Svatko od nas u sebi nosi priču koju želi ispričati. Neki će je naslikati, neki će je izraditi od gline, neki će je otplesati, a neki će je poželjeti zapisati. Tko to bolje zna od Jelene iz Kuće od priča?
Dobra priča nam je često na vrhu jezika, poznajemo je kao najbolju prijateljicu, ali kad je krenemo zapisivati, glava nam se ponekad zabetonira, a prsti više ne znaju držati olovku. Ne znaju ni tipkati.
Ova tri jednostavna koraka pomoći će ti da svoju priču posložiš onako kako si to zamislio i da budeš zadovoljan onim što si napravio.
1. Upoznaj svog lika…
Tvoj lik već je živ. Upravo negdje jede sladoled ili roni na dah. Možda je u kazalištu, a možda je više tip za kino. Možda je dečko, a možda je cura. A možda uopće nije čovjek već dobrodušno čudovište, duh ili tvrdoglavo stablo jabuke. Dobro otvori oči, naćuli uši, odvaži se i pronađi ga. Tvoj lik čeka na tebe.
Gdje tražiti?
Potraga za likom ne mora značiti odlazak u džunglu ili na Mars. Sve za čim tragaš već je u tvojoj blizini ili u tebi samom, samo to trebaš znati prepoznati. Uzmi si vremena za promatranje. Promatraj svoje ukućane, prijatelje, susjede iz zgrade, ljude iz kvarta, konobare, slastičare, ribare, turiste. Možeš li uočiti nešto neobično u njihovom ponašanju? Nešto što samo oni imaju i nitko više? Sjeti se neke svoje dosadne tetke koja mljacka dok žvače ili prijatelja koji uvijek čačka po svom nosu. Svatko oko tebe ima neku neobičnu naviku. Pa i ti je imaš. Zapiši barem 10 neobičnih navika koje imaju tvoji bližnji i dobro ih promotri. Koja ti je najzanimljivija? Koja te tjera na smijeh ili na čuđenje? Možda je baš to jedna od glavnih karakteristika tvog lika.
Tko pita ne skita
Sad kad si pronašao jednu njegovu neobičnu osobinu, probaj ga zamisliti. Ako ti je tako lakše, nacrtaj ga. Izradi ga od gline, izreži ga iz časopisa, stvori ga od kolaža, odglumi da si ti tvoj lik.
Budući da još uvijek nemaš dovoljno informacija o njemu i njegovom karakteru, najbolje je da ga ispitaš sve što te zanima. Na trenutak budi ispitivač, a na trenutak budi svoj lik. Ako te ukućani budu čudno gledali jer sam sebe pitaš i sam sebi odgovaraš, ignoriraj ih kao paučinu u kutku stropa.
Što voli tvoj lik, a što ne voli? Kakav je kad je ljut, a kakav kad je sretan? Čime se bavi u životu i želi li to promijeniti? Pitaj ga postoji li nešto što ga muči i možeš li mu ikako pomoći? Pitaj ga sve što želiš znati o njemu i dobro ga slušaj jer on ti sigurno ima štošta za reći. Sva pitanja i odgovore, obavezno zapiši.
2. Otputuj u njegov svijet…
Baci đir po kvartu i promatraj vrata i prozore. Starinske sandučiće za poštu i ograde. Uslikaj ih. Zamisli da je jedan od njih prolaz u neki drugi grad, u neki drugi svijet. Svijet u kojemu stanuje tvoj lik. Kakav bi to svijet bio? Možda gradić jako sličan tvome, a možda neki sasvim drugi svemir. Razmisli o tome tko sve tamo živi? Čime se stanovnici bave i kako im izgleda dan.
U bilježnicu napiši nekoliko rečenica kojima ćeš opisati svijet iza tih vrata. Napiši toliko informacija da i nekome tko prvi put čuje za to mjesto bude sasvim jasno o čemu govoriš. Posebnu pažnju posveti detaljima i neobičnostima te onome što je tvome liku jako važno. Npr. kako izgleda njegov omiljeni park, gdje jede najbolje palačinke i na kojem mjestu se osjeća ugodno.
3. Ispričaj njegovu (svoju) priču…
Koji je najblesastiji san koji si ikada sanjao? A koja je najneugodnija situacija u kojoj si se našao? Najbolje priče obično se rađaju iz najgorih trenutaka. Onih koje želiš zaboraviti i izbrisati. No ponekad je upravo takve priče najbolje zapisati.
Pretjerivanje je dobro
Pretjerivanje u životu i nije neka osobina koja će ti pomoći, ali u pisanju svakako jest. Imaš dozvolu za pretjerivanje. Ako si se osramotio pred cijelim razredom jer si prducnuo pod satom, zamisli da je taj prdac bio tako snažan da je prepolovio školu na dva dijela. Da je izazvao potres i uništio cijeli grad. A sve zbog bakinog graha koji si smazao za ručak. Pretjerivanje u pisanju pomaže nam da još bolje shvatimo temu o kojoj pišemo i da je učinimo zabavnijom, i nama i onima koji čitaju naše priče. Pretjerivanje nam pomaže i da se nasmijemo svojoj nevolji i da ona više ne bude tako strašna.
Sad zamisli da je upravo tvoj lik taj kojemu se sve ovo dogodilo. On je taj koji je prducnuo i prepolovio školu na pola. On je taj koji je u nevolji i iz nevolje se mora izvući. Hoće li biti hrabrica ili kukavica? Hoće li moći sam ili će ipak trebati nečiju podršku? Što će naučiti iz svog crnjaka?
Uvijek piši o onome što poznaješ. Čak i kad pišeš o putovanju na Mars ili o borbi s vukodlacima, piši o svojim osjećajima, svojim strahovima, svojim radostima. Kad uspiješ odgovoriti na sva pitanja koja si postaviš prije pisanja, imat ćeš kalup za svoju priču. Onda je samo trebaš ispeći do kraja.
