Divna i bajkovita, slikovnica Park 52 prikazuje nam našu igraonicu kroz jednu drugu prizmu gdje smo mi potrebni parku koliko je i on potreban nama.
Postoji jedna super slikovnica, mrvicu mračna i neobična. Kad ju počneš čitati, kao da upadneš u neku novu videoigru ili znanstveno fantastični film. Ti si Erik, a upoznaješ razne neobične i zanimljive likove. Sve se to događa u jednom čudnom i drukčijem parku. U njemu nema tobogana i klackalica, vrtuljka i pješčanika. To je Park 52.
“U svakom gradu postoji mjesto koje ljudi s vremenom jednostavno prestanu primjećivati. Prolaze pored njega kao da ne postoji, brinući neke svoje važne brige. Zaobilaze ga sve gradske proslave i događaji, zaobilaze ga golubovi i godišnja doba. S vremenom se takvo mjesto prestane pojavljivati na razglednicama, ispari iz razgovora, dogovora, planova, sjećanja… Na kraju mu se više gotovo nitko ne sjeća ni imena. Točno se to dogodilo Parku 52.”
Sigurno znaš barem jedno takvo mjesto u tvom gradu. Nažalost, najčešće i više od jednoga. Park 52 je bio jedan od onih divnih parkova u koji su dolazili ljudi sa svih strana svijeta kako bi se divili stablima u cvatu, paunovima i ždralovima, ribama koje su se presijavale na suncu. A za sve to su bili zaslužni Čuvari. Čuvari koji nadgledaju Ciklus Života. Oni su ti koji brinu da je lišće ljeti dovoljno zeleno, a u jesen crveno, žuto i smeđe. Oni paze na sav biljni i životinjski svijet. Svaki Čuvar trebao je brinuti o jednom dijelu života Parka 52, a ono što nikako nisu trebali je – ponašati se kao ljudi. Svađati se, organizirati pobune i nerede i okrivljivati jedni druge. A upravo se to dogodilo.
Čuvari su se počeli međusobno natjecati. A onda je netko negdje izgradio veći park, kako to već u životu bude. Sa zoološkim vrtom i zvjezdarnicom Iiorkestrom. I ljudi su otišli u novi park ostavivši Čuvare da se međusobno optužuju. To je bio početak kraja Parka 52 koji je određen za rušenje i na čijem će mjestu niknuti trgovački centar. Ako se nešto ne promijeni. A ti, odnosno Erik, je jedini koji može nešto promijeniti. Zato Čuvarima ispriča priču o Guvernerovu parku o ježu koji je tamo živio. Bajkovitom mjestu, ponosu čuvarske struke koji su prvo zapustili ljudi, zatim su nestale travke I biljke, sve životinje. I onda su ga prekrili betonom.
“Na kraju sam ostao sam, čitav moj svijet prestao je postojati. Ali tada u parku više nije bilo nikoga da nešto kaže.”
U ovoj rečenici je sabrana sva mudrost ove slikovnice. Ne želimo da se ovo dogodi Zemlji. Jer naš planet se tiče svakoga od nas. Ako voda u potoku prestane teći, nema veze što ti nisi riba. Ako smeće počne gušiti biljke, nema veze što ti nisi biljka. Ako nema hrane za ptice I bube, nema veze što ti nisi ni ptica ni buba. Svi smo stanovnici istog planeta. Jedinog kojeg zasad imamo i na kojem možemo živjeti. Zato ga trebamo čuvati. Svatko od nas. Ne samo za nas, već i za sve koji će doći poslije nas. Briga za naš planet je naša obveza, a ova slikovnica, iako s elementima bajkovitog i nestvarnog, uči nas podjeli i prihvaćanju odgovornosti koja gradi jedan ljepši i zdraviji svijet te brizi za okoliš koja počinje od nas samih, naše obitelji, našeg doma i dvorišta.
Ova slikovnica koju je napisala Vanja Marković, sigurno će ti biti zanimljiva i zbog fantastičnih ilustracija njenog brata Vibora Juhasa koji je stvorio jedan mračni svijet ponoćnog Parka 52. On se, osim ilustracijom, bavi i animacijom, glazbom i filmom. Autor je glazbenih spotova, dokumentarnih i animiranih filmova, brojnih plakata, animiranih jingleova te je dosad ilustrirao tri slikovnice. Ako si fan digitalne tehnologije, onda na YouTube-u možeš pogledati i Book Teaser za ovu slikovnicu.
To je jedan zanimljiv način predstavljanja slikovnice, nešto poput trailera, kod nas nedovoljno zastupljen.
Ako želiš znati je li Erik spasio Park 52 i pomirio zavađene Čuvare, brzo na noge lagane i trk u knjižnicu po ovu slikovnicu iz Biblioteke Montelibrić, sigurna sam da će ti se svidjeti! Usput ne zaboravi pokupiti koji papirić s poda i baciti ga u koš jer Čuvarima uvijek treba pomoć.
