Tko je vidio rušenje mosta?

Vjerojatno svi; Bitka na Neretvi, Most na rijeci Kwai, i niz drugih ratnih filmova prošloga stoljeća bave se sličnim diverzantskim akcijama. Sruši most, uspori neprijatelja, uzmi konačnu pobjedu nekoliko godina kasnije. Savršeno.

Tko je vidio izgradnju mosta?

Vjerojatno samo oni koji su morali; inženjeri, radnici, slučajni prolaznici koji su zaboravili mobitel doma. Nećemo se varati, čak ni na televiziji rijetko imamo priliku vidjeti izgradnju mosta. Sporo, dosadno, i produktivno – ne, hvala. Javite nam kada budete minirali.

Poly Bridge 2 želi ispraviti tu nepravdu.

Studio Dry Cactus mostogradnjom se počeo baviti 2016. godine kada je na tržište izbacio Poly Bridge koji je tada pokupio mnoštvo pozitivnih kritika. Istina, pitanje koje se postavljalo je koliko se naslovi slične tematike mogu međusobno razlikovati; u tom trenutku na tržištu su postojali redom Bridge Builder i Bridge Constructor. Naslov Dry Cactusa uspio je spojiti mehanike prvoga i dizajnerski odmaknuti od drugoga, odlučivši se pritom više za djetinjastiji izgled doli strogo realistični Bridge Constructora.

Već tada mnogi su ukazivali na podžanrovske okvire. Izgradnja mosta je zabavna, ali je u konačnici samo obična mostogradnja bez drugih elemenata koji bi mogli zaintrigirati širu publiku. Pogotovo jer su to simulacije koje su osuđene na posvemašnji realizam koji neće zaintrigirati širu publiku. No, Dry Cactus je odlučio napraviti nastavak.

Poly Bridge 2 donosi četiri svijeta (Pine Mountains, Glowing Gorge, Tranquil Oasis i Sanguine Gulch) koji zajedno imaju 64 nivoa. Pored toga na raspolaganju su vam još Workshop i Sandbox kao razbibriga. Svaki nivo ima svoj budžet prema kojem se ravnate tijekom riješavanja problema koji se nalazi pred vama. Od vozila do broda koje vaš um treba uzeti u obzir tijekom izgradnje, Poly Bridge 2 uspješno dodaje niz novih varijabli koje morate uzeti u obzir. Vozila koja vam se redaju uistinu na kasnijim nivoima mogu predstavljati prave misaone probleme što može biti samo dobrodošlo u jednoj simulaciji. Pored toga, klasični set varijabli (brzina/težina) te materijala nalazi vam se raspolaganju dok odlučujete o svojem novom mostu.

Međutim, Poly Bridge 2 nije igra za početnike već u mnogo segmenata izgleda kao da se nastavlja na Poly Bridge. Objašnjenja su štura, kao i nelogično povezana u nečemu što oni nazivaju katalogom savjeta, a ja stavljanjem svih papira koje nađem u sobi u jedan fascikl da se mogu pohvaliti da sam pospremio sobu. Čini se kako studio nije gledao kako privući nove igrače već kako zadržati stare; onima koji su igrali prvi dio, Poly Bridge 2 neće biti nejasan. Međutim, onima koji žele ući u svijet mostova bit će izuzetno teško uživjeti se u igru.

Ujedno, Poly Bridge 2 vizualno ne izgleda drugačije od svojeg prethodnika čime se samo naglašava konzervativnost kreativnog tima koji se odlučio osloniti samo na mehanike. Čini se kako studio nije radio na ničemu osim sadržajima unutar same igre, zanemarujući pritom paratekst koji okružuje igru; od uvodnog izbornika do onih unutar samih nivoa, sve je izrazito neprivlačno. I ako gledamo igru u kontekstu rada na samim mehanikama i sadržaju, Poly Bridge ne isporučuje Poly Bridge 2 nego Poly Bridge DLC. Pored toga, same mehanike nerijetko zakašljaju. Ako je most za samo nekoliko stupnjeva nagnut, vozilo neće moći proći što zasigurno izbacuje igrača iz simulacije te vraća u stvarnost. Nadodajmo još kako su reklamirani online sadržaji nepostojeći (tablice i Workshop) što samo potvrđuje kako je Dry Cactus zaboravio upakirati igru.

Poly Bridge 2 na svim razinama pokazuje kako nije zainteresirana za širu publiku iako ima potencijala biti igra za svih što pokazuje animacijama u prvome izborniku gdje s mostova lete automobili. Međutim, to nisu mostovi koje ćete vi graditi ili dobiti priliku izgraditi. Za mali krug inženjera igra će predstavljati zanimljiv dodatak njihovim virtualnim životima, ali za druge će to samo biti još jedna potvrda kako je rušenje mostova uvijek bilo zanimljivije.