krug korisnika.

Industrijskom revolucijom parkovi su dobili novo značenje kao područja izdvojena od zagušljivih tvorničkih područja kako bi sačuvala osjećaj prirode u gradovima i industrijskim središtima.

Mnogi veliki gradski parkovi izgrađeni su upravo u drugoj polovici 19. stoljeća. Urbanisti su smatrali da će parkovi poboljšati javno zdravlje, smanjiti stres urbanog života i stvoriti javni demokratski prostor u kojem će se bogati i siromašni miješati pod jednakim uvjetima. Odličan primjer je čuvena zagrebačka Lenuzzijeva potkova


Dvadeseto stoljeće donijelo je parkovima brojne probleme, brza industrijalizacija i velika ekspanzija automobila bitno su reducirali slobodan prostoru gradovima pa su mnogi parkovi žrtvovani za slavu progresa i pretvoreni u parkirališta, garaže ili avenije.

Srećom, podizanjem ekološke svijesti, danas je oživio je interes za gradske parkove. Gradske uprave i građanske skupine u mnogim zemljama revitalizirale su propale gradske parkove, izgradile zelene puteve uz rijeke, pretvorile napuštene željezničke pruge u staze i zasadile vrtove u praznim parkiralištima, a kao i uvijek najbolje primjere možemo potražiti „preko bare“ kroz rad udruženja američkih parkova.

Riječki parkovi

Prema službenim podacima gradske uprave, Grad Rijeka ima ukupno 212.000 četvornih metara uređenih parkova, raspoređenih na dvadeset lokacija unutar grada, što u odnosu na broj stanovnika iznosi svega jedan i pol četvorni metar parka po stanovniku.

U ukupnoj površini grada od 44 četvorna kilometra, parkovi tako čine samo 0,5 posto ukupne površine, a čak i kad im se dodaju sve ostale zelene površine koje grad održava, poput travnjaka i park-šuma, ukupne površine milijun i petsto tisuća kvadrata, udio zelenih površina i dalje ostaje ispod skromnih četiri posto (?!). Nekad davno o tome se vodilo više brige:
Izvor: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?t=625

Izvor: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?t=625

Naravno stoji argument ograničenosti prostora grada, no trebamo bitno više zelenila – zašto – pa čitajte dalje 😊.

Parkovi i izgradnja društvenih veza

Ljudi su društvena bića, no danas je česta situacija da su ljudi bolje povezani u gradskim predgrađima gdje se tipično svi susjedi u privatnim kućama znaju, dok je u velikim neboderima često da se ne poznaju ni susjedi na istom katu, a kamoli par katova više ili niže.

Kvartovi ili naselja napreduju brže ako postoji snažan osjećaj zajedništva među stanovnicima. Istraživanja su pokazala da parkovi mogu uzrokovati značajan porast socijalne povezanosti u zajednicama u kojima se nalaze i umanjiti negativne efekt urbanizacije. Prenapučena urbana sredina otežava interakciju stanovnika i sprečava produktivne društvene komunikacije.

Parkovi nude rješenje kao prostor za društvena okupljanja, druženja i igru, a time i za povećanje osjećaja pripadnosti nekoj zajednici. Razna istraživanja o ponašanju ljudi u urbanim sredinama pokazuju da starije osobe koje žive u gradovima i imaju pristup zelenim područjima imaju znatno veće društvene veze sa svojim susjedstvima od onih s manje pristupa takvim područjima.

Parkovi, ekologija i ekonomija

Ekološki očuvane urbane zelene površine poboljšavaju život u gradovima kroz očuvanje biološke raznolikosti i aktivnu regulaciju urbane klime. Zelene površine poput parkova u urbanom području apsorbiraju toplinu, pri čemu se temperatura može smanjiti i do pet stupnjeva. Urbane zelene površine pomažu i u kontroli zagađenja zraka i buke. Istraživanja pokazuju da se 85% onečišćenja zraka u parku može filtrirati jer su čestice zagađivača zraka zarobljene vegetacijom. Zagađenje bukom može se smanjiti zelenim površinama ovisno o njihovoj količini i udaljenosti od uzroka zagađenja bukom.

Osim direktnih ekoloških koristi parkovi omogućavaju i direktnu ekonomsku korist za gradske uprave i za vlasnike nekretnina. Postoji direktna veza između vrijednosti nekretnina i udaljenosti objekta od parka, pa tako stanovi u blizini parkova često vrijede i do 20% više nego oni bez. Ako se stambeni objekt nalazi u izrazito zelenom području vrijednost može porasti i preko 35%, tako da ozelenjivanje grada dosita predstavlja „širi društveni interes“.

Ključni problem današnjeg društva je kako zadržati talentirane mlade ljude i privući nove. Trenutno se čini da će se snaga buduće ekonomije postindustrijskih gradova temeljiti na tome koliko talenata i novih poduzetnika može privući. Milenijska generacija rođena između ranih osamdesetih i dvijetisućitih godina ima najveći prioritete upravo u kvaliteti života i atraktivnosti posla koji se nudi. Privlače ih gradovi koji imaju uspješna susjedstva, podržavaju više načina rada i prijevoza te pametno koriste zemljište.

Važna je teza da – “korištenje zemljišta kao u 20. stoljeću neće pomoći gradu da privuče stanovnike 21. stoljeća.” No to nije uvijek jednostavno, jer se često odluke o razvoju gradova kuhaju u političkim, a ne stručnim kuhinjama. I tu dolazimo do potrebe da se kao građani borimo za svoja prava.

Borci za prava ljudi i parkova iz ne tako davne povijesti

Ovo je kratka crtica o Jane Jacobs – američkoj aktivistici koja je život posvetila izgradnji održivih i ugodnih gradova, očuvanju nogostupa, trgova, parkova i prostorima za druženje. Ona je vodila svoje bitke u Americi (New York) krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina, ali od tada se nije ništa promijenilo, ni tamo, a ni ovdje.

Pokazala je da se i tzv. mali čovjek može izboriti sa svoja prava, pravo na život u pristojnom okruženju, pravo na svoj kvart, pravo na borbu protiv građevinskih tajkuna koji bi sve izbetonirali.

No borila se aktivizmom i protiv „struke“ koja šutke prihvaća devastaciju naših zajednica i krije se iza loših pravilnika i još lošijih prostornih planova. Bitke koje je Jane vodila u svoje vrijeme se vode i danas, dobar primjer je „Zagrebački Manhattan“ ili brojni okršaji duž obale protiv njene betonizacije.

Evo naramka njenih razmišljanja kakvi gradovi trebaju biti. Infografika je također fenomenalna, pa sve provjerite ovdje.

O druženju i gradovima

„Gradovi imaju sposobnost pružiti svima nešto, samo zato, i samo onda, kada su kreirani od strane svih.“

„Gradovima su toliko potrebne stare zgrade da je vjerojatno nemoguće postići živahne ulice i četvrti bez njih. Stare ideje ponekad mogu koristiti nove zgrade. Nove ideje moraju koristiti stare zgrade.“

„Prvi temelj uspješnog gradskog života: Ljudi moraju preuzeti barem jednu odgovornost jedni za druge, čak i ako nemaju međusobnih direktnih ili rodbinskih veza. Pomaganje i zajedničke aktivnosti – to je temelj dobrog susjedstva.“

„Kad god i gdje god su društva cvjetala i razvijala se, a ne stagnirala i propadala, kreativni i djelotvorni gradovi bili su u srži tog fenomena. Gradovi koji propadaju, ekonomije u opadanju i rastuće društvene nevolje putuju zajedno. Kombinacija nije slučajna.“

O parkovima

Jane Jacobs posvetila je veliki dio svoga rada parkovima i njena je glavna teza da je prazan park i dosadan i opasan. I kada park postane dosadan, više nema ljudi, kad nema ljudi – kreće devastacija, i krug je zatvoren. Ako je susjedstvo živo i aktivno, njegov će park vjerojatno biti isti. Moguće je i obrnuto.

Ona piše:

U gradovima živost i raznolikost privlače više živosti; mrtvilo i monotonija odbijaju život.

Točnije, parkovima je potrebna stalna i raznolika uporaba. Uspješan park ne može biti zauzet samo boravkom mladih majki s djecom, jer ta demografska skupina ima određeni raspored i posebne potrebe. Umjesto toga, uspješni parkovi trebaju služiti svima – majkama, djeci, profesionalcima, starijim osobama, tinejdžerima, itd. – i to tijekom cijelog dana.

No važno je i okruženje parka, u jednoj od svojih knjiga analizirala je različite parkove u Philadelphiji i primjećuje da je nekoliko parkova bilo planirano i realizirano, ali je samo jedan uspio. Taj park, piše ona, bio je okružen:

“Umjetničkim klubom s restoranom i galerijama, glazbenom školom, zgradom vojnog ureda, apartmanskim kućama. Bio je tu i klub, stara ljekarna, mornarička poslovna zgrada koja je nekad bila hotel, apartmani, crkva, župna škola , stanovi, ogranak narodne knjižnice, stanovi, prazno mjesto na kojem su srušene kuće za neku izgradnju, kulturno društvo, stanovi na kojima se planira gradska kuća, druga gradska kuća, stanovi. “

Rezultiralo je to uspjehom parka, kaže ona, a ključni razlog je bio to što se različite vrste ljudi dovode u blizinu parka iz različitih razloga i na kraju ga stalno koriste u različite svrhe – opuštanje, jelo, udvaranje, čitanje, letenje zmajevima itd.

A što vi mislite ?

Kakvi su riječki parkovi (16 ih je ako niste znali), jesu li topli ili hladni, skupe arhitektonske eskapade ili zabavna mjesta? Kakvi su parkovi u vašem kvartu ?

Kutak za štrebere:

Obvezno čitanje: Zašto trebamo više parkova i zelenih površina.

Obvezno gledanje: Jane Jacobs vs. Robert Moses, o sukobu aktivista i građevinskih lobija, nogostupi i zelenilo protiv betona i automobila, pogledajte u sjajnom PBS-ovom dokumentarcu.