Već je stabilan trend objavljivanja slikovnica koje imaju poruku malo drugačiju i produbljenu izvan uobičajenih klišeja o bontonu, klasičnog repertoara bajki ili pak kakvog izdanka komercijalne industrije zabave.

Kada pogledam na brižne ostatke svoje dječje kolekcije slikovnica (to je negdje desetak naslova s varijacijama poznatih motiva braće Grimm i Andersena koje je objavljivala organizacija Naša djeca) i usporedim s onim što je na polici u sobi od naše trogodišnjakinje, to su nevjerojatne razlike. Puno raznolikije priče, dosta domaćih autora, ilustracije posebne klase... Naravno da se i mama i tata začitaju.

Lice s kioska

U rukama nam je Sofija Tvrdoglavica, buduća predsjednica. Vidio sam je u izlogu kioska poznatog domaćeg lanca na glavnoj gradskoj šetnici što je vrijednost za sebe – sada vrlo kvalitetne slikovnice zauzimaju mjesto u našoj svakodnevici, nisu rezervirane samo za poznavatelje ili pasionirane kolekcionare, kao neka neatraktivna literatura “ samo za djecu”.

Sofija Tvrdoglavica, buduća predsjednica, kao i Ada vijugica, znanstvenica, u Hrvatskoj obije pojavljene u Profilovom izdanju, srodni su radovi, a dijele autoricu i ilustratora – Andreu Beaty i Davida Robertsa te su jedan noviji oblik “komercijale” – popularni su, koriste “mainstream” medije i kanale te su predmet projekata na najvišoj razini.

Jedva čekamo

Produkcijska kuća Higher Ground koju su bivši američki predsjednik Barack Obama i prva dama osnovali upravo radi proizvodnje sadržaja za Netflix otkupila je prava za Adu vijugicu te će nastati animirani nastavci. No dok čekamo budući animirani dragulj na Netflixu vratimo se mi na Sofiju…

Sofija je djevojčica angažirana u susjedstvu – lijepog ponašanja, pomaže susjedima, djedu, brine se za biljke i okućnice, kao pametno vrijedno dijete. Ipak, u jednom trenu iz uobičajene priče o bontonu nastaje nešto više – jedinstvena slikovnica o građanskom aktivizmu. Naime, Sofijin djed je stradao zbog hrpe smeća na nekoj zapuštenoj površini, a Sofiji na um pada koliko bi bilo bolje da je tu nešto pametnije i korisnije. I tako kreće akcija. Sofija okuplja susjede, čak zajednički i maštaju što bi tu moglo biti te tada slijedi ključni trenutak odvajanja od površnijih klišeja.

Sofija shvaća da su stvari u njenim rukama, da većina voli park, ali nije spremna baš uložiti i energiju u njegovo ostvarivanje te mora samostalno krenuti u hrvanje s gradskom upravom. Kreće od vratiju do vratiju, ulazi u ralje birokracije, i tek upornošću stiže na stazu realizacije… Prikaz lutanja u labirintima birokracije među uredima otkačenih imena je urnebesan i realan. Da, često te netko pravi “majmunom”.

Sofija Tvrdoglavica, buduća predsjednica pruža puno tema za razgovor: aktivizam, kvart, odgovornost, upornost, funkcioniranje grada, zajednica… Odličan je, a mnogima i poznat moment prikaza tjeskobe koju osjeća kada shvaća da su svi njeni susjedi oduševljeni idejom, ali da nisu baš spremni tako uporno i raditi na njenoj realizaciji. Svi koji su probali nešto slično znaju i značenje sudara s birokracijom.

Sofija je dio serijala autora koji već godinama rade na sličnim slikovnicama s porukom aktivizma ili pasijom za angažmanom u pojedinim područjima poput znanosti, arhitekture, inženjerstva… Slikovnice su to za osvješćivanje kvalitetnijih područja ljudskog rada, mahom stvaralaštva o kojem ovisi naša civilizacija, a kroz podizanje samopouzdanja djece. Likovi su često djevojčice te upravo one žele ući u područja za koja često postoji dojam ili stvarno jesu pretežno muška. Bilo bi ih fora sve vidjeti prevedene na hrvatski jezik, sada su tu Ada i Sofija, nedostaju Iggy Peck, Architect i Rosie Revere, Engineer.

To su lijepe i kvalitetne poruke, čitki tekstovi u rimama, zgodni za korištenje sigurno i do dobi od 10 godina, za čitanje, šetnju kroz ilustracije, razgovor o važnim temama koje mijenjaju društvo. Ni meni s 36 nije loše sjelo.