Naš omiljeni putujući suradnik tata Ante A. ne bi bio dobar u svom poslu da stalno ne uči o krajevima kojima prolazi.

“U primorskom zavičaju ljudi se bave poljoprivredom, ribarstvom i turizmom”, otprilike ovako zvuče rečenice iz udžbenika za zemljopis četvrtog razreda osnove škole.

Možemo ih čitati na više načina: naprimjer iz optike zadnjih generacija kojima je zemljopis s globusima, dobrom kartografijom, portulanima i maglom velikog nepoznatog svijeta još bio napet, mističan i nepoznat.

Ili, iz ideološke matrice: djeca će bubati taj zemljopis, iscrtan iz lokalnog geopovijesnog konteksta i nakrcati si gomilu fizičkih predrasuda i shodno ekonomskom kontekstu bolje će poznavati Dublin, Berlin ili Beč nego li kraj u kojemu su odrasli.

Nema u tome ništa toliko à priori loše jer svijet i naš pogled na njega se mijenja – pa tko je mogao nekad zamisliti Google Earth, GPS ili sve te mape koje olakšavaju život i putovanja, ujedno ga demistificirajući i svodeći na banalno, površno prostorno, što sam po sebi ionako jest. U prijevodu, zemljopis nije hot. Geografija je passé.

Ali kad se tu umiješa YouTube sa začinom politike, jezika, religije, kulture etc., stvari postaju malo drugačije.

Mark Mazover, Rebecca West, Marija Todorova – govore li vam ova imena nešto? Ako ne, naći ćete ih u svakoj hrvatskoj knjižari, na engleskom. Kupuju ih stranci da si u turističkoj dokolici objasne što to mi tamo sve po tom Balkanu… a, naravno, pročitajte imena gore opet, pišu ih stranci da strancima i nama objasne što smo, tko smo i kako smo na tom malo isječku karte i teritorija. (Ako vam Marija i zvuči domaće, njezino kapitalno djelo Imagining the Balkans ipak je produkt Bugarke s američkih sveučilišta).

I opet jedan stranac, koji će nama i strancima pokoju reći, ali u YouTube formatu, što priliči i vremenu u kojem se izdaje sve više knjiga, a knjižare zatvaraju.

I, moram priznati, ovo je jako dobro. Amer je u tih manje od četrnaest minuta više približio Balkan novim generacijama nego li će petsto studija instituta za povijest i beskrajna historijska birtijska prekrajanja granica, živih i mrtvih, da ne kažem ustaša i partizana.

Zemljopis je okvir, više je tu geopolitike, lingvističkih, kultuloroloških, povijesnih i ostalih crtica upakiranih u YouTube lingua franca da bi ja ovo bez problema predložio svim profesorima povijesti i zemljopisa kao zgodnu natuknicu.

Nadam se da školske reforme neće od edukacije napraviti ovakvo instant obrazovanje, ali ni da će zanemariti, usprkos manama i zgodnoj ironiji, drugačiji i youaktualniji strani pogled na prostor u kojemu, eto, sasvim slučajno i živimo.