Odlazimo na najdalje rubove poznatog svemira i znanosti uz “Kozmos: moguće svjetove”.
Kada je 1980. godine televizijskim ekranima kroz “Kozmos” prostrujao glas i pomalo štreberska pojava Carla Sagana, možemo reći da je riječ bila o buđenju do tada nezabilježenog interesa za složenije prirodne znanosti, astronomiju, kozmologiju, fiziku (…) putem televizije. Bilo je naravno i ranije popularnih znanstvenih emisija, čari astronomije su bile posebno na cijeni kroz sve moguće medije od početka svemirske utrke krajem pedesetih, ali “Kosmos” je bio pravi fenomen – globalan, pametan i voljen.
Sagan je bio prava zvijezda popularizacije znanosti osamdesetih godina čija su se objašnjenja usjekla generacijama budućih znanstvenika, u vrijeme prikazivanja originala znatiželjne djece. Naravno, sigurno većina nisu postali znanstvenicima, ali su svi u svoje područje bavljenja unijeli dašak živosti, znatiželje, inovativnosti i hrabrosti koje nosi “saganovski” duh i ljubav prema beskonačnom svemiru. “Kozmos” je obilježavao za čitav život.
Na temelju te saganovske baštine osamdesetih prvo se 2014. godine zakotrljao novi “Kozmos” s podnaslovom “odiseja u prostorvremenu”, a u ožujku ove godine “Kozmos: mogući svjetovi”. Potonju seriju od izvornika dijeli čak punih 40 godina!
Od tada do danas eksplodirala je produkcija televizijske dokumentaristike i pop znanstvenih knjiga, ali za malo koju možemo reći da su postale ikonom generacije poput “Kozmosa”. Što je svega više, naša srca je teže osvojiti.
No nije riječ samo o tome. Promijenila se cijela atmosfera i naša čula.
Zamislite tu idealnu “geekovsku” situaciju u kakvom hrvatskom domu sredinom osamdesetih do kojeg je došao Sagan snimljen koju večer prije na VHS kazetu, možda čak ilegalno ulovljen preko satelitske antene. Soba je mračna, s čupavcima na kauču i tamnim tapetama na zidu, a ti hipnotizirano slušaš o crnim rupama. Danas te vrste atmosferičnosti i fokusa nema – sve gledamo s mobitelima u rukama i 72 društvene mreže na koje smo prikačeni, a uz svijet blockbuster filmova i gaminga osjetila su nam postala toliko imuna da je pitanje što nas doista potiče na “vau” reakciju.
Značajan je detalj i činjenica da danas kada si znatiželjni dvanaestogodišnjak imaš pretplatu na jedno dvadesetak super cool jutjuberskih znanstvenih kanala čiji su radovi kratki, puni šale i pošalice, ilustrativnih animacija i brzine. E da, brzina je posebna tema, a u tih 10 minuta i par crteža stisnute su najveće zamisli današnje znanosti.
Vjerujem da je zato izrazito hrabro raditi današnji “Kosmos”, a toga su svjesni i tvorci koji su krenuli potpuno drugačijim putem. Na taj kaotični svijet (evo, prekinuo me je upravo neki tvit) odgovoreno je meditativnošću. Riječ je o svjesnoj odluci da se ne želi još jedan adrenalinski hiperubrzani koktel znanosti već mir i staloženost.
“Kozmos: Mogući svjetovi” odvija se sporo, bez brzih zaokreta i sekundno spakiranih rečenica. Takvom osjećaju ton pruža i narator, prepoznatljivi astrofizičar i kozmolog Neil deGrasse Tyson koji je i sam polagan i meditativan, govoreći ponekad kao nekim polušaptom. Taj šapat i slika tmine oko kakve maglice udaljene tisućama svjetlosnih godina super se nadopunjuju. Kako danas prevladavaju likovi koji jedno 87 puta u minuti kažu “cool”, “vau”, “awesome” ovo djeluje kao kakva svježe skuhana kamilica.
Drugi adut s kojim igra “Kozmos: mogući svjetovi” je vizualnost. Mahom je riječ o najsofisticiranijim prikazima ili animiranim modelima raznih svemirskih ili kakvih drugih fizikalnih modela. Vidi se da je riječ o A klasi produkcije a ne kućnom studiju i u tom smislu bliski smo svijetu najkvalitetnijih videoigara i blockbustera. Ekipa sa softverima za 3D modeliranje i animaciju bila je jako zaposlena.
Za koga je?
“Kosmos: mogući svjetovi” nije dječja dokumentarna serija, ali je svakako serija za djecu koju zanimaju znanosti, svemir, pomicanje granica. Jezično nije jednostavna i nema banaliziranja, ali to je i poželjno kada želimo pomaknuti vlastite granice.
Epizode se mogu ulovit na “National Geographicu” dostupnom i u Hrvatskoj, a i na kanalima Foxa. Titlovi na hrvatskom jeziku svakako pomažu. Svi koji imaju IPTV mogu ga snimiti i za kasnije i pogledati preko snimalice, bez VHS kazeta koje su trebale roditeljima za original. A ako je nekome do originala tu je Twitch koji starog dobrog Sagana stalno vrti na jednom od kanala!
