Put do kazališta u kući nije tako težak kako bi mogli pomisliti – ponekad su dovoljne ruke i sjene. 🙂
Umjetnost zauzima važno mjesto u društvu i životu pojedinca. Kroz različite forme umjetnosti kreiramo, progovaramo o sebi, svojim zamislima, pomičemo granice, propitujemo, kritiziramo, ljutimo se, volimo…
Često ima i terapijsko djelovanje što može biti korisno u ovom „čudnom“ razdoblju. Stoga predlažem da s vašim djetetom napravite kućno kazalište u kojem ćete moći uživati bez maskica za lice.
Kazalište sjena
Za izradu kazališta sjena potrebno je veliko bijelo platno (plahta) koje ćete objesiti tako da slobodno visi, a iza platna postavit ćete svjetlost (lampa ili svjetiljka). Nakon jednostavnog postupka izrade, možete početi istraživati. Mijenjajte položaj svjetla kako bi otkrili koji vam najviše odgovara za stvaranje efekta sjene.
Štapne lutke mogu biti alat za stvaranje sjene. Od kartona izrežite lutke i oblike koji su vam potrebni te ih zalijepite na štap. Sjena se može stvarati i tijelom, a glazba u pozadini potaknut će tijelo da osluškuje glazbu i kreće se u ritmu. Ispreplićući sjenu, glazbu i pokret vaše dijete (i vi) uronit ćete u umjetnost, u sebe…
Sjene možete istraživati i u malom kazalištu sjena. Za to vam je potreban manji okvir (kartonski, drveni) na koji možete postaviti obični bijeli papir. Postavite ga ispred svjetiljke ili lampe i krenite u istraživanje. Ovaj put možete probati improvizirati i s vlastitim prstima.
Lutkarski paravan
Stolice koje na naslonu imaju otvor mogu poslužiti kao improvizirani lutkarski paravan. Sjedište stolice može postati scenografija koju prema potrebi mijenjate, a okvir možete ukrasiti ovisno o sceni.
Vaš dom ima mnogo potencijalnih mjesta za izradu improviziranih lutkarskih paravana i neobičnih scenografija. Uključite maštu i potražite ih…
Lutke
Nedostaju samo lutke. Nisu vam potrebne kupovne lutke jer iz različitih predmeta vašeg doma izviru obrisi lutaka, na vama je da ih prepoznate i oživite. Mogu poslužiti i stare čarape, a odlične su jer se mogu nataknuti na ruku. Možete im prišiti ili nacrtati lice (ili ne morate). Lutke mogu postati i boce, različite ambalaže od proizvoda, stare krpe….
Improvizirane lutke nužno ne moraju imati iscrtano lice. Dapače, u waldorfskoj pedagogiji lutke često nemaju iscrtana lica jer se smatra da se time potiče razvoj mašte kod djece i stvaranje unutarnjih slika. Lutke tada mogu postati što i tko god je u tom trenutku potrebno, mogu iskazivati različite emocije u skladu s pričom koju pričamo.
S licem ili bez, lutke imaju veliku važnost u životu djeteta. Pomoću lutke dijete se može slobodno izraziti u sigurnom i ugodnom okruženju. Dramatizacija je put u unutarnji svijet djeteta, put u svijet mašte, slobode i stvaralaštva. Izrazito važna za emocionalni razvoj jer pomaže u iskazivanju unutarnjih stanja i problema preko lutke koja omogućuje odmak od samog sebe i na taj način olakšava iskazivanje i proradu emocija.
Pregače pričalice
Zanimljiva improvizacija koju odgajateljice u vrtićima koriste za pričanje priča jesu tzv. pregače pričalice. To su pregače na kojima je osmišljena scenografija za određenu priču, a likovi su na nju pričvršćeni čičkom te se pomiču, pojavljuju i nestaju ovisno o tijeku priče.
Pokušajte izraditi svoju pojednostavljenu pregaču pričalicu koja će postati središtem kreativnosti i mašte. Običnu pregaču možete iscrtati scenografijom koja vam je potrebna (kuća, dvorište, vrtić, šuma…). Lutke možete izraditi od kartona ili tkanine te na njih prišiti ili zalijepiti čičak koji ćete postaviti i na nekoliko mjesta na samoj pregači kako bi prema potrebi likove iz priče mogli premještati u različite scene. Ukoliko nemate čičak, lutke se mogu postaviti i u džepove pregače. Ovo nije lak zadatak jer je potrebno puno spretnosti, strpljenja i mašte.
Potaknite dijete da osmisli priču koju ćete zapisati, isprobavati, poboljšavati i na kraju izvesti obiteljsku premijeru. Zanimljivo je i isprobati već postojeću priču, a možete se zaigrati mijenjanjem završetka, zapleta i uloga. Ako vaše dijete ima problem ili potrebu za razvojem neke vještine, pokušajte sličnu situaciju prikazati kroz priču, potaknite ga da se izrazi, pokuša pronađi rješenja ili mu vi ponudite konstruktivna i primjerena rješenja.
Osim toga, važno je i pustiti dijete da spontano stvara priče, događaje i likove kroz improvizaciju.
