U osvit snimanja nastavka Space Jama, sjećamo se originala kojeg se iz djetinjstva sjećamo kao jednog od boljih filmova. Vara li se nas to sjećanje? David nažalost kaže da.
U jeku eksperimentiranja sa spajanjem animiranog i igranog filma u Hollywoodu osamdesetih i devedesetih (koje je dobro završilo jedino u slučaju Who Framed Roger Rabbit?) dobili smo jedan od filmova koji stoji izuzetno nisko u očima filmofila, a izuzetno visoko u očima ljubitelja košarke – Space Jam. Film koji je za jedne jedna velika Jordanova reklama, za druge animirani film na kojem su odrasli, a za treće jedan veliki promašaj. Tko je u pravu? I zašto je važno da naša djeca saznaju nešto o filmu koji će ubrzo dobiti svoj nastavak?
Snimljen 1996. godine, Space Jam dolazi u kina godinu nakon Jordanova povratka u NBA koji je time povratio lice na kojem piše – košarka. Kao prototip superstara koji je u današnjoj NBA uvelike raširen, on predstavlja jedno od glavnih lica komercijalizacije sporta. Ne pišu se bez razloga o njemu mitologije i nije se bez razloga „prava košarka“ za mnoge igrala jedino u devedesetim godinama. Industrija zabave počela se granati te međusobno povezivati, Time dolazimo i do sve češćih (i ružnijih) skakanja iz različitih sfera društva – danas sportaš, sutra glumac, prekosutra pjevač. Od solidnih (Vinnie Jones) do grozomornih (Shaq O’Neal), glumački izleti nisu dobro završavali za veliku većinu sportaša.
Tako se i Michael Jordan odlučio okušati u glumi, točnije, u Space Jamu. O čemu se radi? Izvanzemaljci iz zabavnog parka „Moron Mountain“ u potrazi za novim atrakcijama se odlučuju za likove iz Looney Tunesa koji predvođeni Zekoslavom Mrkvom ne pristaju na tu ideju te predlažu kompromis. Ako ih oni mogu pobijediti u košarkaškoj utakmici, onda ih mogu i odvesti u njihov zabavni park. Ako ne – sve ostaje po starom.
Izvanzemaljci shvaćajući kako nemaju šanse protiv svojih protivnika, odlučuju uzeti košarkaški talent nekolicini NBA igrača – Charlesu Barkleyu, Shawnu Bradleyu, Muggsy Boguesu, Larry Johnsonu i Patricku Ewingu. Eto problema za naše najdraže likove koji uz rukava izvlače – Michaela Jordana. Jordana koji je u paralelnoj radnji tijekom ove drame u filmu neuspješno pokušavao igrati bejzbol i golf. Ono što slijedi dalje ostavljam starijima da ispričaju.
Space Jam predstavlja jednu ozbiljniju epizodu u filmografijama Looney Tunes likova koji kroz cijeli film ili kritiziraju filmsku industriju ili industriju smijeha ili NBA ili – Michaela Jordana. Međutim, taj dijalog koji je i ovih dana izmamio iz mene osmijeh predstavlja jedinu svijetlu točku u filmu koji je imao potencijala da postane nešto više od animirane adaptacije Jordanova povratka u NBA.
Broj likova koji se pokušao ugurati u film pomalo je groteskan jer svakome od poznatih animiranih likova (osim Zekoslavu i Daffy Duck za kojeg sam saznao da se na hrvatskom odaziva na Patak Darko. Ode djetinjstvo) daje dovoljno vremena samo da kaže jednu ili dvije rečenice iz animiranog konteksta u kojem smo uživali godinama. Umjesto toga, oni se odaju metaforama društva i popularne kulture koju iščitati jedino mogu stariji.
Prožimanje dviju paralelnih radnjih u početku od kojih se jedna odvija u stvarnosti, a druga u animiranom svijetu do dolaska Jordana u Looney Tunes svijet služi jedino kratkom prikazu života Michaela Jordana koji podliježe blagoj kritici kroz film („I’m a baseball player now! And I am a Shakespearean actor!“), ali u konačnici biva prikazan herojem koji spašava NBA. Jer tko će drugi u istom filmu spasiti Looney Tunes od izvanzemaljaca i NBA od lockouta.
Nespretno reklamiranje koje su mnogi primjetili i tijekom filma koje pršti reklamama uz koje se i u stvarnom životu vezuje Michael Jordan koji samo imao sreće što se kroz silne godine Space Jam pretvorio u jedan od onih kultnih filmova koji ne pitaju za kvalitetu ni za rupe u radnji.
Ostali glumci svedeni su na poskočice kojima sebi skaču u usta, od Bill Murraya do Larry Birda. Jedino Wayne Knight u ulozi Stana Podolaka savršeno odrađuje svoju ulogu ulizice, a to znamo zahvaljujući činjenici da nam do kraja filma postane – iritantan. Kao i u Jurskom Parku.
Stoga – što da radimo sa Space Jamom? Tko će prvi stati i odgovoriti na postavljena pitanja? Sigurno je da su svi u pravu – Space Jam predstavlja i promašaj i pogodak. Promašio je u filmskom svijetu metu, ali je u društvu ostvario svoj cilj – postao je kultnim filmom koji je savršeno uklopio u Jordanovu mitologiju. Znate, film koji morate pogledati zbog vaše opće kulture, ne kulturnog uzdizanja. Košarkaški klasik bez filmske vrijednosti koji ćemo upravo s tim riječim prikazati i našoj djeci.
Ubrzo ćemo imati ga prilike ponovno gledati , ovoga puta samo s LeBron Jamesom u glavnoj ulozi u nastavku koji će sada za cilj imati ispisati nove stranice LeBronove mitologije.
Problem je samo što je uzeo film koji ćemo isključivo pamtiti zbog sjene koju LeBron pokušava uhvatiti.
