Roditeljska uloga jedna je od najsloženijih u našim životima, a posljedice toga koliko ju dobro “igramo” nas nadilaze.
Svaki se roditelj koji ovo čita sigurno našao u situacijama u kojima je pomislio da nešto ne radi dobro i da nema alata kojim bi pomogao svom djetetu i njihovu međusobnom odnosu. Roditelj mlađeg djeteta ne uspijeva shvatiti razlog djetetove agresije, frustracije, plakanja, takozvanih tantruma.
Roditelji malo starije djece voljeli bi da njihovo dijete ne gubi razum kada mu nešto ne ide iz prve, kada dobije lošu ocjenu ili kada nešto „ne smije“. Roditelji tinejdžera voljeli bi da njihovo dijete zna da im se može obratiti za pomoć, da zna prepoznati što je dobro, a što loše, da je izgradio unutarnji kompas koji ga vodi.
Nema jedne lekcije
Svatko od nas želi pomoći svome djetetu u svim fazama života kako bi ono postalo osoba koja će se jedan dan uspješno nositi sa svime, donositi dobre odluke, brinuti o sebi i drugima, koja neće biti pretjerano frustrirana kada nešto ne ide u zamišljenom smjeru. Na svemu ovome imamo priliku raditi u običnim, svakodnevnim situacijama, u redovitoj komunikaciji s djecom. Ne samo da imamo priliku, već smo, kao i za fizičko zdravlje naše djece, odgovorni raditi i na njihovom psihičkom boljitku budući da oni sami to nisu sposobni i neće biti još dugo.
Srećom, dostupna su brojna istraživanja, alati i strategije za bolje roditeljstvo, kako kroz modernu literaturu, tako i na internetu, blogovima i podcastima. Oni nam mogu olakšati prolaženje kroz krizne situacije i poučiti nas kako da lakše omogućimo djeci lekcije koje im trebamo prenijeti– odnosi s drugima, odgovornost, empatija, ispravni izbori i slično.
Roditeljstvo koje tomu teži je takozvano pozitivno roditeljstvo. Ne možemo ga definirati u jednoj rečenici niti postoji mjesto gdje bismo ga u jedno popodne mogli apsolvirati i početi primjenjivati. Najuže rečeno, ono znači odnos roditelja i djeteta koji podrazumijeva brigu, poučavanje, vođenje, komunikaciju te konzistentno i bezuvjetno ostvarivanje svih djetetovih potreba, istovremeno poštivajući dijete i imajući na umu stupanj njegova psihološkog razvoja, njegove mogućnosti.
To je roditeljstvo koje odabire isključivo nenasilno discipliniranje tijekom kojega se povezuje s djetetom na emocionalnoj razini i iskorištava tu situaciju upravo za to – još dublje povezivanje koje je ključ dobroga odnosa s djetetom. Pozitivno roditeljstvo osigurava emocionalnu potporu u bilo kojem trenutku, prepoznaje i potkrepljuje pozitivno ponašanje; dosljedno je u svojim jasnim pravilima i drži ih se odlučno. Upravo je ta kombinacija – dosljednost u pravilima, konzistentnost odluka, povezivanje pri discipliniranju koje je nenasilno i miroljubivo – temelj za dobar početak odnosa s djetetom.
Nezgodno razdoblje
Koliko smo puta čuli o takozvanom terrible two ili o threenager razdoblju? O napornim i teškim, tvrdoglavim petogodišnjacima? O bacanju po podu, o tinejdžerskom lupanju vratima? Ja skoro svakodnevno. Ništa od toga zapravo ne postoji. Postojimo mi, koji se ne možemo nositi s idejom da djeca fizički ne mogu sama kroz oluje emocija i ostajemo bez alata da im pristupimo. Kada nam se dogode raspadi sustava u dućanima s igračkama s predškolcima, kada se prepiremo oko zadaće sa školarcima, o izlascima i odgovornosti s tinejdžerima, iskoristimo te situacije kako bismo djetetu pokazali da razumijemo, da smo tu, da smo prisutni; povežimo se što ranije pa će u kasnijim fazama biti puno manje „breakdown“ situacija.
Kako bismo uopće razumjeli zašto dolazi do problema s kojima se svakodnevno suočavamo s mlađom ili starijom djecom, moramo znati neke najosnovnije činjenice o razvoju dječjega mozga.
Poznati dječji psiholozi približili su nam i pojednostavili tu kompleksnu situaciju na sljedeći način: mozak dijelimo na gornji i donji. Donji mozak razvijen je već po rođenju, iznimno je brz i odgovoran je za najosnovnije mentalne operacije, disanje, treptanje, strah, ostale snažne emocije i instinktivno ponašanje. Sve u svemu – procesi nižega reda. No, gornji mozak ostaje nedovršen i on se još dugo, dugo gradi. On je odgovoran za sofisticirane mentalne operacije poput planiranja, rješavanja težih problema, emocionalnih vještina, odnosa s drugima, empatije, odgovornosti, moralnosti. Za sve ono što se od odrasle osobe očekuje pri njenom funkcioniranju u svijetu oko sebe. Taj se dio mozga gradi i sazrijeva kako dijete/osoba raste i napreduje, a posve se izgrađuje tek s 25 godina (!).
Pri najizazovnijim trenutcima roditeljstva, kada sam spremna burno reagirati, zavikati i kada gubim strpljenje (jer vrlo često ne uspijevamo dobro izregulirati svoje emocije), prisjetim se ovoga. Mozak moga djeteta nije fizički razvijen da bismo iz ove situacije izašli onako kako sam ja to zamislila. Ne može kontrolirati ni emocije ni svoje tijelo, ne može se sama smiriti, ne može razumjeti moje razloge, ne može biti odgovorna za svoje ponašanje. Ja sam njezin gornji mozak. Sve što ona može je reagirati putem donjeg mozga, reaktivno, naglo i instinktivno.
Što su stariji, to im je lakše, tantruma je manje, međutim, ako nismo riješili te situacije, one će nam se vratiti u nekom drugom obliku, u nekoj drugoj fazi. Da to ne bi bilo tako, roditelj je taj koji mora raditi na tome. I nikada nije kasno za promijeniti način na koji se odnosimo kao roditelji, stvari se mogu ispraviti, ali svakako je lakše graditi odnos od početaka, kako bismo u tinejdžerskim godinama „mirnije spavali“.
Pozitivno roditeljstvo počinje odmah po rođenju i traje do kad god odgajamo dijete. Ono je efektivno i radosno roditeljstvo koje bez muke prolazi kroz faze kroz koje dijete mora proći. Roditelji koji odabiru ovakav pristup svojemu djetetu su (ili trude se biti) mirni, staloženi, oni su učitelji, primjeri, potiču djetetovu individualnost i samostalnost; otvoreno razgovaraju, ne kažnjavaju, ne provode svoju volju, nisu nasilni, odlučni su i dosljedni. Da bismo sve to mogli, moramo krenuti od rada na sebi.
Neinformiranost je stvar izbora
Nove generacije, djeca modernog doba, digitalnog doba, djeca kojoj je sve dostupno puno brže, kojoj se način života razlikuje od našega djetinjstva, djeca koja uče na tabletima, koja imaju sve informacije dostupne sada i ovdje – takva djeca trebaju i zaslužuju roditelje koji će ići u skladu s vremenom, informirati se o humanijim načinima odgoja, discipliniranja; roditelje koji će pročitati modernu literaturu o odgoju, koji neće smatrati da je odgoj nešto što se događa samo od sebe, već će shvatiti koliko je velika njihova uloga u kreiranju sretnog i zadovoljnog djeteta/odrasle osobe.
Neinformiranost je u današnje vrijeme stvar izbora, slažete se? Knjige koje su mi najviše pomogle u svim razdobljima dosad, dostupne su u našim knjižarama i knjižnicama; od njih bi bilo izvrsno početi, nevezano za dob djeteta: Razvoj dječjeg mozga, Disciplina bez drame i Snaga pozitivno oblikovana uma. Sve tri su djela istih autora – Daniela J. Siegela i Tine Payne Bryson.
Sve ovo tipkam isključivo kao roditelj, koji je u šestoj godini proučavanja i provođenja, prvo povezujućeg, a potom pozitivnog roditeljstva. Ne pišem kao psiholog ili terapeut koji nisam. Pišem iz konkretnog iskustva roditeljstva djeteta kojega odgajam dan za danom, pet godina.
Tek smo zagrebli po površini priče. Do mog sljedećeg osvrta o pozitivnom iskustvu pozitivnog roditeljstva, nekoliko savjeta:
- Budite dosljedni pri provođenju pravila
- Budite jasni i odlučni, ne popuštajte (nekad ipak treba zažmiriti, ali to nije pravilo)
- Povežite se emocionalno s djetetom i u najtežim situacijama
- Potkrijepite pozitivno ponašanje
- Naučite se smiriti (mi to možemo, razvijen nam je gornji mozak)
- Ne brinite o tome što drugi misle o vašim načinima odgoja i komunikacije
- Osvijestite činjenicu da svako dijete prolazi isto
- Osvijestite u kojoj je razvojnoj fazi vaše dijete i da su njegove reakcije i odgovori u skladu s time
- Koristite blag, ali odlučan glas
- Čitajte gore navedeno 🙂
