Nemam glumačke ambicije ni sposobnosti, umara me glumatanje…
…ali zato, kako godine idu, sve više uživam u dramatizacijama kraćih priča. Dok traje manifestacija Mjesec hrvatske knjige (od 15. listopada do 15. studenoga), kao knjižničar nastojim obići što više razreda kako bih im čitao priče ili makar dijelove priče koji bi ih mogli dirnuti u srce, nasmijati ili pak oboje – i dirnuti u srce i srdačno nasmijati.
Kako se to čita naglas?
Na aktivnost čitanje naglas, koju provodim u dogovoru s učitelji(ca)ma na satu književnosti ili tijekom sata razredne zajednice, učenici dobro reagiraju. Možda ne vole svi čitati priče u slobodno (ili radno) vrijeme, ali ih zato vole slušati.
Prije čitanja nastojim napraviti kraći uvod u priču, da se što bolje užive u radnju. Čin čitanja pretežno odrađujem u komadu, a bude i slučajeva kada čitanje namjerno prekinem na ključnim mjestima pitanjima „Što će se sada dogoditi?“, „Što biste vi napravili na njegovom/njezinom mjestu?“ ili „Je li se i vama ikada dogodilo nešto slično?“, čisto da učenici malo odmore od slušanja i aktivno promišljaju o onome što su do tada čuli. Hoću li pročitati priču u komadu ili sa stankama ovisi i o priči i o razredu, ali i o mojem raspoloženju. U pravilu je svako čitanje naglas improvizacija jer svaki razred drugačije reagira na odslušanu priču, nema jasno utvrđenih pravila kojih se moram držati.
Nakon što priču konačno privedem kraju, slijedi razgovor o djelu, a to zna potrajati, posebice ako se učenicima priča svidjela. Učenici tada objašnjavaju što im se (nije) svidjelo u priči, što im se pričom možda želi poručiti i što su naučili iz nje.
Što se čita naglas?
Priča Smrdljivi Martin (Knjiga u centru, 2019.), koju je napisao Zoran Pongrašić, a ilustrirao Bob Živković, idealan je materijal za čitanje naglas.
Priča je to o životinji koju ljudi redovno izbjegavaju jer ima neugodan miris pa stoga nosi nezgodan pridjev smrdljivi. Naravno, riječ je o kukcu kojega nitko ne obožava. Barem ja još nisam čuo za čovjeka (ili životinju) koja luduje za smrdljivim Martinom.
Svi panično cikću i frkću nosom poput divlje mačke čim ga spaze u blizini, a još je gore kada dotični kukac bude na čovjekovoj odjeći ili, ne daj bože, na tijelu. Upravo u ovo doba godine, najesen, prije hladnih mjeseci, smrdljivi Martini dolaze u većim količinama mada ih nitko ne zove ili gromoglasno zaziva.
Tako je i Pongrašićevoj priči. Svi se klone Martina koji radi sve kako bi lijepo mirisao, baš svi bježe od njega! I buba Mira švaba i baban Miran mara pokazuju odbojne reakcije! Čak se nisu htjeli ni igrati s njim! Dobro, puž Milovan nije bježao od njega, ali samo zato jer je sporiji od Martina. Ali i puž će se kasnije maknuti od Martina, što Martinu neće biti nimalo drago.
Osjećaj odbačenosti stvorit će jednako neugodan osjećaj usamljenosti jer, jedno bez drugoga ne ide. Hoće li se pojaviti netko tko će razbiti Martinovu tugu i konačno prihvatiti njegov miris?
Smrdljivi Martin kraća je priča, ne traži puno vremena i zato je kao stvorena za čitanje naglas. Štošta se pomoću te priče može analizirati –
koliko smo zaista tolerantni jedni prema drugima? Po čemu ruganje nije dobro? Koliko boli kada nekoga otvoreno izbjegavamo i odbijamo? Kako etiketiranje može dugoročno obilježiti nekoga u negativnom smislu, stvoriti traume i rane koje je teško zaliječiti? Zašto je poželjno razvijati osobine tolerantne osobe i prihvaćati različitosti, a ne samo srodna bića na čiju smo prisutnost i osobine naviknuli?
Ovo su samo neka ozbiljna pitanja koja nudi ova poučna priča u kojoj ne manjka dobrog humora. Reklo bi se, još jedna tipično pongrašićevska priča što ostaje u dugom i dobrom sjećanju! Kombinacija pouke i humora, ima li boljega spoja za čitanje naglas?
Ako se mene pita, Smrdljivi Martin idealna je za učenike trećih razreda jer, taman u tom razredu čitaju Ezopove basne, polako shvaćaju simboliku koja se krije u pričama gdje životinje predstavljaju ljude ili, ako ćemo točnije, određene ljudske osobine.
Zašto je aktivnost čitanje naglas korisna učenicima?
Neki od njih požele kasnije ponovno pročitati odslušanu priču. Steknu nova saznanja o životu. Uvide kako čitanje i slušanje može biti zabavno te korisno, da knjiga može biti oblik kreativne zabave. Učvrste stavove. Pomoću priče Smrdljivi Martin učenici bi mogli lakše prihvaćati tuđe specifičnosti, pa i one manje ugodne koje zaudaraju. Mogli bi uvidjeti kako je zeznuto kada nekoga stalno odbacujemo i izoliramo u društvu.
