Platformeri u gejmerskom svijetu stoje za žive fosile koji su preživjeli od samih početaka gejmerske kulture koja je skromno krenula od igraonica, a završila je pred velikim esports arenama. Tijekom godina zahvaljujući tehnološkom uzletu drugi žanrovi su dobili na važnosti jer je njihova izvedba sada postajala zadovoljavajuća, a potencijal spektakularniji.

FPS, RPG, real-time strategy, MMORPG, simulacije – tehnologija ih je hranila na žlicu i oni su iz godine u godinu rasli, postajući gigantima koje danas poznajemo, zasebnim svemirima koji iz dana u dan postaju sve veći. Zbog toga danas i imamo esports koji rapidno raste na šest kontinenata.

U cijeloj toj megalomaniji sa strane su ostali platformeri koji su za mnoge udarili u zid. Njihovo doba je prošlo, zlatno doba su proživjeli, a vrijeme ne čeka nikoga. Odluka je bila da ih ostavimo u djetinjstvu gdje će pamćenje za nas odlučiti kojih ćemo se trenutaka i emocija sjećati.

Problem je bio samo što platformeri nisu htjeli ostati zaboravljeni. Neki su napravili skok u novu dimenziju, neki su iskoristili svakidašnju muzealizaciju te stekli status kulta, dok su neki prihvatili Indy štih sa saznanjem da ih ne čeka slava. I tako su platformeri postali projekti iz ljubavi koji su za rezultate znali imati igre koji su zahvaljući društvenim mrežama u tik časa znali pokoriti gejmersku zajednicu.

My friend Pedro novi je u nizu.

Banana i mafija

My Friend Pedro novi je platformer DeadToast Entertainmenta koji predstavlja fuziju John Wicka, Kuma i apsurda 21. stoljeća. Narativ ovog platformera je potpuno irelevantan jer predstavlja jedan generičan i zastarijeli one-man army narativ koji nam nudi misterioznog junaka (u našem slučaju nijemog junaka) koji mora spasiti nekoga, ubiti novu kriminalnu silu na horizontu (Rusi, Mafijaši, religijski fanatici, birajte) te tako osloboditi svijet od nove stereotipne paranoje. Tipična Amerika osamdesetih. I pedesetih. I sada. Bolje da se vratim na Pedra.

Pedra koji jedini što čini ovaj narativ pomalo apsurdnim jer je on – banana. Banana koja se pojavljuje u vašim vizijama te vam govori što činiti tijekom nivoa. Ona je ustvari okidač svih vaših akcija, kao cijele priče koja za cilj ima više čišćenja doli trilogija John Wick. My Friend Pedro time svoju bazičnu priču u potpunosti podređuje onome zbog čega danas i igramo My Friend Pedro – akcijskim mehanikama.

Kao izdanak score more platformera, My Friend Pedro svoje nade polaže u repetivnost nivoa jer cijela igra traje nekoliko sati u drugom slučaju te time gubi na vrijednosti. A do toga dolazi upravo akcijskim mehanikama iz kojih se izdvaja bullet time, Matrixovim oružjem koje se u svijetu gejming već pokazalo kao dobro oruđe. Iako na prvu ruku ništa inovativno, My Friend Pedro uspio je tehniku usporavanja dovesti gotovo do savršenstva zahvaljujući tome što su cijeli nivoi posvećeni umjetnosti čišćenja ekrana na što zahtjevniji način jer time igrač ostvaruje bodove.

Znači, cilj nije ušetati u sobu, rešetati i odšetati u drugu sobu. Cilj je skočiti kroz prozor, odbiti se od zida, napraviti salto unazad, usporiti vrijeme te u isto vrijeme pomoću dva pištolja wickovski očistiti prostoriju. Ako tome pridodate redom lasera, snajpere, skejtborde, bačve, ubrzo ćete imate cijelu paletu oružja s kojom oslikavate vašu sljedeću scenu. Igra uspijeva u onome što želi, a to je da vi osjećate zadovoljštinu nakon svake scene koja samo na prvu izgleda generično. Jednostavno – osjećate se kao John Wick.

Uvijek može bolje

My Friend Pedro predstavlja narativno jednostavan platformer koji ne želi moralizirati već zahvaljujući crno-bijeloj karakterizaciji odmah skače u američko podzemlje gdje čisti zaostatke od prošlih superjunaka. Pomoću akcijskih mehanika on pomalo stvara kod igrača umjetnički doživljaj zbog potrebe za ostvarivanjem bodova. A bolji bodovi uvijek se stječu kroz repeticiju koja predstavlja cijeli smisao Pedra Banane.

Iako je igra kratka vijeka i vjerojatno joj se nećete vraćati nakon odrađenog tjednog roka, My Friend Pedro predstavlja oličenje projekata koji se stvaraju iz ljubavi te koji su tu da vas osvoje kreativnošću, a ne već uhodanim šprancama podmazanim novcem.

A sad je vrijeme da svi odemo bananas. Pedro – vodi nas!