…ili bi ga oblik stabla izdaleka podsjetio na nečiji način držanja.

Zanimljivo je kako neki predmeti imaju oblik nekoga ili nečega, izgledom stvaraju u našim glavama asocijacije koje nitko drugi ne vidi, već u oblaku vide samo – oblak. A stablo im bude tek stablo, izostane dubina i dodatna razina u njihovim očima.

Jednako je zanimljivo kako se u raznim stvarima može pronaći inspiracija za književni lik i(li) temu. Ne znam bih li trebao žaliti ili ismijavati autore koji očajavaju jer su u bjesomučnoj potrazi za književnom temom. U pravilu uz podsmijeh žalim samozvane genijalce koji ne vide motiv ni kada im se nalazi nadohvat ruke, dobrano me živciraju očajna piskarala koja lome glavu i prste proklinjući stvaralačku blokadu.

Čemu forsirati pisanje ako ne ide? Pa zar nije bolje i kudikamo zdravije kada se čovjek opusti i makne od pisanja, a motivacija navrati bez kucanja, iznenada?

Nekako sam uvjeren da Julia Donaldson (1948.), cijenjena autorica koja je diljem svijeta dobro znana čitateljima dječje dobi, nema problema s nadahnućem iliti inspiracijom. Njezine priče doslovno odišu lakoćom i nepretencioznošću, nisu pisane na silu. To se naprosto osjeti jer, priča zrači.

Da Julia Donaldson umije pronaći motiv za pisanje bilo gdje, u malom predmetu na kojega rijetko obrati pažnju, dobro pokazuje njezina priča Prutimir (Ibis grafika, 2016.) koju je ilustrirao Alex Scheffler (1957.), internacionalno poznat ilustrator i animator. Scheffler je u više navrata uspješno surađivao s Julijom Donaldson.

Prutimira, za kojega će netko reći da je obična grančica, tijekom jutarnje vježbe zgrabi pas, jedan od onih primjeraka koji strastveno trče za stvarima, vole ih hvatati i donijeti natrag te raditi to unedogled.

Tako Prutimir postaje sredstvo pseće razbibrige i tu tek počinje neplanirano putovanje, avantura koju uopće nije tražio. Ide Prutimir iz nevolje u nevolju, točnije, iz uloge u ulogu, svi vide u njemu običan prut i svatko mu daje drugu funkciju. Kao u priči Kako je mala kazaljka tražila sebe (Sipar, 2019.), gdje kazaljka zapne u nevoljama samo zato jer je poželjela biti nešto drugo, tako i Prutimira nitko ne čuje niti je netko na njegovoj strani.

Kako priča ide, tako se i Prutimir sve više udaljava od svoje obitelji. Prutimir je obiteljsko biće, ima suprugu i malu djecu. Rado bi im se vratio, no okolnosti mu ne idu na ruku, ide u suprotnom smjeru, sve dalje i dalje je Prutimir od svojih bližnjih. Mogao bi Prutimir smrtno stradati, a i obitelj se, kako vrijeme ide, sve više brine što ga tako dugo nema kod kuće. Čak ni vremenske prilike ne služe Prutimira, kao da se sve urotilo protiv njega!

Prutimir sam samcat u snijegu lamata,
on mrzne i inje na njeg se hvata.
Prutimiru kapci teški, snage više nema,
protegne se, zijevne, legne, da malo odrijema.

Poučna strana grančice Prutimir

Dinamična je priča Julije Donaldson. Premda je obimom kratka i brzo se pročita, o toj se priči može dugo raspravljati.

Prutimir može poslužiti kao uvod u razgovor s djetetom, pokazuje zašto je poželjno da smo stalno oprezni jer se nevolja može stvoriti u trenu, upravo onda kada joj se najmanje nadamo. Na primjeru Prutimirove avanture dijete može shvatiti kako čovjek lako može nestati te stradati ni kriv ni dužan i da kojekakvi problemi posvuda vrebaju na nas, čekajući trenutak naše nepažnje. Premda dobroćudni Prutimir nije ništa bio zgriješio niti bilo čime prizivao problem, spopala ga je nezgoda u više nastavaka.

Nije da Prutimir samo ukazuje na moguće neugodnosti koje bi svakoga od nas mogle spopasti, već ujedno daje snage da se pomaknemo kada do nevolje zaista dođe.

Julia Donaldson je pravi književni pedagog, umije nenapadno i jednostavno pružiti koristan savjet kojega bismo se trebali držati dok smo živi. Tako nam se pričom Prutimir fino poručuje da se ne moramo bojati prepreka i životnih problema koji će nas kad-tad snaći te da se svaka nesreća na kraju može pretvoriti u sreću, čak i onda kada mislimo da nam ništa ne ide od ruke.  

I pisci bi štošta mogli naučiti čitajući knjige za djecu Julije Donaldson. Prije svega, mogli bi usvojiti korisnu činjenicu glede motiva. Motivi i teme o kojima vrijedi pisati svuda su oko nas. Eto, Julia Donaldson inspiraciju za glavnoga lika pronašla je u običnom prutu.