Veliku medijsku pažnju, čitanost i traženost zasluženo je stekla knjiga Priče za laku noć za mlade buntovnice – 100 pripovijedaka o izuzetnim ženama (Znanje, 2017.) koju potpisuju Elena Favilli i Francesca Cavallo. Brzo je napravljen nastavak, odnosno zbirka pripovijedaka Priče za laku noć za mlade buntovnice 2 – 100 pripovijedaka o izuzetnim ženama (Znanje, 2018.). Isti koncept, isti rezultati – još je jedna uspješnica napravljena i odlično prihvaćena, čitateljstvo je imalo riječi hvale o edukativnim pričama pomoću kojih se širi razina opće kulture, a promiču se razne osobnosti, profesije i nesvakidašnja postignuća žena koje su uspjele nadvladati zadane izazove i prepreke.

Još nisam čuo da su te knjige nekome naštetile, ali sam zato čuo više primjera o mladim ljudima koji su ih čitali, pritom naučili nešto novo, proširili umne horizonte i odlučili napraviti nešto u svojem životu – priče o izuzetnim ljudima motivirale su ih da i sami postignu nešto značajno i korisno, stvorile su pozitivan utjecaj i poslužile kao nadahnuće, navele ih na pokret i stvaranje[1].

Isti efekt stvara naslov Neustrašive: žene koje žive po svom (Fibra, 2020.) za čiji je nastanak zaslužna Pénélope Bagieu (1982.). Razne profesije i profile Bagieu u 30 kraćih stripova što su skupljeni u jednoj knjizi – zajednička osobina svih žena je da su imale jasno zacrtane ciljeve koje su uspjele ostvariti, no uspjehu je pretežno prethodila dugotrajna borba, ništa nije došlo preko noći. Prodorno bi kročile žene neutabanim stazama, snažno bi stvarale i nastojale ostvariti zacrtanu misiju, izvršiti poslanje koje su si zadale, unatoč brojnim preprekama.

U pravilu je svakoj ženi Bagieu dala šest do osam stranica stripa, prostor je ravnomjerno raspoređen. Veći broj neustrašivih žena o kojima Bagieu piše (i crta) nije više među živima, ali njihova djela ne bismo trebali zaboraviti. Novinarka Nellie Bly (1864-1922.) s razlogom služi kao simbol za pojam istraživačko novinarstvo; njezina bi predanost, angažman i sklonost ka iskapanju informacija trebala služiti kao uzor sadašnjim i budućim novinarima.  Životna priča Phulan Devi (1963-2001.), kraljici razbojnika, poprilično je uznemirujuća. Nju život nije nikada mazio.  

Bagieu spominje razne profesije pa se tako našlo mjesta za revolucionarne umjetnice (Betty Davis), znanstvenice (vulkanologinja Katia Krafft), inovatorice (glumica i izumiteljica Hedy Lamarr), umjetnice i aktivistice (Nazik al Abid). Josephine Baker (1906-1975.) bila je i umjetnica i aktivistica. Da je danas živa, zasigurno ne bi šutjela, već bi se bunila i dizala glas pred nepravdom što buja poput korova.

Socijalna radnica Leymah Gbowee (1972.), astronautica Mae Jemison (1956.), tumačiteljica životinja Temple Grandin (1947.), atletičarka Cheryl Bridges (1947.), glazbenice Sonita Alizadeh (1996.) i Betty Davis (1945.) još su među nama i njihova životna borba još uvijek traje. Bette Davis svakako je jedna od mojih osobnih favoritkinja i nadam se da će čitateljstvo dati priliku njezinoj glazbi koja je napravljena prerano (u mnogočemu je Bette Davis bila ispred svojeg vremena!).

Neke su žene zbog svoje hrabrosti i prkosa u okolini bile na glasu kao nedolične, brojne nisu bile kao većina i nisu sve imale podršku u užem krugu obitelji, a kamoli u široj okolici. Neke su žene zbog svojih postignuća postale dio popularne kulture i upisale se u povijesne knjige (kao Leymah Gbowee koja je 2011. dobila Nobelovu nagradu za mir), ali za neke zasigurno niste nikada čuli, a trebali biste.

Recimo, znate li tko je bila Agnodika, ginekologinji koja je djelovala u antičkoj Grčkoj i zbog svoje želje za bavljenjem medicinom nailazila na otpor među muškarcima? Njezina je životna priča nešto kraća u ovoj knjizi (svega tri stranice jer, ipak je živjela u 4. stoljeću pr. Kr. i manje je izvora o njoj), ali ipak impresivna. Ona se, kako priča kaže, morala „prerušiti u muškarca kako bi mogla raditi u struci.“ (98.) I tko zna što bi joj se dogodilo kada su muškarci otkrili njezinu varku da druge žene nisu stale na njezinu stranu…

Društveno angažirane i izrazito smione, plemenitih poriva i nerijetko buntovne po naravi te vjerne svojem osobnom pozivu u koji su vjerovale, brojne žene koje Bagieu spominje u pohvalnom tonu ne bi se uspjele ostvariti kao osobe da nisu nastojale vrtjeti svoj film do samoga kraja, izdržale kušnje i tegobe koje su im se našle putem, u svrhu onemogućavanja ili sprječavanja zamisli. Neustrašive: žene koje žive po svom može pripomoći djeci i mladima u nastojanju da budu svoju, životne priče koje Bagieu iznosi poručuju da se nepravda može ispraviti, da se snovi mogu ostvariti te da se isplati biti smion i pošten čovjek, jači od jeftinih smicalica.

Ovo motivacijsko štivo poručuju da ne valja strepiti pred problemima i bježati od izazova, već da se izazov mora prihvatiti; Bagieu svojim pričama bodri djecu i mlade (naravno, ali i one nešto starije!) da budu uporni u suočavanju s kušnjama te oličenje upornosti i čovječnosti u ostvarenju svojih namjera. Ništa čudno ako se ova knjiga brzo razgrabi jer ju čini nešto više od 300 stranica vizualnog i tekstualnog užitka, stoga savjetujem da ne čekate predugo na svoj primjerak, budite brži od pomame. U posljednje se vrijeme stripovi za djecu i mlade relativno brzo rasprodaju, što će reći da se stripovi opet čitaju i kupuju u većoj mjeri.


[1] U međuvremenu je objavljeno više izdanja koja su slično koncipirana – Priče o neustrašivim hrvatskim ženama (Iris Illyrica, 2019.), 20 iznimnih djevojčica koje su promijenile svijet (Begen, 2019.), 20 iznimnih dječaka koji su promijenili svijet (Begen, 2019.) i Priče za dječake koji se usuđuju biti drugačiji (Znanje, 2020.) tek su neka od njih.