Domaći serijal slikovnica za djecu i mlade (i sve ostale!) koji pokazuje kakav kreativni potencijal se krije u našoj zajednici.
Stripovi te knjige za djecu i mlade postupno gube negativne etikete, sada ih tek neupućeni pojedinci opisuju kao slabija, manje vrijedna djela. Znatno se tiše govori kako se dječjom književnošću bave oni koji se nisu uspjeli ostvariti kao književnici za odraslu populaciju, promijenila se percepcija dječje književnosti nabolje!
Raste broj književnika za odrasle koji se okušavaju u pisanju djela za djecu i mlade i pritom budu uspješni. Nedavno je Zoran Ferić objavio slikovnicu San ljetne noći (V.B.Z., 2019.) u kojoj se govori o smrti te slikovnicu za odrasle Piton (Knjiga u centru, 2019.) koju je ilustrirala Irena Jukić-Pranjić.
Kad bi bilo lako pisao bi svatko
Stvoriti priču za djecu i mlade nipošto nije lagan zadatak. Izazov je to kojega se malo tko uhvati, a još je manje pisaca koji u konačnici i uspiju stvoriti knjigu što oduševi mlade čitatelje.
Umijeće pisanja za djecu pokazao je i Roman Simić (1972.) koji se, poput Ferića, prethodno okušao i dokazao kao pjesnik i pripovjedač, dobro znan odraslim čitateljima. O prvoj slikovnici Romana Simića, Baba Jaga i div Zaborav (Profil, 2015.), pohvalno su se izrazili i kritičari i čitatelji. Knjiga je nastala u suradnji s ilustratorom i animatorom Manuelom Šumbercem (1988.) čije su maštovite ilustracije upotpunile priču i povećavale užitak, bile čista ugoda oku.
Simićeva uspješna suradnja sa Šumbercem je nastavljena pa su tako nastale slikovnice Jura i kuckalo protiv dosade (Profil knjiga, 2017.) te Jura i gospođica Zavissst (Profil knjiga, 2019.). U priči Jura i kuckalo protiv dosade govori se kako valja suzbiti nelagodan osjećaj dosade što lako prijeđe u trajnije stanje, odnosno kako dosadu izokrenuti te kreativno iskoristiti dan. Čime se okupirati kada dosada agresivno nahrupi poput osvajača, kako odoljeti uzurpacijama i pobijediti u toj borbi? Malome Juri pomoći će mačak, on će mu dati prigodne savjete.
Moćne dosada i zavist
Dosada je moćna suvremena i svevremena boljka koja pogađa sve dobne skupine, pa tako napada i djecu i mlade. Unatoč sveprisutnim tehnikalijama, dosada ipak nađe način kako da se približi ljudima jer, i tehnološka čuda jednom dojade, koliko god krasna i primamljiva bila. Jasno, Simićev mali junak Jura stat će na kraj nekreativnoj dosadi. Kako? I što je uopće kuckalo iz naslova priče? Pročitajte pa saznajte!
U priči Jura i gospođica Zavissst Simić također spominje neugodnu osobinu iz koje rijetko nastane nešto dobro. Juru, koji ide na rođendan prijatelju Roku, naglo spopadne osjećaj zavisssti. Osjeća se manje vrijedno među vršnjacima, nije zadovoljan sobom. U suočavanju sa sobom neće mu pomoći mačak, već mudri djed koji na plećima ima korisnoga iskustva i potrebnih savjeta. Nadvladat će Jura zavissst što sikće poput podmukle zmije, naopaki osjećaj iz kojega se rađaju ograničena ogorčenja, jad i jal, krive procjene i predodžbe.
Postat će Jura zahvalan na onome što već ima, neće odmah potpisati kapitulaciju protiv zavisssti, već će pažljivo saslušati djeda te potegnuti pravilne poteze nakon kojih će sve biti bolje, neće biti mjesta za sažalijevanje i slične emocije. Srećom, Jura stalno ima potporu obitelji, u prisnim je odnosima s djedom i ocem koji mu služe kao pouzdani pomagači. U njegovoj obitelji ne vlada vojnička stega, važna načela lako se usvajaju kroz razgovor, bez zapovjednih metoda. Mnoga bi djeca zapravo trebala odrastati poput Jure, ali nemaju svi tu sreću…
Nenametljivost
Simićeve priče o dječaku Juri krase pomirljivi tonovi. Priče su edukativne, ali nenametljive. Mogu služiti kao efikasno sredstvo za istjerivanje neželjenih uljeza u ponašanju. Djeci će sigurno pomoći u trpljenju koje stvaraju pritisci okoline, pomoću njih bi se djeca mogla lakše oduprijeti vladajućim negativnostima, prihvatiti situaciju u kojoj se nalaze. Priče o dječaku Juri ne obeshrabruju, već pružaju potporu onima koji bi mogli pokleknuti pred određenim izazovima! Također, Simićeve priče uče djecu i mlade uvažavanju, one usmjeravaju i osvještavaju, razuvjeravaju one koji se rado izmotavaju ili nisu dovoljno odlučni!
Čitanje Simićevih priča dobro je utrošeno vrijeme, čitatelj se neće šćućuriti tijekom čitanja, već će živnuti, dobiti volju za svladavanjem prepreka što su karakteristične za osjetljivu dob i koje u pravilu pogađaju sve. Pa tko se nije barem jednom sreo s dosadom i zavišću? Simićeve priče o Juri prigodne su za javno čitanje djeci i mladima.
Nisu opsežne i lako se mogu interpretativno kazivati, a pozitivne reakcije sigurno neće izostati. Kako je krenulo, ništa čudno ako se uskoro dvojac Simić/Šumberac ne uhvate u koštac s kakvom drugom naopakom osobinom koja muči Juru (ali i ostale Jurice i Đurđice, klince i klinceze širom svijeta). Bila bi velika šteta da serijal poučnih slikovnica o Juri zastane, ima još pregršt gorkih i slatkih nevolja s kojima se Jura mora hrabro suočiti tijekom odrastanja.
