Posvećeno Karli Z., poznavateljici lica

Nepune dvije godine radio sam u osnovnoj školi kao učitelj hrvatskoga jezika. Uz propisano gradivo koje se moralo obraditi, našlo se vremena za pjesme koje se inače ne rade pa su tako učenici morali zajedno interpretirati Gibonnija (Projdi vilo) i Indexe (Da sam ja netko), a kasnije je bilo slučajeva da su učenici samostalno interpretirali pjesmu.

To bi izgledalo ovako – dobili bi papir na kojemu je bila pjesma, a ispod nje pitanja na koja su morali odgovoriti: odrediti vrstu, temu i sadržaj, ispisati motive i stilska izražajna sredstva te mišljenje o pjesmi. Najviše mjesta na papiru predvidio bih za pitanja gdje su učenici trebali iznositi svoje stavove i dojmove o ponuđenoj pjesmi.

Jesam li previše tražio od učenika, precijenio njihove mogućnost? Ne, srećom, nisam se preračunao, učenici nisu podbacili! U jednom školskom satu ispunili bi papir A4 formata, mnogi s obje strane! Imali su što za napisati, iskreno bi iznijeli svoje mišljenje.

Zamjena

Prepoznao sam ogroman potencijal u tim mladim dušama jer, bili su motivirani za rad, a usto su posjedovali žicu za književnost i pisanje, stoga su učeničke interpretacije rezultirale kao vrhunski, natprosječni radovi. Kao što još uvijek čuvam stare učeničke zadaćnice (imam sindrom hrčka), tako čuvam i učeničke interpretacije pjesama, ponosno ih pokazujem novim generacijama. Kada počnem sumnjati u zrelost mladih ljudi, samo se prisjetim bivših učenika koji su imali čvrsto izgrađene stavove o važnim životnim pitanjima, recimo, pročitam Karlinu interpretaciju pjesme Lice Darka Rundeka, što njoj govori čovječje lice.

Koliko je lice važno i vrijedno govori se u bajci Lice (Sipar, 2017.) koju je napisao Darko Macan, a ilustrirao Tomislav Tomić. Bezimenom dječaku dojadi njegovo lice pa poželi biti netko drugi. Zato se zamijeni s vukom kojemu je dojadilo bježati pred lovcima. Dječakovo lice prijeđe na tijelo vuka, a lice vuka na tijelo mladića. Dječakovo lice putuje i svako malo mijenja vlasnike, okuša se u raznim ulogama.

A što je bilo s dječakom koji je na sebe preuzeo vučje lice? Je li zadovoljstvo novim licem potrajalo dugo ili je bilo kratkoga vijeka? Hoće li se sve zakomplicirati ili sretno završiti? Kroz što će sve morati proći dječak s vučjim licem? I gdje će završiti dječakovo lice, tko će na kraju postati njegov vlasnik?

Bajkom Lice Macan pokazuje koliko nas lice sačinjava i određuje te do čega može doći kada se lice poželi zamijeniti, odnosno kakve se tegobe mogu stvoriti ako nismo zadovoljni vlastitim licem i željni drastične promjene. Dođe ti da se zapitaš kako tretirati vlastito lice (odraz duše). Ova je bajka, baš kao i svaka kvalitetna bajka, iznimno misaono ostvarenje kojoj nije funkcija zabavljati i uspavati čitatelja, već ga navesti na razmišljanje.

Zašto je važno prihvatiti svoje lice? Je li lice samo dio tijela ili ono predstavlja čovjeka u punini? Što nam lice govori o čovjeku? Poznavatelji(ce) lica kažu da po nečijem licu možemo vidjeti kakve je netko volje, odiše li dobrotom ili ga možda muči nešto. No, ima i lica koja odaju sasvim krivi dojam – iza nasmiješenih lica mogu se kriti opasni, proračunati monstrumi, dok vlasnici neuglednih lica na koje ne obraćamo pažnju mogu biti dobrohotni veseljaci i poštenjaci bez premca.

Macanova Bajka Lice primorat će i mlađe i starije čitatelje na aktivno promišljanje i zamišljanje o ulozi lica; ta priča nudi zdravi pogled na vlastito biće i širi svijest, pokazuje do čega dovodi pretjerana znatiželja i razorna dosada. Muke po licu prikazane su i u igranoj drami Drugi(The Seconds, John Frankenheimer, 1966.). U tom uznemirujućem filmu isto dolazi do promjene identiteta. Uspješni Arthur Hamilton (John Randolph), nezadovoljan svojim životom, obrati se tajnoj organizaciji koja mu daje novi identitet, a samim time i drugi život. Problemi će nastati kada će novi Arthur kasnije htjeti vratiti svoje staro lice…

Paziti sa zaljučcima

Lice kao odraz karaktera podložno je mijenama. Po njemu možemo nazrijeti osnovne karakteristike koje krase čovjekovu nutrinu, ali na temelju lica ne smijemo unaprijed iznositi prevelike zaključke jer, lica zavaravaju, odaju krive dojmove. Pitam se kako bi moji nekadašnji učenici reagirali na Macanovu bajku, kakva bi zapažanja iznijeli?

Tko zna gdje su sada ti ljudi, kojim su putem krenuli? Kakvo mišljenje danas imaju o sebi, sjećaju li se mojih satova književnosti i svojih naprednih razmišljanja? Jesu li interpretacije imale kratkotrajan ili dugotrajan učinak na njih? Jesu li se u međuvremenu drastično promijenili ili su uspjeli sačuvati ondašnje ideale i nadopuniti razmišljanja? Jesu li još uvijek vrsni poznavatelji lica, čuvaju li vlastiti obraz od pogibeljnih i sramotnih postupaka?

Opet previše pitanja, a nigdje odgovora…