Josip Makjanić

majstor za dizajniranje levela u videoigrama

Uloga greške u mom poslu je svakodnevna. Dok radim na novoj igri, ponekad jednostavno eksperimentiram i svjestan sam toga da mnoge stvari u tom procesu neće biti najbolje, da ću mnoge trebati izbaciti iz igre, ako ne i sve. No radom i istraživanjem otkrivam ono što funkcionira, a što ne i ponekad u tom procesu dobijem nešto potpuno novo i neočekivano.

Nešto što mi se sviđa i na kraju završi u igri te ju promijeni nabolje. Kada završim igru, također sam spreman prihvatiti da će mnogi naći neke greške koje ja nisam primijetio, kao što se i neke stvari u igri možda mnogima neće svidjeti. No bitno je na takvu kritiku i ukazane pogreške ne gledati kao na nešto loše. Mnogi uspješni dizajneri video igara imali su nekoliko loših projekata iza sebe. Igara koje ljudima jednostavno “nisu sjele”. No ti isti dizajneri su, slušajući kritike, polako učili na svojim greškama, i vremenom napravili  uspješnu igru. Vaše pogreške mnogi će ismijavati, a postoje i oni koje vaše pogreške vesele.

Bitno je ne zamarati se takvim mišljenjima te se okružiti onima koji u vas vjeruju i na vaš rad daju konstruktivnu kritiku. Ukoliko napravite igru koja nije uspješna i koja se ljudima ne sviđa, nemojte odustati. Učite iz kritika i pogrešaka koje ste do sada radili kako bi vaša iduća igra bila bolja. Za mene greška znači napredak.

Vojko V.

glazbenik koji je rekao “Ne može” (otrcana baza)

Kada vodoinstalater pogriješi i voda ne teče, to je definitivno loše. S druge strane, kod glazbe i općenito kod aktivnosti gdje je glavni cilj neka vrsta zabave, pojam greške ima relativno značenje: nešto što se uobičajeno smatra “greškom” može na kraju ispasti najzanimljiviji dio djela.

Mislim da se u kreativnom procesu stalno događaju tzv. greške i da je jedan od autorovih poslova prepoznati koja od grešaka bi smisleno pristajala ostatku djela, a koja greška je jednostavno glupost koju treba zaboraviti.

Kao primjer “dobre greške” naveo bih pjesmu Dječaka pod imenom “Liu Kang” gdje sam se na kraju svoga teksta počeo smijati kada sam shvatio što sam upravo snimio i čime se bavim u životu.

Darko Macan

lik od stripova, knjiga i svačega “geekovskog”. Tata Borovnice.

Piet Hein, Danac zabavniji od Hamleta, napisao je oko sedam tisuća rimovanih dosjetki (zvao ih je grukovima), a jedna od njih je o pogreškama. U mome prijevodu, ako mi dopustite, glasi:

Put savršenstvu svima se smiješi

i lako se daje na znanje:

griješi pa griješi i ponovo griješi,

ali manje, i manje i – manje.

To je ono što svi vole čuti: da su pogreške neizbježan, ali i nužan dio stvaralačkoga procesa. Nisu samo dokaz da radimo (tko je pogriješio, poslovica će, sigurno je nešto i radio; samo su neradnici nepogrešivi), već su i tajna originalnosti. Tko zna krije li se u zatipku, da ne kažem tipfeleru, ključ nikad pomišljene misli, nepojmljivo izvornoga djela? Ne kaže li internetski meme da je majstor pogriješio više puta nego što je šegrt pokušao?

Istina je, pak, da su pogreške užasno nešto. Koliko god nam ih je lako vidjeti u tuđim radovima – “Što si to uopće pis’o, majmune?” – toliko nam ih je teško vidjeti u vlastitima. Trenutačno stojim na pola knjige, bolno svjestan da sam krenuo pogrešnim putem te da moram sve napisano baciti i krenuti otpočeka, a to me ne čini originalnijim, pametnijim ni veselijim. Čini da se osjećam kao da nikad nisam znao pisati i kao da nikad više neću napisati išta vrijedno čitanja. Kao da je zamisao da se bavim ovim poslom od samoga početka bila jedna golema greška.

Nemojte učiniti istu.

Damir Orlić

glumac i s lutkama i bez njih

Greške su sastavni dio glumačkoga zanata i s njima se susrećem svakodnevno na probama. Kao glumcu, greške su mi bitne jer na njima učim kako nešto ne odgovara mojoj ulozi, mom partneru ili predstavi u cjelini. Predstava je završni produkt dugotrajnih proba na kojima glumci isprobavaju razne stvari i pri tome slučajno griješe. Naravno, na prvim probama ima više grešaka, ali kako vrijeme prolazi broj grešaka se smanjuje jer postajemo sigurniji i uigraniji.

Cilj nam je izvesti predstavu bez grešaka, a ako se slučajno neka i dogodi pokušavamo je ispraviti i “sakriti” pred publikom tako da publika misli da baš tako mora i biti. Ponekad kažem neku svoju riječ ili mi se u brzini govora ponekad zapetlja jezik pa promrmljam. Može se dogoditi i tuđa pogreška u predstavi koja utječe na mene vezano uz neki predmet na sceni ili nekog drugog glumca. Dogodilo mi se da se poskliznem na sceni, jednom sam pao sa stolice, trebao sam puknuti iz pištolja, a pištolj se zaglavio i nije opalio. Strah od greške ili nečeg lošeg što se može dogoditi na predstavi stvara veliku tremu kod glumaca.

Treba biti siguran u sebe, vjerovati sebi kao glumcu i svojim kolegama na sceni i iza scene te da ćemo bez obzira što se dogodi u predstavi na kraju sve uspješno riješiti.

Tomislav Torjanac

ilustrator od formata

Greška je za mene bila najvažnija kad sam se počeo baviti ilustracijom. Samouk sam kad riječ o crtanju i slikanju, i do svega sam došao sâm, uz puno grešaka. Dio tih grešaka danas nazivam “sretne nesreće”, jer su dovele do neočekivanih rezultata. Na primjer, puno sam eksperimentirao (svjesno nizao greške) da bih došao do “svoje” tehnike.

Sad rijetko griješim, ali katkad to ipak namjerno učinim – na primjer, crtajući lijevom rukom. Tuđe pogreške me ne smetaju, osim ako nisu odraz nemara – recimo, ako ilustrator prikaže likove u odjeći koja pripada krivom povijesnom razdoblju.

Moja najveća kreativna greška bila je eksperimentiranje kad sam pred sobom imao kratak rok za dovršenje ilustracije. To nikako ne bih preporučio.

  • bonus dva lovca na greške!

Damir Ševček

inspicijent u riječkim lutkarima

Inspicijent  je glavna poveznica na sceni između redatelja, glumaca i tehničara u kazalištu za vrijeme rada na novoj predstavi, odnosno vođenja same predstave. Može se reći da je inspicijent desna ruka redatelja/autorske ekipe koji koordinira između njih i kazališta u kojem rade. Tijekom rada na novoj predstavi, zajedno s glumcima i majstorima scene, rješavam promet unutar  predstave.

Kad kažem promet, ne mislim na cestovni promet i automobile, nego na sve ono ludilo što se događa iza kulisa i paravana da bi se za publiku stvorila kazališna čarolija. Potrebna je dobra koncentracija i prisutnost na poslu da bi se greške prilikom rada smanjile na najmanju moguću mjeru. Način na koji nastojim smanjiti greške u samoj koordinaciji rješavam u razgovoru sa svim sudionicima u proizvodnom i kreativnom procesu te pametnim slaganjem rasporeda na kolegijima. Komunikacija je osnova svakog dobrog odnosa. Poslovnog i bilo kojeg drugog.

Ipak, prilikom rada na predstavi može se primjerice dogoditi da krivo odradim promjene scenografije što se može svidjeti redatelju te na kraju to i ostane u predstavi. U tome je često i sama ljepota rada u teatru.

Hajdi Matijević

baš naša prava lektorica

Lektori obožavaju greške! Jezične greške su im hrana. Jer da nema grešaka, lektori bi bili gladni. Doslovno. Da nema grešaka, mi ne bismo imali posla. Iako… lektori se ponekad i  naljute kad uvijek isti ljudi rade iste greške. Iz dana u dan. Ali onda udahnemo duboko i ispravimo. Opet. Uz smješak. Kiseli. Ima i grešaka koje nam kradu san.

Ponekad nisi baš siguran je li to baš tako kako je netko napisao ili ti ispravio pa kopaš. Po rječnicima, internetskim stranicama, priručnicima i savjetnicima. Zoveš kolege jer dvije su glave bolje od jedne. A ima i grešaka koje previdimo ili jednostavno – pogriješimo. Jer i lektori su ljudi!