Zamisli satelit toliko malen da ti skoro pa stane u džep!
Nedavno sam imala priliku (a i vi ste 🙂 ) prisustvovati jednom jako zanimljivom live streamu na YouTubeu, o nanosatelitima!
Prije nego vam ispričam sve što sam naučila, moram spomenuti i predavačicu, Danielu Jović, koja nam je sve tako lijepo ispričala!
Danela Jović porijeklom je iz Slovačke, a u Hrvatskoj živi već 10 godina. Ona ima dvije velike strasti, a to su telekomunikacije i svemir (točnije, sateliti).
A sad, hajmo se baciti na priču o satelitima!
Postoje prirodni sateliti, što su svemirska tijela koja kruže oko drugih svemirskih tijela u Sunčevu sustavu. Najpoznatiji prirodni satelit je Mjesec.
Također, postoje i umjetni sateliti raznih vrsta i namjena, poput izvidničkih, navigacijskih, komunikacijskih, meteoroloških i mnogih drugih, koji ljudima koriste za prikupljanje raznih informacija, istraživanja i slično.
Primjerice, meteorološkim satelitima prati se Sahara, jedna od najvećih pustinja na svijetu, koja se svake godine povećava, a sateliti pomažu u praćenju njenog rasta što bi golim okom jako teško primijetili, a još teže pratili!
Što je to CubeSat?
Umjetni sateliti razlikuju se i po veličini i težini, a tzv. cube sateliti (CubeSat), o kojima ćemo danas najviše pričati, spadaju u kategoriju nanosatelita (od 1-10 kila).
Ne znam čini li vam se to puno ili malo, ali ću vam reći da se meni učinilo kako je 10 kilograma puno za poslati u Svemir. Na to me Daniela iznenadila – teleskop Hubble težak je 12,200 kg…).
Ideja o cube satelitima (cube = kocka) pojavila se na američkim sveučilištima na kraju 90ih godina. Inspiriran Rubikovom kockom, cube satelit bio je osmišljen kao univerzalan i standardiziran satelit dostupan za široku uporabu, kako bi ljudi mogli testirati tehnologije, izvoditi vlastite znanstvene projekte ili pak slati vlastite satelite u svemir!
Taj mini satelit veličine je 10x10x10 i teži otprilike 1 kilogram.
Danas je tehnologija toliko uznapredovala da je sve što je nekad bilo veliko moguće napraviti puno manjim i kompaktnim, pa tako i sateliti, a time se rodila i nova industrija slanja raznog tereta u svemir.
Velika prednost cube satelita je ta što su modularni. 1U označava one unit (ili jednu jedinicu), što znači da je ta jedna malena kockica zapravo jedan satelit. Modularnost znači da se mogu spajati i slagati jedan na drugog, tako da mogu doseći veličinu i do 27U!
Svaki cube satelit ima 2 segmenta: zemaljski (jedinicu koja ostaje na Zemlji) i svemirski (onaj koji putuje u Svemir).
Zemaljska jedinica je stanica koja prima informacije od satelita.
Svemirski segment odnosi se na tijelo satelita koje putuje u Svemir, a svako to tijelo ima svoju strukturu, unutar koje se nalazi sustav napajanja, solarni panel, glavno računalo, sustav za orijentaciju, eksperiment (naziv za korisni teret, odnosno ono što netko želi poslati u svemir; kamera ili znanstveni uređaj), radio komunikaciju te senzore.
Proces lansiranja
Prije slanja u Svemir svaki satelit, pa i cube, mora proći bezbroj testiranja kako bi njegov put bio uspješan i kako bi stigao na odredište. Testiranja je mnogo upravo zbog toga što je Svemir jedno jako nepredvidljivo mjesto, i treba biti spreman na sve!
Tako se sateliti između ostalog testiraju u termo vakuumskoj komori (jer mora moći podnijeti jako visoke i niske temperature, te izdržati vakuum), a tu je i test statičkog preopterećenja, kao i mnogi drugi.
No niti to nije sve – i kad je satelit spreman, i uspješno je prošao sve testove, za lansiranje je potrebna dozvola! Za CubeSat dovoljna je amaterska preko IARU.
Lansiranje je zabavan dio, no nimalo lagan. Za poslati cube satelit u Svemir, potrebno je smjestiti ga u deployer (zamislite kutiju), koji se stavlja u raketu kao sekundarni teret (pored glavnog, velikog satelita koji je ipak primarni teret).
Cijela ta svemirska ekipa nakon lansiranja odlazi u Svemir, gdje se nakon što raketa dosegne određenu visinu ispušta glavni teret, pa se ispuštaju deployeri koji, pogađate, otpuštaju cube satelite. Nakon 30 minuta od otpuštanja uključuje se cube satelit, koji uspostavlja komunikaciju sa Zemljom!
To je najčešći slučaj, no saznala sam da postoje situacije kada astronauti u svojim svemirskim šetnjama cube satelite bacaju u Svemir! Dosta zapanjujuće!
Slovačka je izradila svoj satelit!
Daniela je u svojoj prezentaciji spomenula rad sa slovačkom organizacijom SOSA, na skCUBE, prvom slovačkom satelitu koji je Svemir ugledao nakon 10 godina!
Imao je oko 1 kg i nalazio se na nekih 500tinjak kilometara od Zemljine površine. Zadaća ovog malog satelitskog borca bila je snimanje tzv. „crvenih vilenjaka“, munja u VLF pojasu koje je izuzetno teško za vidjeti i čuti, a kamoli zabilježiti.
skCUBE radio je 569 dana, a nakon toga je nažalost izgubio komunikaciju sa Zemljom i otad pluta orbitom.
Bez brige, pitala sam Danielu što je s njegovim tijelom, no Daniela me uvjerila kako, iako ne mogu doći do njega, će se kad tad spustiti i izgorjeti, bez stvaranja smeća.
skCUBE bio je vrlo vrijedan te je na Zemlju poslao preko 2 milijuna podatkovnih paketa iz kojih je proizašlo jako puno znanstvenih, edukativnih, diplomskih i drugih radova!
A na vidiku je i naš – Perun I
Jeste li znali da Hrvatska radi na svom satelitu? Ja nisam, i moram reći da me ta vijest jako obradovala, a pogotovo njegovo buduće ime – Perun I. Perun je inače ime staroslavenskog boga munje i neba, a ekipa iz Adriatic Aerospace Association kaže da:
Poput slavenskog boga Peruna, i mi želimo prodrmati i osvijetliti znanje o svemiru u Hrvatskoj.
Jedva čekamo!
