S koliko godina čovjek započinje pisati knjige? Nakon dvadesete godine, nakon što stekne određena životna iskustva ili mudrost? Ma ne, puno prije ljudi dobiju želju za izražavanjem i stvaranjem svojih svjetova! Stupanj kreativnosti ne ovisi o broju godina.

Evo, znam jednog učenika koji uz sebe uvijek ima rokovnik. Zanimao me razlog – rekao mi je da u taj rokovnik piše (i crta) knjigu. Dao mi je na uvid rokovnik koji ima uvijek sa sobom i kojega ispunjava u slobodno vrijeme. Stvara priče o neobičnim bićima, piše o tome što jedu i kako žive, rado objašnjava detalje (koje, naravno, zna napamet).

Priče se nastavljaju jedne na druge.

Prvijenac

Neću se začuditi ako u skoroj budućnosti mladac zaista rokovnik pretvori u pravu knjigu. Njemu bi se, nimalo ne sumnjam, svidjele knjige Enciklopedija čudovišta (Sipar, 2010.) Stanislava Marjanovića i Čudesni zvjerinjak – kuharica (Sipar, 2019.) Ivane Jozić, ovi bi mu naslovi mogli poslužiti kao dodatna inspiracija za daljnji rad.

Po čemu je knjiga Čudesni zvjerinjak – kuharica vrijedna pažnje? Pa, prije svega valja naglasiti kako ju je stvorila mlada umjetnica, rođena 1993. godine. Čitava je knjiga kreacija jedne osobe – nije Ivana Jozić morala ni s kim surađivati, kako je djelo zamislila i napisala, tako ju je i stvorila, nije se morala nikome prilagođavati.

Druga činjenica koja se mora naglasiti jest da je Čudesni zvjerinjak – kuharica književni prvijenac Ivane Jozić. I prije se bavila ilustracijom, ilustrirala je naslov Odgajanje je i radost : priručnik za roditelje (Profil International, 2007.) Mare Čović, dok je sada pokazala kako umije samostalno priču ispričati i predočiti ju impresivnim crtežima. Golem je pothvat Ivana Jozić uspješno realizirala, mladosti unatoč.

Knjiga Čudesni zvjerinjak – kuharica ambiciozna je po pitanju ilustracija i priče jer, riječ je o knjizi koja broji nemalih 80 stranica! Autorica je pokazala domišljatost tako što je smislila originalne toponime (Močvarica, Trolovlje, Zmajogorje…), životinje (ribokonj, grijetao, trolozmaj, medokoza, šmrkljosvinja…) i bilje (impulsika, sabljarak…), a i likovi su neuobičajeni, nije da ih viđamo na ulicama ili u trgovini – Orkovi, Goblini, vještice, patuljci, Gnomi…

Torta od grijetla

Priču prepunu fantastičnih elemenata kazuje djevojčica Jesenka (ime joj se taman uklapa u ovo tmurno i kišovito godišnje doba) u formi pisma. Jesenka u pismima opisuje roditeljima kako se odvija njezin put s praprapradjedom Vermilijanom prema Zimogrozju, glavnom gradu. Vermilijan je nekoć bio druid, a sada je alkemičar i kuhar. Jesenka ujedno vodi i dnevnik u koji bilježi recepte što ih koriste svakojaka bića koja susreće tijekom puta.

Možemo reći da je mlada Jesenka stvorila kuharicu u formi dnevnika ili dnevnik u formi kuharice. Kako nastaje torta od grijetla, što je potrebno za sluzavo varivo i čemu služe agralge za koje, vjerujem, prije nikada niste čuli? Sve to i još štošta je Jesenka revno zabilježila. No, nije da je Jesenka samo bilježila recepte, ujedno je opisivala karakteristike bića i kako žive (što ih smeta i što im godi), a nije pomanjkalo ni avantura s praprapradjedom Vermilijanom koji je, blago rečeno, pomalo pomaknut.

Nadam se samo da nešto mlađim čitateljima neće zaista pasti na pamet skuhati ili ispeći nešto veoma originalno i maštovito, recimo, bijeli gulaš od tampirovog mesa ili gmizano tijesto (a mogli bi, recept je naveden)!

Ali ne bih se nimalo žalio kada bi kreativni čitatelji zahvaljujući ovoj knjizi dobili ideju i dodatnu volju za stvaranje vlastite knjige, potaknuti efektnim ilustracijama i neobičnim receptima. Čudesni zvjerinjak – kuharica sigurno će osvojiti kreativce koji u slobodno vrijeme strastveno stvaraju skice svoje knjige u notesima, blokovima i rokovnicima.

Naravno, svidjet će se i onima koji nemaju kreativne sklonosti, već naprosto vole uživati u odličnoj knjizi!