Nakon godina i godina čekanja smo dočekali duhovnog nasljednika Fallout serijala.
Autići. U djetinjstvu su mogli apsolutno sve – od onoga što trebaju (voziti parketom) do onoga što ne trebaju (letjeti iz ruke u ruku) do onoga što smiju (ostati na tepihu) i onoga što ne smiju (odletjeti kroz prozor). Da, autići svakako nisu automobili. S obzirom na to kako tepih ili parket nikad nisu bili simulacija prometnica, naša glavna zanimacija s autićima je bilo ili utrkivanje ili razbijanje. Nije bilo druge opcije – ili smo ih međusobno zabijali jedne u druge dok ne bi jednoga podignuli pobjednički ili bismo ih slali od jednog zida do drugog zida. Tko živ, tko mrtav.
Zadnjih desetak godina zabavna industrija okrenula se vozaču u nama, lijepeći se tako za automobilizam i jednu dominantno mušku figuru jer koji to muškarac smije odrasti, a da ne položi vozački! Tržište je zasuto trkaćim naslovima koji nas već godinama vrte i vrte i vrte ukrug. Need for Speed franšiza vjerojatno je najpoznatija vrsta toga tipa. S druge strane, rijetki su (dobri) naslovi druge strane našeg djetinjstva. Do prošle godine jedini naslov vrijedan spomena bio je Flatout. Oličenje Hot Wheelsa.
Međutim, prošle godine pojavio se pretendent na prijestolje – Wreckfest.
Najs(p)retniji preživljavaju!
Iza imena Wreckfest nalazi se ekipa iz Bugbear Entertainmenta, ista ona koja nam je prije 15 godina predstavila Flatout. Stoga možete zamisliti koliko su visoko očekivanja mogla biti postavljena za njihov novi naslov kojem su mnogi lijepili etiketu “spiritualnog nasljednika” originalnog Flatouta. U isto vrijeme bili su u pravu i u krivu jer Wreckfest je toliko više od suštog razbijanja.
On predstavlja spoj dviju trkaćih struja – realistične i ratničke. Prva je zastupljena kroz niz utrka koje svoju inspiraciju vade iz Colin McRae svijeta. Imamo na raspolaganju 20-tak staza koje se kroz Single player kampanju slažu u nezavisne evente koji se potom slažu u prvenstva. Na raspolaganju imamo pet prvenstava koja se dijele prema težinskim kategorijama automobila (C/B/A). Međutim, kada bi tu stala priča imali bi veliki problem. Zašto? Zato jer kada imate samo 20-tak staza, vaša natjecateljska događajnica ubrzo bi vam dosadila jer stazama fali duha koji je primjerice Dirt učinio dijelom kanona.
U moru pohvala koje je Wreckfest zaslužio, rijetki su se osvrnuli na odlično odrađen soundtrack koji se savršeno uklapa u kaos na cesti.
Ovdje u igru ulazi ratnička crta zbog koje smo se i uhvatili Wreckfesta. Naime, ovdje nije bit igre biti najbrži. Ovdje je bit igre biti najspretniji. Primarni cilj pred svaku utrku je preživjeti, a sekundarni tek završiti prvi jer u trenutku kada sudac otpočne utrku – sve je dopušteno. Ako ste bolji vozač doli razbijač, to će vas izuzetno iritirati jer je AI u igri izuzetno prljav i vidno ne mari za pobjedom već jedino za akcijom. Ako vas razbije, sigurno nećete završiti prvi. Ako ste bolji razbijač doli vozač, onda ćete vrlo vjerojatno uživati u Wreckfestu. Neće vam trebati dugo da naučite kada i gdje se zalijetati u suparnika, pod kojim kutom i u koji dio točno. Naravno, nije sve to napada – potrebno je razmišljati i o obrani. Niste vječni i vaša energija opada sa svakim udarcem koji doživite te će vam se više puta dogoditi da zadnjih nekoliko krugova vozite po jajima u želji da samo preživite. Doslovno samo da preživite. Pogotovo traumatičnima se pokazuje staze u obliku osmica gdje je svako kasnije križanje ruski rulet s protivnicima koje ste ostavili nekoliko sekundi iza sebe. Kao što rekoh – nitko vas nije pitao da budete najbrži, nego najs(p)retniji.
Jedina komponenta koja nije odrađena u skladu s ostatkom igre predstavlja unaprijeđivanje vašeg vozila. Vaši odabiri imaju učinka samo na izdržljivost vašeg automobila ili brzinu, ali estetski vaši odabiri imaju malo efekta. Srećom to ne predstavlja preveliki minus, kao što ni izostanak licenci ne predstavlja problem.
Osim utrkama, prvenstva su prožeta i onime što je Flatout učinilo globalnim fenomenom – Demolition Derby. Stvar je jednostavno – 24 automobila ubačena su u zatvorenu arenu iz koje će se izvući samo jedan. Ne birajte sredstva. Razina adrenalina koju postiže taj modus operandi je neopisiv. Kaos iz kojeg nikad ne znate hoćete li izaći. Dodatnu dražj daje odlično odrađena simulacija štete gdje svaki udarac udubljuje karoseriju i oštećuje dijelove auta. Imate izbor između normal ili realistic damage – prva opcija je pomalo dječja u kojoj ste gotovi kada je gotova i vaša karoserija. Druga opcija je za odrasle, ispadate iz utrke nakon samo nekolikp preciznih udaraca vaših protivnika koji ciljaju motor. Kreativna ekipa dala si je u cijeli koncept i malo oduška te je dodatkom kosilica, busova na kat ili pak kaučeva cijelu stvar dodatno začinila. Zamislite 24 buseva u borbi za život.
Zanimljiv aspekt Wreckfesta je mogućnost stvaranja vlastitih utrka. Single player kampanja uistinu u jednom trenutku postane monotona te taj zid Wreckfest razbija opcijom izgradnje svoje utrke. Kosilice protiv buseva? Pa da, zašto ne. Ujedno, multiplayer iskustvo je isto frenetično kao što (ne) možete zamisliti. U jednoj utrci sve vaše frustracije bit će opravdane, dok će u drugoj biti nagrađene. Provjerenog recepta nema ili ga barem nitko još nije uspio pronaći.
Igra za nestrpljive vozače
Danas kada se ujutro probudimo i već s balkona vidimo prometne gužve, barem jednom nam proleti misao – što bi bilo kada bi samo projurio gradom? Ne nužno cestom. Jednostavno – projurio. Popodne kada se vraćamo s posla i zapnemo u gužvi – što bi bilo kada samo ne bi poslušao jedan semafor? Ne nužno jedan. Dva, tri, koliko ide. Ručak je na stolu i hladi se.
Srećom, odgovore na ta pitanja nikad ne pokušavamo pronaći u trenucima bijesa na cesti već ih jednostavno istisnemo kroz zube i opsujemo onom ispred nas koji potom proslijedi našu misao onome ispred sebe. Gluhi telefon za odrasle.
Stoga, kada sljedeći put primjetite kako je netko frustriran zbog prometa pitajte ga ako je raspoložen za jednu utrku u Wreckfestu. Možda se vama neće isplatiti, ali barem ćete vidjeti pravo veselje na licu svojeg vozača.
