Volontiranje – što je to? Zašto ljudi volontiraju? Što time dobivamo?

Vidimo ih svakoga dana. Ujutro kada idemo u školu, popodne kada se vraćamo Korzom doma te navečer kada izlazimo s prijateljima. Izmjerit će nam temperaturu, pomoći nam da pronađemo mjesto, a uvijek su tu za dobru ćakulu.

Da, pričamo o volonterima o kojima svatko od nas može podijeliti dobru priču. Sve su nas barem jednom opustili te nam pomogli kada bismo završili u krivoj prostoriji, pitajući se zašto ovdje nema nikoga.

Uvod izvlači osmijehe na lica volonterima s kojima smo se odlučili susresti kako bismo sagledali stvari iz njihove perspektive. Volonterski kvartet Ivo Vidotto, Nadia Brown, Silvija Skorić Vojnović predvođen voditeljicom volonterskoga programa za Hrvatski kulturni dom na Sušaku Asjom Brusić, odlučio nam je podastrijeti drugu perspektivu na njihov svijet, kao i razloge zašto je on važan. Svaka se priča zasniva na motivima koje dijeli cijela zajednica:

Uvijek sam imala poriv u sebi da pomognem svojoj zajednici na bilo koji način. Neki ljudi daju novce, neki daju vrijeme, a neki imaju potrebu jednostavno volontirati.

Nadia Brown

Iza riječi Nadije Brown stoje svi volonteri. Ona predstavlja odredišnu točku za naše volontere koji dolaze iz različitih sfera; Ivo je novinar, Silvija špediterka, dok nam Nadia dolazi iz turističkih voda. Različitost je ono u čemu voditeljica programa, Asja Brusić, vidi najveću snagu volonterske zajednice:

Mi smo toliko različiti. U želji da ispunimo zadane malene ciljeve zaboravljamo sve da budemo samo vesela volonterska ekipa. Zvuči klišejizirano, ali je tako. Uvijek se maksimalno potrudimo da nam bude lijepo i uvijek nam bude lijepo. Volonteri su potpuno druga kategorija ljudi.

Kao što ne postoji samo jedan tip volontera, tako ne postoji ni jedinstveni put do volontiranja u zajednici. Nadiju je povukla profesorica iz matematike, Ivo se u kulturi našao nakon dugogodišnjeg angažmana u Crvenom križu, dok se Silvija, pukom znatiželjom, našla u volontiranju:

Svi smo se pitali što je to EPK jer su informacije o njemu samo bombastično kapale. Zbog toga sam prvo počela iščitavati i tražiti novosti, a onda sam odlučila i ući njene strukture kao dio volonterske komisije koja je odlučivala o financiranju pojedinih programa. To je bio dobar početak. Ubrzo sam osjetila energiju tih ljudi, pozitivaca te kreativaca koja mi se jako svidjela. Kada su krenule prijave za volontere u sklopu priprema za otvaranje EPK odlučila sam se odmah prijaviti. Dodatan razlog tomu bila je i moja osjetljivost na kulturu koja uvijek stoji zadnja u redu. Kroz volontiranje sam htjela dati doprinos kulturi.

Znatiželja je bitan faktor u volonterskoj zajednici unutar koje svi uče jedni od drugih. Asja bi mogla do sutra pričati koliko joj se volontera došlo zahvaliti iz razloga što im je pružila priliku da volontiraju na koncertu benda bez čijih pjesama više ne idu van kuće:

Bitno je istaknuti da stvaramo i razvijamo novu publiku. Primjerice, ja ne slušam određenu vrstu glazbe, ali ako dođem na neku predstavu kao volonter, nerijetko će mi se dogoditi da će mi se svidjeti glazba te da ću početi razmišljati zašto prije nisam obraćala pažnju na taj žanr. Širimo vidike, i sami rastemo s njima.

Isto to podcrtava Silvija čija djeca lakim, ali sigurnim korakom prihvaćaju njen volonterski utjecaj:

Osim što ja rastem zahvaljujući volontiranju, raste i moj uži krug. Vidim to na svojoj djeci s kojom često znam voditi sljedeći dijalog:
Gdje mama ide?
– Mama ide volontirati na Etno Festival.
A što je to Etno Festival?

Samim volontiranjem osvijestila sam postojanje jednog festivala. To je za mene način podizanja i razvijanja zajednice. Za mene to jedan od najljepših osjećaja.

Osjećaj ugode ono je što svi volonteri ističu tijekom svojih sati na terenu jer vjeruju kako su uspjeli vratiti zajednici ono što je ona njima dala. Ivo je navikao da ga pitaju gdje nađe vremena i snage za volontiranje nakon cijelog dana na poslu:

Ljudi su uvijek začuđeni kada me ugledaju s volonterskom majicom. Zašto to radiš, Ivo? Zato što mi je gušt. Danas sam u kulturi, sutra dajem krv, prekosutra nosim pakete za potrebite. Vjerujem da smo dužni pokloniti dio našeg slobodnog vremena zajednici.

Kada naši sugovornici kažu da volontiraju za bolje društvo, oni to uistinu i misle. Unatoč tome što naoko rade za male ciljeve, volonteri uvijek pred sobom imaju širu sliku koja od njih uvijek traži odgovor – zašto volontirati? Posebice kada je u pitanju volontiranje u kulturi za koje Asja kaže da „nema emocionalnu dimenziju, ali ima ljepotu i osjećaj ponosa.“

Našem je kvartetu jasno kako volontiranje pruža priliku mladima da se snađu u velikome svijetu, ali i da pruža priliku svima da udare temelje zajednici kakvu oni žele. Silvija posebice ističe važnost istraživanja drugih područja pomoću volontiranja:

Volontiranje je jako važno za mlade ljude koji još ne znaju kojim bi putem krenuli. Volontiranje im u tome pomaže jer im omogućuje da osjete zamišljeni posao.“ Istovremeno ističe kako nije važno jesmo li doktori znanosti ili lučki radnici već jesmo li spremni raditi za dogovoreni cilj: „Sukladno mogućnostima radimo što možemo. Svi poslovi su vrijedni. Ego uvijek ostavljamo doma.

Biti volonterom znači biti i dijelom svoje zajednice. Biti volonterom znači raditi za one koje volimo i za ono što volimo. Asji je drago vidjeti kako ljudi počinju prepoznavati vrijednost volonterskoga rada, kao i iskrene užitke koje on nudi:

Samim time što dobivamo nove ljude koji šire dobru vijest o našem programu vjerujem da mijenjamo svijest o volonterskom radu. Kako na mikro razini, tako i na makro razini gdje se sve jasnije vidi vrijednost volontiranja. Dokazali smo da ima dovoljno otvorenih ljudi spremnih napraviti promjenu. Nastavljamo širiti zajednicu. Fenomenalan je osjećaj da uvijek mogu nazvati te ljude za pomoć.

Stoga kada sljedeći put budete ugledali volontera, nemojte se bojati prići mu kako biste ga pitali otkud mu ta super majica. I ne brinite – mjesta uvijek ima!

Članak je nastao kao dio projekta Digitalne rožice u partnerstvu Udruge Ri Rock, Udruge Ruke, Udruge Muzikopter i Gradske knjižnice Rijeka. Ukupna vrijednost projekta iznosi 458.380,15 HRK (85% sredstava sufinancirano je iz Europske unije iz Europskog socijalnog fonda, 15% sredstava osigurava Republika Hrvatska iz Državnog proračuna). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Ri Rock.