Forza Horizone 4: Lego Speed Champions vratio je našeg Davida natrag u djetinjstvo te ga podsjetio na dane kada su legići, uostalom kao i danas, bili jedna od glavnih kreativnih zabava.
Kada smo bili djeca, prvo što nas je dopalo ruku bili su osnovni “elementi” – zemlja, voda, zrak i vatra. Dok smo vatru mogli samo gledati kako divlja nad tortama i noćima, ostala tri elementa ostala su nam na raspolaganju.
Voda nas nikad nije slušala, bila je pomalo kaotična, nikad nam nije htjela ostati u rukama, a i kada bi – nismo znali što s njom. Vatru je gasila, zemlju rušila, voda je bila svoja. Nije ni čudo što je odijeljena od ostatka svijeta. Zrak smo jedino parali našim igrama, ali nikada ga nismo bilo svjesni te smo tako, gotovo svi, ostali prepušteni ovladavanju zemlje.
Kantice, lopatice, rukice, prstići gradili smo i gradili smo i gradili smo i gradili smo dok nas uz viku ne bi prekinuli stariji gledajući na red kao na nered, ne uviđajući kako je upravo moja kula od pijeska trebala predstavljati odraz naše kuće u moru, a ona tri kamenčića – e to smo bili mi.
Međutim, nismo znali govoriti tako da im nismo znali objasniti, a i kada smo im i htjeli prstima ocrtati rubove onoga što smo započeli raditi, izgubili bi na glasu. I tako smo ostali i bez zemlje. Prljav je posao graditi svijet.
A onda su nam kupili LEGO kockice. Rekli su nam kako sad možemo nastaviti na sreću svih, s napomenom kako okusa nemaju, ali bol u sebi drže te nam je stoga jedina zadaća bila pospremiti ih. Naravno, rijetko kada i jesmo te su jutarnje kave u kući postale rjeđe jer jedna kockica probudi čovjeka krikom samim.
Vratimo se nama – graditeljima. Naravno, nismo znali da smo graditelji jer smo jedino radili ono što smo noć prije sanjali i bilo je – fora. Odnosno, u mojem slučaju bi se glasno nasmijao jer, znate, nisam pretjerano pričao do pete godine. Drugi su vjerojatno zvali mame i tate da vide kuće i rute.
A onda je sve to prekinulo ustoličenje novoga svijeta – računala. Svemir. I to uredan, što je najvažnije. Ono što nam je računalo omogućilo je da više ne moramo stvarati svoj svemir već možemo početi ulaziti u druge svemire. Prvi u koji sam ja ušao?
Lego Racers.
I sada kreće dio koji vas zanima.
Forza, Forza, Forza!
Lego Racers izašao je 1999. godine te nije uspio ostaviti preveliki utisak na gejmerskoj sceni. Bio je to još samo jedan trkaći naslov za djecu koja su ga završavala u roku od sat vremena, osim ako se nisu bacala u kreativne vode te slagale svoje autiće. Potrošen potencijal.
Početkom našeg stoljeća uspjela su izaći još dva nastavka, ali tek njih se nitko ne sjeća s obzirom na to kako nisu znali kako napraviti korak naprijed. Poslije toga nitko se nije htio hvatati u koštac s autićima i legićima, unatoč tome što su znali koji potencijal se krije iza tih dviju riječi. Trebali su samo pitati svoje dijete doma što misle o tome i već sutra bi radili na nacrtu novih Lego Racersa. Međutim – nisu.
I onda se dogodila 2019. godine, Playground Games i – Forza Horizone 4: Lego Speed Champions.
Forza danas stoji za kvalitetu. Kada čujete Forza, čujete utrku, čujete gas, čujete kočnice, čujete škripu guma. Da, dobro ste shvatili – ako je netko trebao spojiti opet autiće i legiće, trebala je to biti Forza.
Lego Speed Champions preuzima ulogu DLC-a za Forzu Horizon 4 što znači kako za početak trebate imati – Forzu Horizon 4. Nećemo se buniti. Prije negoli uđete u Lego Speed Champions te sjednete u jedan od tri dizajnirana auta (ubrzo ćemo o tome) morat ćete uzeti jedan veliki udah jer grafički dizajn je na neočekivano visokoj razini za LEGO igricu.
Legoland nikad nije bio stvarniji, a to vam najbolje dočarava činjenica kako na svakoj mogućoj kockici piše – LEGO. Gradovi se zovu u skladu s idejom igre (Brickshire!), a ono najvažnije je kako su utrke građene kao da ste ih vi gradili – kada se zabijete u nešto, onda i prođete kroz to.
Jednostavno sve izgleda kao vaše djetinjstvo – od dinosaura do gusara, sve su poznate frakcije u Legolandu zastupljene. Kao i godišnja doba. Ne znam kad sam se zadnji put osjećao tako djetinjasto. Nisam čak ni došao na ručak kad su me zvali.
O samome gameplayu nije potrebno trošiti riječi s obzirom na to kako su sve mehanike korištene u Forzi presađene u Lego svijet te ako ste okorjeli fan trkaćih naslova, vaši apetiti bit će zadovoljeni. Isto vrijedi i za sustav napredovanja – od utrka, vremenskih izazova, kao i onih u kojima je cilj raznijeti sve, Lego Speed Champions ne eksperimentira pretjerano na nijednom polju te se drži prokušane formule.
Međutim… Uvijek ima međutim i uvijek će ga biti. Pitanje je samo koliko veliki je taj međutim. U ovome slučaj taj međutim je kreativne naravi. Naime, govorimo o legićima, stoga moramo govoriti o izgradnji. I toga nema – na raspolaganju sam vam tri unaprijed dizajnirana autića te preostalih stotinjak automobila koje ste imali prilike osvojiti u Forzi. Međutim, to nisu autići kojih se sjećate. Kako kanalizirati svoju kreativnu energiju u Legolandu dok jedino što možete je – uništavati? Strah od eksperimentiranja odveo je kreatore van djetinjstva. Šteta.
Lijepa sjećanja
Lego Speed Champions učinio je sve da me podsjeti na dane igranja osnovnim dječjim elementima. Od blata do lega sve do tipki – užitak je bio samo moj. Već čujem sjetu u svojemu glasu dok pišem ove zadnje riječi, pokušavajući ne pogoditi ton pjesme „Kad sam ja bio mlad…“. I dok mene podsjeća na dane kada je sve bilo jednostavnije i nisu postojale takozvane surprise mechanics ili igre koje ako želite proći morate platiti, za nove generacije vjerujem kako će postati (još jedna) topla uspomena.
