Današnji svijet i način na koji živimo ima svoje dobre i loše strane.
Nekima užurbani ritam odgovara, a nekima ne, i ti drugi ponekad se odluče na život u zajednici u kojoj će živjeti po svojim pravilima. Takve zajednice zovu se namjerne zajednice jer ih ljudi s namjerom oblikuju na način da odabiru život s drugim sebi sličnim ljudima s kojima dijele vrijednosti, želje, stajališta i ideje. Postoje razne vrste takvih zajednica, poput modernih komuna, alternativnih zajednica, raznih kolektiva, zajednica zajedničkog življenja i mnogih drugih. Ono što im je zajedničko je ipak malo drugačiji život od normi i uobičajenih pravila!
A zašto se ljudi odlučuju na takav život?
Po ovom pitanju vrijedi ona dobra stara poslovica sto ljudi, sto ćudi! Drugim riječima, ne postoji univerzalan razlog zašto se određeni ljudi odluče na život u ovakvim zajednicama, ali navest ćemo neke od razloga!
Prvi razlog može biti želja za životom prema određenim religijskim ili duhovnim vrijednostima.
O čemu se radi? Pa, ponekad ljudi smatraju da današnji svijet i način života ne otvaraju puno mjesta za duhovnost, pa se odlučuju na život u alternativnim zajednicama svojih istomišljenika kako bi mogli živjeti u skladu sa svojom vjerom, religijom ili duhovnosti.
Drugi razlog može biti nezadovoljstvo s politikom i ekonomijom! Eh, ta politika, ona je često izvor nesuglasica, svađa i podijeljenih mišljenja jer je ljudima jako važna, čak toliko važna da se ponekad odluče na život u zajednicama kako bi mogli živjeti slijedeći vlastita politička uvjerenja! Što se tiče ekonomije, nekima se jednostavno ne sviđa ta sveprisutna želja za kupovinom i trošenjem i u tome ne vide smisao, pa život u ovakvim zajednicama biva njihov način otpora protiv sadašnjeg sistema!
Konačno, razlog može biti jednostavno želja za promjenom i osobnim rastom jer se u ljudima rađa potreba da se maknu od društva u zajednicu u kojoj će se osjećati sigurno, prihvaćeno, voljeno i u kojoj će moći napredovati.
Također, puno su puta takve zajednice smještene izvan grada, pa još jedan razlog može biti upravo povratak prirodi i čišćem, zdravijem i jednostavnijem i ne toliko užurbanom načinu života!
Upoznajmo alternativne zajednice u svijetu…
Prva je stanica na našem putopisu alternativnih zajednica Slobodni grad Christiania osnovan 1971. Radi se o bivšoj vojnoj bazi koja je nakon što je dugo godina bila napuštenom postala jedno od poznatijih i intrigantnih susjedstava u Kopenhagenu.
Danas Christiania broji oko 900 stanovnika i podijeljena je u 14 dijelova (koji broje od 10 pa do 80 stanovnika). Svi oni čine zajednicu koja živi po vlastitim pravilima gdje je svatko odgovoran za sebe i za svoj dom, ali i za zajedničke prostore. Svoj način života nazivaju samoupravljanjem.
Svi se stanovnici zajedno brinu o svom kvartu, popravcima, održavanjima i vode opću brigu za okoliš i zgrade, a baš svi su dogovori na razini grupe, tako da se niti jedna odluka koja se tiče svih ne donosi od strane jedne osobe!
Budžet je zajednički, a ako se neki od članova zajednice dosjeti neke ideje ili projekta koji bi bio super za svih, može ga predstaviti pred zajednicom, a zajednica će mu pružiti sredstva i pomoć kako bi se to ostvarilo.
Stanovnici Christianie sami su izgradili svoje kuće i nastambe u kojima žive, a uz to Christiania ima i eko restorane, radionice, galerije, glazbeno filmska događanja, pa čak i vođene posjete!
Stanovnicima Christianie cilj je bio napraviti zajednicu u kojoj će ljudi živjeti bez straha, zločina i nasilja, stoga neka vas ne začude pravila da je ondje zabranjeno fotografiranje i trčanje jer se smatra da podižu paniku!
Iako je po mnogočemu kontroverzna, Christiania je jako zanimljivo mjesto koje godišnje posjeti preko pola milijuna ljudi.
Iduća stanica našega živopisnog putovanja vodi nas na Eel Pie Island u Londonu. Radi se o privatnom otočiću kojeg naseljava 120 umjetnika, a kojeg vanjski posjetitelji mogu doći posjetiti samo 2 puta u godini (osim ako ne poznajete nekoga od stanovnika osobno).
Nekoć je ovaj otok bio hippie komuna, no kuće su zadržale taj štih tako da je samo vizualno ovaj otok poput jednog malog muzeja!
Na otoku se nalazi 20 umjetničkih studija/ateljea čiji su dani otvorenih vrata samo dva puta u godini. Također, zanimljivo je da na otoku nema zajedničkih prostora poput restorana, kafića i slično, a ono što stanovnici najviše vole jest mir i tišina – kao da uopće ne žive u Londonu!
Sljedeća alternativna zajednica koju ćemo vam predstaviti zove se La ZAD de Notre-Dame-des-Landes i nalazi se u Francuskoj! Jedna od stanovnica svoj život tamo opisala je „kao da živiš u igralištu o kojem si oduvijek kao mali sanjao“!
U La ZAD-u danas živi oko 250 ljudi u 80 različitih kolektiva, a zajednička svrha im je okupirati prostor na kojem se trebao izgraditi aerodrom. Kako bi stopirali izgradnju i sačuvali taj prostor, stanovnici su počeli okupirati zemlju na kojoj je nekolicina njih naposljetku ostala živjeti! Državne vlasti pokušale su ih nekoliko puta otjerati, no otpor je bio presnažan i vladi to nije pošlo za rukom…
Danas je to jedna interesantna zajednica koja ima razrađen sistem i strukturu: imaju svoje pekarnice, piratske radio stanice, radionice, pivnice, medicinske vrtove s ljekovitim biljem, pa čak i svjetionik! Svi proizvodi mogu se naći na takozvanim „ne-tržnicama“ gdje se ne koristi novac, već se proizvodi poput voća, povrća i druge hrane ili daruju, ili mijenjaju za volonterski rad. Naprimjer, ti meni brašno, a ja tebi operem prozore!
Stanovnici La ZAD-a tvrde kako životom tamo žele pružiti otpor i postići samostalnost od kapitalističkog sistema i od države!
Još jedna zanimljiva eko zajednica nalazi se u Danskoj, a radi se o zajednici Hallingelille koja je osnovana prije 15 godina na mjestu jedne stare farme. Danas ondje živi oko 70 stanovnika čineći svoju malu zajednicu.
Nekoć travnati pašnjak danas ima svoju šumu, jezero, vrtove i kuće. Mnoge se zgrade dijele, odnosno namijenjene su zajedničkom korištenju, poput središnje kuće koja ima gostinjske sobe, kuhinju i teretanu, saunu, igralište i sl.
Svakoga petka i nedjelje njeguju tradiciju zajedničkih večera, a na godišnjoj bazi, svako od članova mora barem 40 sati utrošiti na neki društveno korisni rad (npr. rad u vrtovima, briga o otpadu, rad na svečanostima i proslavama…)
…i kod nas!
Ne dajte se zavarati, u Hrvatskoj također postoje divne alternativne zajednice, jedino što je kod nas puno učestaliji termin i oblik takve zajednice eko selo!
Prva takva zajednica koju ćemo vam predstaviti je Ekološko Reciklirano imanje Vukomerić, osnovano prije nešto više od 15 godina!
Sve je počelo s idejom osnivača Matka Šiška koji je htio stvoriti održivu zajednicu i mjesto za život! Matku je zamisao itekako pošla od ruke, a Vukomerić je postao prava oaza u kojoj ljudi žive u harmoniji s krajolikom i prirodom!
Imanje Vukomerić danas je i mjesto za život nekolicini članova udruge ZMAG, koji ondje i volontiraju, a imanje ujedno služi i kao edukacijski centar gdje udruga provodi puno svojih radionica i projekata te nudi edukacije u područjima permakulture i održivoga razvoja.
Imanje je ugostilo već nekoliko konvencija prirodnoga graditeljstva…
…a ponosni su na to da su kuće na Vukomeriću gotovo u cijelosti i kad god je to moguće izgrađene od potpuno prirodnih materijala, sa zelenim krovovima, staklenicima i prirodnim izolacijskim materijalima poput ovčje vune!
Glavna ideja jest da se na Vukomeriću živi u skladu s prirodom, a ne protiv nje!
Iduća eko zajednica kod nas je eko selo Blatuša! Ova zanimljiva zajednica sastoji se od nekoliko nezavisnih imanja, a broji oko 40 stanovnika!
Eko selo Blatuša osnovao je violončelist Robert Schenik zajedno s udrugom EkoSense te je Blatuši time podario svježu energiju i unio dašak vedrine ovom uspavanom mjestašcu!
Slično kao i Vukomerić, udruzi u Blatuši je cilj u održivosti i ulaganju u obnovljive izvore energije, kao i praksa permakulture i nezagađivanja okoliša! Ono što je stanovnicima eko sela Blatuša posebice važno je izgradnja ekološki osviještene zajednice bez nasilja i agresije, jer smatraju da takvim mislima i ponašanjima ne smije nigdje biti mjesta, a pogotovo ne u njihovoj zajednici!
Za kraj, donosimo priču o jednom zasad još uvijek idejnom, ali totalno kul projektu – eko selo Blaca na Braču!
Osoba iza ideje agroturističkoga eko sela na Braču je Hrvoje Bota, koji je inače po struci inženjer arhitekture i permakulturni dizajner. Hrvojeva je vizija stvaranje jedne održive eko zajednice u kojoj je sve ekološko i održivo – od materijala izgradnje, pa do korištenja obnovljivih izvora energije, kao i bioraznolikost i harmonija ljudi s prirodom! Također, Hrvoje želi da takva zajednica bude potpuno neovisna u smislu električne energije, vode i hrane, tako da je sve posve održivo. Jedva čekamo vidjeti Blacu!
Članak je nastao kao dio projekta Digitalne rožice u partnerstvu Udruge Ri Rock, Udruge Ruke, Udruge Muzikopter i Gradske knjižnice Rijeka. Ukupna vrijednost projekta iznosi 458.380,15 HRK (85% sredstava sufinancirano je iz Europske unije iz Europskog socijalnog fonda, 15% sredstava osigurava Republika Hrvatska iz Državnog proračuna). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Ri Rock.
