Vjerojatno ne postoji ljubitelj zvijezda i nebeskih pojava kojemu nije draga radijska emisija Andromeda autorice Tanje Devčić što se godinama emitira na Drugom programu Hrvatskog radija utorkom od 20.00 do 22.00 sati. Brojnima je dobro znan glas voditeljice Dubravke Družinec Ricijaš te redovni gosti Ante Radonić i Korado Korlević. Tim istim slušateljima zasigurno bi se svidjela knjiga Ziba plava zvjezdica (Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2016.) koju je napisala Tatjana Kadoić Grmuša, a ilustrirala Ana Kadoić.

Pitate se zašto je Ziba plava zvjedica idealna knjiga za ljubitelje Andromede i ostale zvjezdoznance? Pa kako ne bi bila kada je u centru priče Ziba, mlada zvijezda plave boje što stalno treperi? I brojni drugi likovi pripadaju dalekim prostranstvima – Andromeda, Sirius, Sjevernjača, Kasoipeja, Orion, Kastor, Deneb, Vega, Mjesec, meteori i ostala svemirska tijela čine ovu knjigu što se sastoji od tri priče (Ziba plava zvjezdica; Ziba i Raf; Ziba i Andromeda). Priče su po pitanju sadržaja međusobno povezane i nadovezuju se jedna na drugu, no mogu se čitati i odvojeno. Valja napomenuti kako su ilustracije u knjizi brojne, bogato natopljene ugodnom plavom bojom što ne izaziva kod čitatelja sjetu, već stvara duševni smiraj.

Odmah na početku prve priče pratimo kako je proteklo Zibino rođenje. Druge su zvijezde čekale i oduševljeno reagirale na Zibino rođenje jer, poseban je to dan, ne rađa se zvijezda svaki dan! Ziba je brzo osvojila društvo svojom jedinstvenom vedrinom i ljupkošću, osmijehom i znatiželjom. Zibino je rođenje razlog za veselje, odmah između Zibe i ostalih nebeskih tijela nastaju snažne spone i osjećaj privrženosti:

„Prošlo je nekoliko dana, a Zibin smijeh nije prestajao odzvanjati svemirom. Sve joj je bilo lijepo i zanimljivo. Trudila se svake večeri što više učiti od ostalih svemirskih tijela jer i sama pomisao na to da će jednog dana obavljati odgovornu dužnost, nije ostavljala mjesta za nemar. Otkrila je veličanstvenu razliku zimskog i ljetnog neba, važnost Sunca, ćud svemirskog beskraja i još mnoštvo zvjezdanih detalja. Svemir i svemirska družina već su se navikli na Zibu, njezinu iskrenost i veselje, njezin gromki glas i opojni smijeh i svaki put iznova uživali u njezinim duhovitim primjedbama. Postala je njihova mezimica i bili su jako ponosni što je rođena baš u njihovom susjedstvu.“ (32.)

Ziba se brzo uklopila u sredinu, a stariji su ju tretirati kao sebi ravnu. Nema među njima šepurenja. Kako vrijeme prolazi, tako Ziba sazrijeva, uočava svoje mjesto i ulogu među zvijezdama. Znatiželjna i puna pitanja, sluša Sjevernjaču (koja joj je dala ime) i njezine savjete. Sjevernjača je mudra, strpljiva i taktična, ima osjećaj za mjeru. Poznaje zvijezde, ali zna i kako funkcioniraju ljudi te koje su sličnosti između ljudi i zvijezda:

„Dok su djeca – nastavi Sjevernjača – imaju velikih sličnosti s nama zvijezdama. Ovise o tuđem znanju, brizi, ljubavi i prijateljstvu. I sjaj i treptaj i smijeh dio je njih samih. No kako rastu i usvajaju znanje – smijeh, sjaj i treptaj samo su njihova reakcija na okolinu, a koriste i druge načine da što bolje žive u zajednici. S vremenom sjaj nije više izvan njih. Brižno ga spreme i nose u sebi.“ (65.)

Sklad i mir zvijezda

Tatjana Kadoić Grmuša personificirala je zvijezde i tako stvorila edukativne, poetične priče o odnosu između zvijezda, priče što stvaraju ugodu jer u njima nema napetosti, nasrtaja ili nasilnih osvajanja. Usto se govori o odnosu čovjeka prema zvijezdama, opisuje se čovjekovo viđenje zvijezda.

U priči Ziba i Raf našlo se mjesta za ljude. Raf je mladić koji je zaljubljenik u zvijezde, po zanimanju je astrofizičar i radi u zvjezdarnici, a jednom je prilikom pomoću svojih aparata uspio čuti Zibu. 

Knjiga Ziba plava zvjezdica namijenjena je i mlađim i nešto starijim zaljubljenicima u zvijezde te ljubiteljima dobrih, pozitivnih priča. U ovim pričama nije se našlo mjesta za laži, svađe, sukobe i razmirice, svaka se eventualna nedoumica rješava mirnim razgovorom, bez upotrebe povišenih tonova. Od zvijezda bismo štošta mogli naučiti, dovoljno je tek baviti pogled prema njima. A kada je riječ o pisanju i spisateljskim aktivnostima, možemo zaključiti kako nema potrebe za bjesomučnim traženjem motiva.

Fascinantno vrelo ideja stalno je ponad nas u obliku nebeskih tijela, a najbolji dokaz za ovu tvrdnju upravo je knjiga Ziba plava zvjezdica.