Svi znamo da se povijest temelji na pisanim izvorima, a i na likovnim – tako je odzvanjalo u Leopoldovoj glavi da su se vibracije prenijele i na Pirošku.  I ta riječ izvor – što to u biti znači? Jel’ to tamo izvire neka voda (H2O)?

Al’ što ću onda sa svim ovim kamenjem u garaži? A s onim razbijenim keramičkim zdjelama od jučer? Pitao se Leopold…

Nakon svakog istraživanja treba se cjelokupan, po slojevima iskopan materijal oprati, osušiti, podijeliti tj. klasificirati, obilježiti tintom, zapisati u registar: keramika ide s keramikom, kosti s kostima, sjemenke sa sjemenkama, školjke sa školjkama, metal s metalom, staklo sa staklom itd…Lijepo sve staviš na stol i podijeliš materijal po stratigrafskim jedinicama (SJ), tako da ti bude jasno  – ma možeš staviti i na jednu malo širu dasku.

Ti predmeti su materijalni dokazi odnosno, konkretni izvori na temelju kojih gradimo povijest. Stvaraš pretpostavke ili hipoteze, provjeravaš mogu li one biti realne tj. funkcioniraju li u realnosti kao vjerodostojne, točne i ‘ajmo reć’, pišeš povijest. Kao neki Sherlock Holmes ili Martin Mystere.

Arheolog je detektiv

Ako nađeš komad kosti na jednom rimskom tanjuru, što možeš pomisliti? Što se tu dogodilo? Je li tu netko jeo ili svirao? Ili je tu bila Piroška iz rimskoga doba pa je jela nešto iz svoje zdjelice ? Ako je netko jeo, što je jeo? Ima li ostataka hrane pa ćeš je dati na analizu u za to specijalizirane laboratorije? A gdje se jelo? Ispod stubišta kuće, na prozoru ili za kuhinjskim stolu? Znači, kao pravi detektiv gledaš kako složiti priču koja ima smisla i dobro zvuči.

“To ti je meni najzabavnije Piroška moja“ – obratio se Leopold simpa stvorenju, koje je odgovorilo mašući repom čim je čulo svoje ime.

A moraš znati i mitologiju – one priče koje zvuče kao neke nestvarne legende – a onda arheolozi nađu baš ono o čemu te priče govore, kao npr. Diomedovo svetište na Palagruži. WOW!

Kako kopaš po slojevima i svaki sloj ima svoj broj (SJ), na kraju balade slažeš neku matricu, neki TETRIX ili MATRIX, pa unutar te “mreže” slažeš predmete, a nadasve keramiku.

Nona, koja je cijeli život bila bibliotekarka i ispravljala ljudima tekstove za tisak, uvijek kada dođe, slaže knjige i DVD-ove po abecednom redu. Moji lude zbog toga.  Znam da joj se više sviđa film “Interstellar”, kaže zbog fratala i glazbe, nego “Matrix”, ali moji ga vole. Meni je baš ono… star, nekako.

Ilustracija: Goran Radošević

Tko je Piroška na Marsu?

Leopold i Piroška, budući da je vrijeme izlaska, spustili su se u garažu u Dežmanovoj. Piroška je odmah počela prekopavati stvari za kamping dok je Leopold pregledavao stol svog laboratorija – još se sušio materijal s iskopavanja u drvenoj kocki Parka Vladimira Nazora. Pitao se što bi njegov vršnjak Marsovac mogao zaključiti o životu, navikama i ponašanju ljudske vrste na planetu Zemlji, kada bi pronašao ovako organiziran prostor – s jedne strane nekakve cerade i šipke, a s druge čavli, posložena vlažna keramika, kamenje, neki šašavi predmeti. Mah…

Što bi iz otiska cipele za zaštitu na radu utisnute u cement Marso zaključio? Bi li za ove zarolane tepihe pomislio da su  – leteći? A što bi tek mislio od starome TV-u s katodnom cijevi koja je izbacivala elektrone i koji moji drže u garaži kao neku relikviju? Možda bi mislio da je to neki prijenosni hram? Al’ Marso bi ziher skužio da se radi o predmetima koje je čovjek napravio i koji su rezultat njegovog kulturnog razvoja identiteta – kako bi to Nona rekla –  te da tu nema dinosaura. Inače, velika većina Zemljana i dalje smatra da se arheologija bavi baš tim izumrlim životinjama. Joj, pa gdje bi dinosaurova kost mogla stat’ u malu garažu? I na kraju, što bi onda paleontolozi radili? Slušali pjesme “Novih fosila”?

“Ništa, idemo natrag, gore do None, baš je neka južina vani” – promrmljao je Leopold Piroški. Našao ju je kako čita, po stoti put, svoju omiljenu knjigu “Kontakt” Carla Sagana. Radio Rijeka puštao je “Closer to The Edge” benda Thirty Seconds to Mars…sve se nekako poklopilo… Nije još sigurno hoće li ići sa svojima na njihov koncert početkom srpnja u Padovu – kao dar za 12. rođendan – al’ u krajnjoj liniji Leopolda je u ovome trenutku više zanimalo kakvog bi kućnog ljubimca mogao imati Marso?

Savjet zlata vrijedan:

Za napisati povijest trebaš znati:

1) pisane izvore (a i likovne);
2) mitove;
3) kako kopati i dokumentirati iskopani materijal te u realnom, konkretnom svijetu, provjeriti pretpostavke koje si si zadao i pritom se zabaviti
4) kategorije vremena i prostora modelirati kao plastelin.