Dragi moji tinejdžeri, dozovite u sjećanje trenutke uspavljivanja uz bajke vaših superjunaka-mama, tata, baka, teta… Slijedi drevna priča…
„Jednom davno živio je stari rabin koji je volio poučavati.
Poučavao je tolike generacije da se ni sam nije mogao sjetiti koliko ih je bilo. Osim toga, bio je poznat po tome da je mogao čitati tuđe misli, znati što drugi misle. Svi su vjerovali u njegove moći i nitko u njih nije sumnjao.
Jednog dana, kada je rabin već bio jako star, odlučio ga je izazvati dječak po imenu Moša. Počeo je razmišljati kako pobijediti njegove moći. Razmišljao je i razmišljao, hodao unaokolo dok se zemlja nije utabala pod njegovim stopalima i dok se nije dosjetio. Otići će na livadu i uhvatiti leptira.
Potom će, držeći leptira u ruci, otrčati starcu i pitati ga:
– “Rabine, što imam u ruci?” Bio je potpuno siguran da će rabin reći „leptira.
Onda će ga pitati:
– “Je li živ ili mrtav?” Ako rabin kaže da je mrtav, Moša će otvoriti ruku i pustiti leptira da odleti. Ali ako rabin kaže da je živ, stisnuti će leptira u ruci i rabinu ga pokazati uginulog. S tom sjajnom idejom otrčao je do livade da uhvati leptira.
Bio je potpuno siguran da kada nešto tražiš i to stvarno želiš, da ćeš uspjeti. I tako, uskoro je Moša imao leptira u ruci i bez daha i uzbuđeno je otrčao rabinu. Starac je spavao kada je Moša došao k njemu i ušao u sobu. Dječak je držao leptira u svojoj ruci, trudeći se da ga ne stisne i postavio rabinu prvo pitanje:
– “Rabine, što imam u ruci?” Starac je razmišljao i razmišljao i nakon nekog vremena je rekao:
– “Leptira, sinko, imaš leptira.”
Moša je bio zadovoljan, gledao ga je sjajnim očima i upitao:
– “Je li živ ili mrtav?” Starac je zatvorio oči i milovao svoju dugu sijedu bradu. Ovaj put je jako dugo razmišljao. Kad je konačno otvorio oči, svojim mekanim glasom je rekao:
– “Sve je u tvojim rukama, sinko, sve je u tvojim rukama…”„
Mooly Lahad, 2000: Creative supervision
Mi psiholozi smo prepoznatljivi po testiranju, a najviše po mjerenju inteligencije tzv. IQ, koficijent inteligencije (naravno da mi još svašta nešto testiramo😊), dok je onaj manje poznat koeficijent rezilijentnosti ili AQ.
Njega utvrđujemo Upitnikom, kojim ispitujemo kako osoba reagira na stresne i krizne situacije. Vas nećemo testirati Upitnikom, ali možda ste čitajući tekstove o rezilijentnosti i rješavajući zadatke uočili vaš način reagiranja na stres i krizu.
Postoji podjela prema kojoj se osobe dijele na tri tipa prema AQ-u:
- Odustajači (Quitters)
- Odlagači (Campers)
- Osvajači (Climbers).
Odustajači ne vole preuzimati rizik niti prihvaćaju životne izazove, igraju samo na sigurno.
Odlagači se često nazivaju kampanjcima. Preuzimaju rizike, ali samo dok ne postanu previše teški ili dok ne postignu ono što su sami definirali kao uspjeh.
Osvajači su osobe spremne na osvajanje i penjanje bez obzira na sve što im život donosi. Stalno su u pokretu i prihvaćaju izazove koje donosi život. Vrlo su rezilijentni.
Koliko si ti rezilijentan/na? U koji tip osoba si se smjestio/la?
Iako je stavljanje ljudi u kućice i kategorije svima zabavno, nije mu to svrha već je svrha da dobijete želju da mijenjate svoje reakcije, da mijenjate način razmišljanja – svoj mindset i da na taj način postanete rezilijentniji.
Mindset
To je vaš mentalni sklop. Upoznajte ga! Prepoznajte jake strane i razvijajte ih, ali prepoznajte i svoje slabe snage, prihvatite ih kao izazov i odlučite – mogu (sjetite se kako je Moša iz priče uhvatio leptira).
Život vam donosi različite stvari, neke su dobre, neke manje dobre, a neke i vrlo loše. I što kada se dogode te ružne, loše ili čak tragične stvari?
Neki od vas potonu, izgube svu nadu i misle i misle da se ružne stvari događaju samo njima i da se to nikad neće promijeniti. Ako ste se prepoznali, imate pesimistični mindset koji spušta vašu rezilijentnost. Vrijeme je da odlučite „ŽELIM“ drugačije razmišljati, želim optimistični mindset koji vidi da i te teške i krizne situacije nose u sebi i mogućnost za nešto dobro.
Iz svake vaše adolescentne frke možeš upasti u svoj mrak ili „izgoriti“, posiviti kao pepeo ili iz tog pepela se uzdignuti kao feniks , izgraditi optimistički mindset-HOĆU mindset. Optimizam je sposobnost da uočiš i očekuješ pozitivno, da se usmjeravaš na ono što možeš kontrolirati i onda poduzimaš akcije.
Ostvarujte i postignuća i neuspjehe, učite, zadajte si nove zadatke i gradite svoje samopouzdanje. Samopuzdani tinejdžeri vjeruju u sebe i sposobni su ponovno i ponovno suočiti se s novim izazovima. Poslije neuspjeha znaju prihvatiti poraz (ili lošu ocjenu), tolerantni su na frustraciju neuspjeha (važna životna lekcija za savladati!!! Samo hrabro.), ali i odmah se pitaju (“hoću” mindset):
Što mogu još učiniti?
Što mogu promijeniti u budućnosti?
Što sam naučio iz ovoga?
Ponekad nećeš moći puno učiniti s razočarenjem ili neuspjehom, tada prihvatiš kao dio života i kreneš dalje!
I sjeti se drevne priče i starog rabina: sve je u tvojim rukama!
Ššššššššš, roditelji!
Jeste li napunili šalicu vašeg djeteta danas?
Zamislite vaše dijete s omiljenom šalicom. Tu šalicu treba redovito puniti privrženošću, ljubavlju, sigurnošću i pažnjom. Kako je punite doprinosite stvaranju novog, optimističnog, rastućeg mindseta vašeg djeteta.
Neka djeca imaju stalno punu šalicu ili znaju da je dopune, ali puno njih postane nemirno kada je šalica pri kraju, a nemaju razvijene vještine dopunjavanja.
Sve je u vašim rukama.
Vaša psihologinja,
Borka.
