Malo je što ljepše od slikovnica i knjiga koje i same slave čaroliju čitanja i maštanja. Nisu vam u ruci? Što čekate?! 🙂
Ne znam je li to zato što sam ja knjižničarka ili zato što moja djeca jako vole čitati slikovnice i knjige, ali oduvijek su nam posebno drage one kojima su teme knjige i knjižnice. Cijeli smo život okruženi knjigama, i oni i ja, domaći smo u našoj knjižnici pa je valjda i to utjecalo na ljubav prema takvim slikovnicama i knjigama.
Djeca mogu zavoljeti čitanje samo ako im se čita od najranje dobi, a ako im se čitaju slikovnice o knjigama i knjižnicama, onda njihova ljubav prema pisanoj riječi i mjestima na kojima se ona čuva raste još brže i još jače.
Možda vam se učini neobičnim, ali čini se da vukovi prednjače kao glavni likovi u slikovnicama o knjigama i čitanju. Barem u onima koje smo mi pročitali.
Vuk koji je ispao iz knjige je slikovnica autora Thierryja Robberechta, nagrađivanog belgijskog književnika koji je započeo s pisanjem knjiga za odrasle, ali ih je više napisao za djecu, i francuskog ilustratora Gregoirea Mabirea. Svi koji se ne boje strašnih vukova iz bajki i priča, uživat će u ovoj prekrasno ilustriranoj slikovnici. Pa čak i oni koji ih se boje.
Glavni junak ove naše slikovnice je glavom i bradom strašni crni vuk. Ali ovo nije zločesti vuk na kakvog smo naviknuli u pričama, već vuk koji je ispao iz svoje knjige jer je Sofija pretrpala police pa je njegova knjiga pala na pod. Vuk se, uplašen i iznenađen, našao pred jednom ogromnom mačkom koja se oblizuje. U bijegu pred njom, pokušao je ući natrag u svoju knjigu, ali i u neke druge. No, stalno su ga izbacivali dok napokon nije pronašao knjigu u kojoj je bio dobrodošao i iz koje je proizašla jedna neobična priča.
Jednostavan jezik prilagođen djeci predškolske dobi i humoristični elementi koji prate neobične dogodovštine jednog vuka, odlika su ove slikovnice koju je izdala nakladnička kuća Planetopija. Teksta ima taman toliko da djeca lako zadrže pažnju do kraja priče, a predivne ilustracije izvrsno upotpunjuju doživljaj.
Još na samim počecima čitanja slikovnica, kad sam bila mama s kratkim stažem i samo jednim djetetom, pod ruku su nam došle slikovnice o još jednom vuku. To su bile slikovnice francuske autorice Orianne Lallemand i ilustratorice Eleonore Thuillier. Postoji čitav serijal slikovnica o Vuku koji je preveden na preko 15 jezika u preko 20 zemalja svijeta i koji se čita u više od 650 škola.
No, kod nas su bila prevedena samo tri naslova. Sve do prošle godine kada je nakladnička kuća Znanje odlučila prevesti još 4 naslova, a među njima i Vuka koji je zalutao u zemlju bajki. Jako nam se svidjela ta slikovica, ne samo zbog toga što se u ovoj slikovnici isprepliću mnoge, već svima poznate bajke i likovi, već i zbog humora. A ruku na srce, i recept za kolač od jabuka tete Ružice na kraju slikovnice je odigrao bitnu ulogu. Znam da vjerojatno pretpostavljate, ali da, isprobali smo ga. Takvo što se ne preskače. I odličan je!
Još jedna kvalitetna slikovnica o važnosti čitanja i obrazovanja je Uljuđeni vuk Becky Bloom i Pascala Bieta koju je izdala Školska knjiga. Jednog dana vuk stigne na imanje na kojem žive vrlo uljuđene i ljubazne životinje – svinja, krava i patka i pokuša ih uplašiti. No, životinje su bile udubljene u čitanje i objasne mu da na tom imanju žive samo uljuđeni stanovnici.
Vuk odluči da će i on postati uljuđen. Prvo je u školi naučio čitati, potom je u knjižnici pročitao mnoštvo knjiga kako bi svoju vještinu čitanja doveo do savršenstva i na koncu je u knjižari kupio knjigu kako bi izvježbao izražajan stil čitanja. Vratio se na seosko imanje i svojim čitalačkim umijećem oduševio životinjske stanovnike koji su uživali u pričama koje je čitao. Prekrasna je ovo priča o važnosti čitanja čiji će doživljaj obogatiti zanimljive i vesele ilustracije.
A onda smo s vukova preskočili na krave. I pročitali još jednu neobičnu i kvalitetnu slikovnicu nakladničke kuće Planet Zoe – Mama Mu u knjižnici, priznate švedske književnice Jujje Wieslander koja je, uz pomoć svojega supruga i djece, u osamdesetim godinama prošlog stoljeća osmislila lik Mame Mu koja prolazi kroz razne avanture kroz koje „obične“ krave inače ne prolaze.
Koliko su te njene avanture zanimljive, govori činjenica da su slikovnice o Mami Mu prevedene na preko 30 jezika. Slikovnicu Mama Mu u knjižnici divno je ilustrirao Sven Nordquist, slavni Šveđanin, poznatiji kao autor slikovnica o Pettsonu i Findusu. Mama Mu je sve, samo ne obična krava. Ona je odlučila naučiti čitati kako bi mogla uživati u svim blagodatima pisane riječi. No njen prijatelj vrana Kraks, uopće ne razumije zašto bi jedna krava čitala knjige. Mene je oduševio njen odgovor, možda zato što su knjige moja struka i ljubav, a možda i jer je istinit u potpunosti.
„Ali Kraks, knjige su tako divne! Ako znaš čitati, možeš saznati gotovo sve na svijetu!“
No, Kraks uopće nije zadovoljan njenim odgovorom, već pokušava saznati zašto je kravlje mlijeko bijelo kad Mama Mu jede zelenu travu. Glumeći znanstvenika, vrši preglede te na humoristčan način saznaje da krave imaju 4 želuca što ga u potpunosti prenerazi te odustaje od svog istraživanja. A Mama Mu nastavlja čitati knjige, nadajući se da će jednom i sama saznati zašto mlijeko je bijelo, ako trava je zelena.
Kad spojite priču o malenom, ne zelenom, već žutom čudovištu i slikovnice onda dobijete Gricka. Slikovnice o Gricku autorice Emme Yarlett koje je kod nas izdala nakladnička kuća Profil postale su pravi hit, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Prva slikovnica, Gricko – Čudovište koje gricka knjige, bila je pravo iznenađenje i sasvim drukčija od uobičajenih slikovnica što se tiče tehničke izvedbe i opreme. To je zaista progrickana slikovnica, puna rupa koje je načinio Gricko u svom bijegu kroz male umetnute slikovnice: Crvenkapicu, Zlatokosu i tri medvjeda te Janka i čarobni grah i čije je priče promijenio svojim uplitanjem. Slikovnica završava Grickovim bijegom pa se nastavak mogao naslutiti.
I nedavno je stigao, Gricko – Lov na čudovište, slikovnica u kojoj Gricko opet bježi kroz razne knjige usput ih grickajući. Enciklopedija, knjiga o bojama i brojevima našle su se na putu ovom grickajućem čudovištu koje na kraju opet nestaje pa očekujemo još koji nastavak. Zanimljiv koncept slikovnice i slatke ilustracije oduševile su djecu širom svijeta pa tako i nas.
Ima jedan mačak, svima drag, koji voli provoditi vrijeme u gradskoj knjižnici i koji je u Enciklopediji vještica pročitao da vještice imaju crne mačke. Pa je odlučio pronaći vješticu i biti njezin mačak. No, u potrazi za novim domom, mačak Herbert će proći razne zanimljive i pomalo smiješne avanture.
Jedna od naših najdražih slikovnica je upravo Oprostite…jeste li vi vještica? australske autorice Emily Horn i poljskog nagrađivanog ilustratora Pawela Pawlaka koju je izdala Školska knjiga. Slikovnica je to koja oduševljava i djecu i odrasle jednostavnim jezikom, humorom i pomalo pomaknutim ilustracijama.
I na koncu, dvije slikovnice iz pera domaćih autora i ilustratora.
Neobična knjižničarka je slikovnica autorskog para Kašmira Huseinovića i Andree Petrlik Huseinović u izdanju Kašmir prometa. Zanimljiva i originalna priča o knjižničarki koja je voljela čitati, no imala je neobičan običaj da sve knjige koje pročita s oduševljenjem i u jednom dahu, odloži na najudaljeniju policu najudaljenije sobe najveće gradske knjižnice najvećeg grada na svijetu. I tako su sve divne priče koje su žudjele da budu ponovno pročitane bile zaboravljene i prašnjave. Dok jednoga dana likovi iz priča nisu odlučili iz knjiga krenuti u svijet i saznati zašto nitko nikada ne čita njihove priče.
Bajka kojom šetaju razni likovi iz bajki, a za sve je kriva jedna neobična knjižničarka. Nakon brojnih zavrzlama, ona ipak uspije pomoći likovima da se vrate u svoje priče, a sve uz pomoć djece koja su voljela knjige i čitanje te računala koje često postaje glavni krivac kad se pitamo zašto danas djeca ne čitaju.
Bajkovite ilustracije naše nagrađivane ilustratorice Andree Petrlik Huseinović uvući će vas u ovu zanimljivu i ne baš kratku bajku o bajkama i knjižnici, a saznat ćete ponešto i o “nigdje prostoru”. To je prostor kojeg nema, a u isto vrijeme ga ima. Prostor između zbilje i mašte, prazan prostor u piščevoj glavi gdje drži ideje koje još nisu našle put do neke priče. O vrijednosti ove slikovnice dovoljno govori činjenica da je od 2011. godine,kada je prvi puta objavljena, do danas, objavljena u 23 zemlje svijeta i to s velikim uspjehom.
Kada slikovnicu o knjižnici i knjigama napiše knjižničarka, onda ona jednostavno ne može biti loša. Jer tko može bolje znati od knjižničara i knjižničarki kakve slikovnice vole djeca. Oni su ti kojima preko ruku prijeđu sve slikovnice i knjige u knjižnici i koji svojim preporukama pomažu zbunjenim roditeljima pred masom naslova dječje književnosti.
Davorka Premec, kolegica knjižničarka s dugim iskustvom rada u knjižnici, napisala je slikovnicu Vera među knjigama, odličnu edukativnu priču koja na jednostavan način djeci pobliže objašnjava što je to knjižnica, čemu služi, koja sve pravila u njoj postoje i što je sve moguće u njoj raditi. Priču u izdanju nakladničke kuće Ibis grafika odlično su upotpunile duhovite, vesele i prepoznatljive ilustracije Vande Čižmek. Na samom kraju slikovnice, pronaći ćete rubriku Vjerovali ili ne u kojoj Vera na humorističan način objašnjava što su knjige, čitatelj i knjižnica. Mi smo se dobro nasmijali.
Slikovnica Vera među knjigama uvodi djecu, koja možda još nisu imala prilike posjetiti koju, u svijet knjižnica. Knjižnice su važan dio društva i izuzetno je važno da ih djeca posjećuju redovito. Težnja je i želja svih knjižničara da knjižnice postanu, onima kojima to nisu, “treći prostor” koji će uz dom i posao/školu biti sastavni i neizostavni dio njihovih života.
Mališane možete učlaniti u gradske knjižnice gdje će na dječjim odjelima, osim u slikovnicama i dječjim knjigama, moći uživati i u igri s edukativnim i pažljivo odabranim igračkama. Kad krenu u školu, važno je da posjećuju i svoju školsku knjižnicu koja je neizostavan dio odgojno-obrazovnog procesa i kao takva bi trebala imati središnje mjesto u svakoj školi. Upišite vaše klince u knjižnice ako već niste, vodite ih u knjižnice na književne susrete, radionice, kako bi posudili slikovnice i knjige.
Važno je da znaju za taj prostor, da ga osjećaju svojim, i da ne misle kako se u knjižnici prodaje hrana, kao Vera. Nije uzalud jedan od najinteligentnijih ljudi ikada, Albert Einstein, rekao: “Jedina stvar koju apsolutno morate znati je lokacija knjižnice.”
