Svakodnevno mi na mobitel dolaze deseci notifikacija: “Feed your dragon!, “Last chance!”, “Open the chest!”, “Zooba misses you!… Ne kontate? Ni ja, ali ih primam i ponekad mi se čini da se cijeli moj društveni život razapet između sezonskog posla i odgajanja troje malenih svodi na brisanje “nedopustivog” sadržaja.

Krenimo od početka, pravila su jasna i skoro da se poštuju: preko tjedna nema mobitela a smartphone “zasluže” kad krenu u peti razred. Zato dvije trećine navedenih koriste vikendima ovaj moj na kojem pišem, igraju igre i vise na YouTubeu. Forget onu, imam nešto jako kreativno, odgojno-obrazovno, pametno pokazati vam jer je tamo neka srednjovjekovna burleska zvana Omčo izbacila novi video.

Prešućeno

Da, moja djeca čitaju, knjižnica nam je izlazak, po kući se mota više slikovnica, stripova i obrazovnih knjiga nego li volje za domaćom zadaćom pa ponekad više ne znamo što je bitnije: obrazovati djecu u izoliranom i privilegiranom balonu ili pustiti ih da budu ono što stvarno jesu – djeca.

A to mi djeluje pomalo zeznuto jer je dječja psiha danas područje jedne više-manje prešućene konzumerske eksploatacije. Je li ikome ikada palo na pamet koliko svi ti precijenjeni plastični Lego okrajci, preskupe hype slikovnice ili plaćanja unutar aplikacijskih igara imaju udjela u BDP-u ove države. Koliko košta djetinjstvo? Najednom se zvuk na privatnim kanalima pojačava: sto kuna komad plastike zvani Bakugan iskače iz televizijskog ormara.

Kako reklamiranje proizvoda za djecu u društvu koje muče ozbiljniji materijalni, reformski i PISA obrazovni problemi, nikome ne pada na pamet regulirati, pa ni spomenuti, nije ni čudo da djeca između roditelja i škole biraju – You Tube. Subaj me, lajkaj me, fore i fazoni.

Nije da nisam probao….

A tamo… nije da nisam probao pogledati sve te šarolike likove koji otvaraju proizvode, pokazuju svoje stanove, imaju stotine tisuća pregleda, milijune pratitelja; disstrackano brljave, buče, balave, budalave i zarađuju novac a djeca se s njima slikaju po gejmerskim turnirima… Pa sam i otišao sa svojima na jedan od njih.

Preporučujem svakom roditelju barem jednom otići osjetiti tu mješavinu nervoze, adrenalina, kaosa i online stresa. I, zato, ako mene netko još nešto pita, imam bar milijun dobrih razloga uzeti loptu i otići s djecom na igralište kad me budu cimali, pilali i pitali da odemo pogledati ovaj novi film s youtuberima. Ideš? Ne idemo.