Dobro je činiti dobro…
Književnost za djecu i mlade obiluje biserjem. Svaki malo ozbiljniji poznavatelj književnih djela koja su namijenjena djeci i mladima shvaća da ta djela mogu čitati ljudi svake životne dobi – ne samo djeca i mladi, već i oni koji su u zrelim ili poznim godinama.
Postoji pregršt primjera za ove tvrdnje – recimo, djelo Mačak Čupko (Sipar, 2019.) Sandre Sagene djeluje kao tipična priča za djecu. Čovjek bi najprije očekivao da je riječ o još jednoj vedroj priči o velikoj ljubavi životinje i čovjeka koji nije bio previše komunikativan, već stalno tužan i usamljen.
A onda dođe do silnoga obrata, radnja krene u nepredvidljivome smjeru – ispadne da je brižan starac svjestan svojih godina i smrtnosti što se bliži, brine ga što će biti s udomljenim mačkom Čupkom nakon što on umre…
Dakle, priča Mačak Čupko nije razigrana i vesela priča, već primorava čitatelja na dublje razmišljanje o pitanju života i smrti. Očekuješ jedno (veselje), a dobiješ nešto drugo (ozbiljnu temu).
Priča Ranjeni golub (Sipar, 2019.) Sandre Sagene nešto je manje nepredvidljiva, ali nije zato ništa manje vrijedna!
U toj priči glavnu riječ ima djevojka Sandra koja se doselila u novo susjedstvo. Sandra je srdačna prema susjedima, upoznala je djecu iz susjedstva (Petra, Maša, Tea, Jan…) kojima je Sandra zanimljiva jer, ipak je nova u ulici, a sve što je novo i nepoznato ljudima bude zanimljivo, naročito znatiželjnoj djeci i mladima.
Sandra ima mačka Marka koji je jednoga dana umalo ubio goluba. Sandra je spasila goluba od sigurne pogibelji, odlučila ga njegovati te izliječiti rane, vratiti mu životnu snagu. Morala je objasniti djeci iz susjedstva zašto je mačak Marko napao goluba, da mačke posjeduju snažan lovački instinkt. Darko, Sandrin prijatelj veterinar, objasnio joj je kako valja postupati prema golubu, što mora činiti da bi se on oporavio. Kako je vrijeme prolazilo, tako se golub privikavao na novi ambijent, kao da je shvaćao da mu Sandra ne želi ništa loše.
„Golub uopće nije pokazao strah dok je otvarala košaru, kao da se prepustio košari. Vidjela je da je pojeo sve sjemenke koje mu je jučer ostavila i odmah je zdjelicu napunila novim. Mirno ju je gledao, polegnut kao na kauču i kao da se zahvalio, trepnuo je kapcima i uputio joj nježan pogled. Nije se dizao, ali Sandra se više nije bojala da neće jesti. Znala je da će, kad ona ode, sve pojesti. Nešto joj je govorilo da sve po nekom planu.“
Pokazalo se da je Sandra domišljata dobročiniteljica koja za sve nastoji pronaći rješenje. Dala je sve od sebe da se golub ponovno osovi na noge. Susjedstvo je bilo zabrinuto, djecu je zanimalo kako napreduje golubov oporavak.
Ranjeni golub je, ukratko, suvremena priča koja se svako malo odvija u stvarnosti. Pa tko od nas nije barem jednom našao bolesnu životinju i skrbio o njoj, nastojao joj povratiti izgubljenu snagu i sačuvati život?
Ništa čudno ako se tijekom čitanja prisjetite s koliko ste (ne)uspjeha nastojali brinuti o kakvoj nesretnoj životinji (ili čovjeku), želeći bez skrivenih namjera učiniti dobro djelo, popraviti makar djelić svijeta. Topla je to priča o snazi zajedništva i važnosti povezanosti, nema u njoj negativnosti ni tugaljivih događaja koji bi kod čitatelja izazvali traumu. Jedini je negativac bio mačak Marko, no nije mu za zamjeriti što je napao goluba jer njemu je to u krvi, poriv je jednostavno jači od njega.
Ilustracije za ovu humanu priču napravila je Alanna Marohnić, vrijedna i s razlogom nagrađivana umjetnica koja je ilustrirala brojne knjige (ilustrirala je još tri Siparova izdanja – Šišmiš i mala balerina; Kako su nastali morski oblutci te Priča o ribaru i zlatnoj ribici).
Ranjeni golub zorno predočava relativno čest događaj iz svakodnevnice koji poveže ljude i učini ih boljima, korisnima zajednici. Ova je priča dokaz da ljudi rado brinu o živim bićima, da im je stalo do drugih te da ne misle samo na svoje brige i interese. Da je dobro činiti dobro, tek je jedna od važnijih poruka što nam se nudi pričom Ranjeni golub. Nekoga bi, nema nikakve sumnje, upravo ova priča mogla motivirati na izlječenje tuđih rana.
