Ilustracija: Tea Jurišić
Ilustracija: Tea Jurišić


Kada bismo se uhvatili latinskog rječnika (ili Googla) brzo bismo dobili informaciju kako kustos znači čuvar te kao takav prikuplja i čuva muzejske predmete. 

Hmm, a mora li kustos nužno raditi u muzeju? Pa i nije nužno. Oni kustosi koje zamišljate u muzejskim čuvaonicama, zatrpane među umjetničkim djelima, oni najčešće vode neke od muzejskih zbirki, ali kao kustos možeš biti i sam svoj majstor, ne moraš nužno biti zaposlen u nekom muzeju ili galeriji, već ploviti frilenserskim vodama, i tako iz izložbe u izložbu graditi svoje kustosko ime. 

Kustos, ako ga zamislimo u nekoj filmskoj ulozi, umjetnički je znalac, kao takav s umjetnicima provodi vrijeme, nabaci svoje kritičko mišljenje kad je upitan, ali i kad nije, a zatim smisli genijalnu izložbu gdje se sve vrti oko dobrog koncepta ili ideje. Hm, eh sad, i to je jedan dio priče, zapravo ima tu još mnogo toga, stoga se pripremi na pravu ”all in one” ulogu, jer rješavat ćeš mnogo toga, od traženja novčića i sponzora do zakucavanja čavlića u zid. Neka te to ne obeshrabri, multitasking is new black. 

1. Oluja mozgova i nabacivanje ideja

Krenimo od same ideje izložbe, to je nešto što možeš smisliti sam, ali zašto samovati kad je u društvu lakše i zabavnije. Ovo je već trenutak kad možeš oformiti kustoski kolektiv. Ako nisi timski igrač svejedno razmisli tko bi ti mogao pomoći oko nekih stvari tijekom daljnjih koraka, jer tata ti može pomoći zabijati čavle u zid, nona napraviti kiflice za otvorenje, a frend iz razreda možda zna nekog super umjetnika koji bi se dobro uklopio u tvoj koncept. 

Sam ili ne, razmišljaj i razgovaraj s drugima o svojoj ideji. A kako smisliti koncept ili osnovnu ideju izložbe? Jako je puno mogućnosti, to može biti izložba samo jednog ili više umjetnika, može biti izložba tvog razreda, može biti tematska izložba…

Eto na primjer, tema izložbe može biti i neka od tema dosadašnjih brojeva Brickzina – ulica, dosada ili greška? Ova greška zvuči super, daje dosta prostora za eksperimentiranje. Ups, ovo je trenutak kad autorica ovog teksta nabacuje svoje ideje pa će se tu zaustaviti…

2. Istraživanje 

Kad imaš osnovnu ideju i temu izložbe kreni u istraživački pothvat, čitaj članke, knjige, stripove, gledaj filmove, slušaj glazbu, pogledaj predstavu, odi na igralište. Neka ti sve to bude poticaj za daljnje istraživanje koje ide u smjeru traženja umjetnika ili umjetničkih djela koji će se uklopiti u tvoj ili vaš kustoski koncept. 

Ako ti na pamet, kad pomisliš na izložbu, najprije padnu slike na galerijskom zidu, razmisli malo bolje, jer izložbu mogu činiti i skulpture, instalacije, video i zvučni radovi, fotografije, plakati, stripovi, murali, performansi, a mogu je činiti i takozvani “site specific” radovi, a to su oni koji su napravljeni posebno za tu izložbu i to mjesto na kojem će se ona nalaziti.

3. Proračuni su strašna stvar

Nemoj misliti da će te ovo zaobići, stavi sve na papir, od vrste rada do materijala koje ćeš trebati. Zatim imaj plan, hoćeš li štedjeti, ili pak smisliti razmjenu usluga, evo za primjer – frend ti pofotka otvorenje izložbe, a ti zauzvrat održiš za njega instrukcije iz matematike, ili susjed ti posudi projektor za neki video rad, a ti zauzvrat par puta prošećeš njegovog psa. 

Što god smislio neka bude fair play.

4. Prostorni planovi 

Prostor za izložbu može biti uobičajeno galerijski, može biti na ulici, u nekom napuštenom prostoru, u garaži, u staroj tvornici, može biti i u učionici. Gdje god izložba bila, prostor ima važnu ulogu, o njemu ovisi kakva ćeš djela prikazati i koliko radova ćeš u njega smjestiti.

Prostor stvara i određeni ugođaj, atmosferu, razmisli kako i želiš li prostor izložbom preobraziti. Neke vrste umjetnosti zahtijevaju posebne uvjete, tako npr. video projekcije obično zahtijevaju tamne prostorije, ponekad zbog zvuka i neku vrstu zvučne izolacije. Razmišljaj i kako će se posjetitelji kretati prostorom.

5. Selekcija, akcija!

Stavi sve na kup, od umjetnika do ideja i radova, mozgaj, crtaj i piši memorijske mape, napravi konačan izbor umjetnika i radova.

6. Dizajn postava

Budi kreativan, kako će biti dizajniran postav ovisi o mnogo faktora, od samog prostora izložbe do toga  želiš li da radovi budu poslagani po temama, po autorima, kronološki – po vremenu nastanka ili će ti možda nit vodilja biti boje radova. Uz to prikupi sve podatke, napravi legende koje daju informacije o umjetniku, nazivu rada, vremenu nastanka i materijalu od kojega je napravljen. Ako publici želiš pružiti više informacija možeš postaviti tekst na zid ili napraviti katalog izložbe.

7. Otvorenje izložbe i tjeranje treme

Uzbuđenje raste, bliži se otvorenje! Ovdje na red dolaze tvoje PR vještine, a to znači informaciju o izložbi moraš razglasiti na sve strane. Pokušaj i da ovo bude planski, javi umjetnicima da pozovu svoju obitelj i prijatelje, tvoji doma, nadamo se, već sve znaju i s tobom jednako nestrpljivo čekaju otvorenje. 

Razmisli dobro koga bi mogla zanimati ova izložba, možda ekipu iz škole ili s glumačke sekcije, tetu iz marketa ili vozača busa, a možda i oboje. Vijest o otvorenju prenesi razgovorom, društvenim mrežama, ubaci u neku Viber grupu, pošalji obavijest medijima, ili napravi ”pošalji dalje” papirnatu cedulju pa neke prođe razredom. 

Samo otvorenje može biti uz pozdravni govor ili bez njega, može i ta opuštena varijanta. Kad smo već kod opuštene varijante, super je imati neku glazbu u pozadini. Ako si kustos očekuj večer punu druženja jer će mnogi htjeti porazgovarati s tobom i dati ti svoje mišljenje i komentar.

8. Ovo nije kraj, ovo je tek početak

Napokon je prošlo otvorenje, ali čekaj, nije gotovo. Pokušaj doći do onih koji nisu bili na otvorenju, napravi poneko kustosko vodstvo po izložbi, dodaj u program razgovor s umjetnicima, napravi kreativnu radionicu. 

Koraci ne moraju ići striktno tim redom, ali do otvorenja će teško doći ako tome ne prethodi postav izložbe, iako bi zamjena tih koraka bila jedna zanimljiva diverzija*.

*diverzija – objasnimo to kao napad u neočekivanom smjeru

Kako god, budi odvažan/na!