Ma zašto je sve s greškama tako loše i teško? Naša Lorena se namjestila na klupicu i nešto baš misli…

Već na početku htjela bih raščistiti jednu stvar: greške, unatoč različitim mišljenjima, nisu uvijek nešto loše, negativno ili nepoželjno. Zašto?

Jeste li ikada razmišljali kako su neke stvari nastale, kako je netko dobio ideju za neki izum koji danas koristite, kako su, recimo, nastale neke slastice koje obožavate? Jeste li, na primjer, znali da je mikrovalna pećnica nastala slučajno; dok je inženjer radio na projektu povezanom s radarima shvatio je da mu se čokoladica u džepu topi te je kasnije počeo eksperimentirati što je dovelo do današnjeg uređaja u kojemu pečemo svoje kokice.

Vjerojatno niste znali da je čips nastao tako što je nezadovoljni kupac u restoranu više puta vraćao prženi krumpir, jer mu nije bio dovoljno tanak ni slan pa je glavni kuhar, isfrustriran, odlučio ispraviti svoju „grešku“. Izrezao je najtanje moguće kriške krumpira, pošteno ih zasolio i na svačije čudo nastala je svima omiljena grickalica.

Tu je još mnogo primjera, poput Nutelle, koja je nastala greškom, jer je netko slučajno ostavio kocku čokolade na suncu ili sirupa u koji je netko ulio mineralnu vodu i greškom stvorio napitak koji je nama poznat kao Coca Cola. Ima tu, naravno, i izuma koji su kudikamo „ozbiljniji“ i koji su nam potpuno promijenili živote, a nastali su greškom, kao npr. penicilin (prvi antibiotik), koji je nastao zato što je znanstvenik bio neuredan pa je nakon izvođenja pokusa posude u kojima je radio ostavio prljave, a kada se nakon odmora vratio u laboratorij na tim je prljavim posudama otkrio gljivice koje mogu ubiti bakterije.

Pejsmejker (uređaj koji služi za održavanja normalnoga srčanog ritma) nastao je tako što je inženjer elektrotehnike koristio zagrijavanje radiovalovima kao metodu za vraćanje tjelesne temperature tijekom svojih istraživanja, a onda je došao do zaključka da ako hlađenje može zaustaviti kucanje srca, neki oblik umjetne stimulacije mogao bi ga natjerati da ponovno kuca i tako je nastao izum koji spašava živote. Gumica za brisanje, vatromet, post-it bilješke, rendgen… sve su to izumi koji čine našu svakodnevicu, a nastali su zbog nečije greške.

Greške, osim što su sastavni dio naše svakodnevice i našeg života, mogu pomoći da sve činimo bolje i uspješnije no što smo činili prije. Jasno je da nikada nije ugodno biti u krivu, biti kriv ili odgovoran za nešto loše i zato ljudi misle da su greške nepoželjne. Tko bi normalan volio loš osjećaj koji imamo u trenutku kada nam se o glavu obiju posljedice naših grešaka? No taj loš osjećaj nije dugotrajan; brzo prođe, nestane, a greška nam ostavlja nešto važnije, nešto dugovječnije – iskustvo. Ne kaže se slučajno da čovjek iz grešaka uči.

 Stoga bismo mogli reći da greške, osim za loše što smo učinili, mogu biti zaslužne i za dobro. Evo, na primjer, prije manje od godinu dana uspjela sam slučajno zapaliti mikrovalnu pećnicu i sada znam da se nešto što je zamrznuto odmrzne već nakon 4 minute, a ne nakon 15 minuta u mikrovalnoj pećnici i da uvijek trebam paziti na koliko je postavljena temperatura.

Iako  najbolje učimo iz svojih grešaka, često nam pomažu i tuđe. Moj prijatelj Anton jednom mi je ispričao kako je u osnovnoj školi išao na izlet s razredom u Ljubljanu i tek kada su došli na granicu shvatio je da nema ni osobnu iskaznicu ni putovnicu pa su on i njegov profesor morali autostopirati da bi se vratili doma. Nakon što mi je ispričao tu priču, prije svakog puta u neku drugu državu, minimalno pet puta provjerim jesam li uzela osobnu iskaznicu da mi se ne bi dogodilo isto što i Antonu.

John Powell je rekao da je jedina prava pogreška ona iz koje ništa ne naučimo.  Stoga ću nastavit činiti pogreške, ali isto tako ću nastaviti i iz njih učiti, jer kako kaže jedna svima poznata uzrečica: „Čovjek uči dok je živ“. A za kraj vam nudim jednu zanimljivu izjavu argentinskoga pisca Jorgea Luisa Borgesa: „Budem li mogao iznova živjeti svoj život, potrudit ću se napraviti više grešaka“. Jer greške nisu tu samo zato da iz njih naučimo ne griješiti, već su tu i zato da nas podsjete da smo sastavljeni od nesavršenosti.