Posvećeno Branku Ć., dragom književniku

Pravog je prijatelja teško naći, a lako izgubiti. Pravi te prijatelj ne iznevjeri, već mu ti redovno budeš na prvom mjestu. Pomogne ti u rješavanju zadatka koji ne razumiješ, nije jedan od onih sebičnjaka koji misle samo na sebe i ne žele podijeliti svoje znanje. 

Prijatelj je onaj koji te usmjerava i dobronamjerno ukazuje gdje griješiš, a da se ne razmeće svojom pameću. Ako i povisi glas na tebe, čini to iz dobrih namjera, a ne zato jer želi ispasti jači i pametniji od tebe. Prijatelji nisu otresiti i rado praštaju pogreške. Prijatelj dobro dođe u teškim trenucima, kada svijet napadaju potresi, teške bolesti i ostale pošasti. Prijatelj ti daje snagu, a snaga se krije u slozi.

U ovome tekstu bit će riječi o slikovnicama koje govore o prijateljstvu, a koliko su prijateljstva važna najbolje se odražava tijekom izolacije, kada smo prisiljeni biti kod kuće zbog svojega i tuđega zdravlja. Grozno je kada nema smijeha na dječjim igralištima. Zvuka napucane lopte. Zagrljaja i rukovanja. 

Prijateljstva su izložena ogromnim pritiscima i izazovima koje ne može svatko samo tako nadjačati. Da ne bismo zaboravili koja je svrha, važnost i jačina prijateljstva, nije loše s vremena na vrijeme pročitati priča koja govori upravo o prijateljstvu. Naravno, slikovnice o kojima ću pisati prvenstveno su namijenjene djeci, ali i odrasli bi ih trebali pažljivo pročitati, da se podsjete od čega bi se pravo prijateljstvo trebalo sastojati… 

Kada moji nećaci još nisu krenuli u školi, najviše su voljeli gledati animirani serijal Krtek kojega je 1957. godine osmislio Zdeněk Miler (1921-2011.). Jeste li znali da je prvo nastao kratki film Kako je krtica dobila svoje hlače, a nakon toga krenuo serijal animiranih filmova? Štošta dobroga mogli su naučiti iz priča kao što je Krtek i zelena zvijezda (Zdeněk Miler, 1969.), da je dobro pomagati drugim ljudima i izlaziti im u susret, da se isplati biti uporan i dobar prijatelj jer, dobrota se na kraju ipak isplati. „Pravi prijatelj cijeni pruženu pomoć“, to bi bila tek jedna pouka koju Krtek stalno ponavlja na dražestan način. Avanture maloga Krteka gledali su i kada su krenuli u školi, ostao im je u ugodnome sjećanju. 

Osim što se bavio animacijom, Miler je bio i ilustrator, autor dječjih knjiga. Krtek živi i u papirnatoj formi. Dakle, Krtekove pustolovine možete gledati na ekranima, ali i pročitati. Dostupan je naslov Krtekov tjedan (Ibis grafika, 2014.). I da, nemojte da vam prođe život, a da niste pogledali pokoju epizodu. Značajan je i divan Milerov rad, govori o požrtvovnosti i poštenju, prijateljstvu i prihvaćanju različitosti. 

Knjiga Krtekov tjedan dostupna je i na linku.

Ideje prijateljstva i prihvaćanja promovira i priča Posjet iz svemira koja također postoji u duplom obliku, kao animirani film Posjet iz svemira (Zlatko Grgić, 1964.), a i kao slikovnica Posjet iz svemira (Školska knjiga, 1969.). Udruga „Dušan Vukotić“ 2017. godine objavila je novo izdanje slikovnice čiji je sadržaj, godinama unatoč, još uvijek aktualan. Tom se pričom djeci poručuje kako ne bi smjeli imati strahove od nepoznanica, već da moraju biti otvorenoga i znatiželjnoga duha, imati pozitivan odnos prema bićima koja nisu nalik nama. Tekst priče napisao je neponovljivi redatelj Dušan Vukotić, a ulogu ilustratora imao je Pavao Štatler. Dok su radili animiran film, Štatler je imao ulogu scenografa. 

Veoma sličnu priču kazuje slikovnica Čarolija zagrljaja (Sipar, 2017.) koja je djelo jedne osobe, Dubravke Kolanović. Priča govori o dva prijatelja. Mali Medo i Vučić promatraju nebo i naiđu na svemirca. Žele mu pomoći da se vrati kući, no ne ide im to od ruke. Ipak, uporni su, ne odustaju od svojih dobrih namjera. 

O prijateljstvu se, između ostaloga, govori u slikovnici Korjenčica (Sipar, 2008.) koju je napisala Rozalija Ovčar, a ilustrirala Ana Kadoić. Iste su kreativke napravile poučnu slikovnicu Bjelobrkova limunada (Sipar, 2009.) koja također govori o važnosti prijateljstva i kako je malo potrebno da bi se bića povrijedila. Bjelobrk, koji je veliki ljubitelj glazbe, ima najbolju prijateljicu Linu koja je na glasu kao strpljiva i nježna. Ona predloži Bjelobrku da se upiše u glazbenu školu.

Bude uspješan u teoriji glazbe, ali ne i u pjevanju. Nadvlada ga ljutnja, povrijedi ga što mu drugi brane pjevanje. Ovom se pričom jasno pokazuje kako nekome možemo dati do znanja da griješi, a da ga pritom ne povrijedimo, kako ne bi došlo do krivih tumačenja i zaoštravanja odnosa. Umijeće je dati dobar savjet, a umijeće je i primiti dobar savjet kojima se suzbijaju konflikti i neznanje. 

Burne reakcije mogu učiniti da prijateljstvo dođe u pitanje, zato valja birati riječi i paziti na ton. Da bi opstala, prijateljstva iziskuju mudrost. Glazbeničke muke ima i Zec u slikovnici Glazbene čarapice (Sretno srce, 2018.) koju je napisala Nina Vađić, a ilustrirala Ana Kadoić. Zec želi naučiti pjevati da bi nastupio na Adventskom koncertu, a njegov prijatelj Cvrčak nastoji mu prenijeti znanje, ali uzalud. Mada je Cvrčak vrstan učitelj, ne može naučiti Zeca pjevanju. Ipak, nađe se rješenje i za taj problem. 

O prijateljstvu je dobro govoriti djeci kroz maštovite priče u kojima su glavni likovi životinje – recimo, u priči Mica šminkerica i njezini šeširi (2015.) Nade Horvat može se vidjeti kako su joj prijatelji primjereno ukazali u čemu griješi. Pritom nisu bili grubi, nisu ju povrijedili, već su bili obazrivi i domišljati. Mica se stalno promatrala, a mogla je to vrijeme bolje iskoristiti, u igri s prijateljima ili na svježem zraku, a ne pred ogledalom. Ponosila se Mica svojim šeširima i imala je zavidnu kolekciju (krzneni, vuneni, od devine dlake, šešir za muholov, šešir za afrički safari…), ali je zbog tih šešira zanemarila ono što je bitno za normalan život – prijatelje bez kojih je život prazan i besmislen. Priču je ilustrirala Dubravka Kolanović. 

Nisam još krenuo u školu kada sam prvi put pročitao priču Ježeva kućica Branka Ćopića (1915-1984.). Ta mi je priča dugo bila najdraža, čak ju i danas svrstavam među priče koje su mi promijenile život. U toj priči, u kojoj se govori koliko je važno čuvati vlastiti dom, Ćopić poručuje da ti ne može baš svatko biti dobar prijatelj, već da ima onih čije namjere nisu najbolje. Znači, u ovoj priči nisu svi pozitivci, nađe se i pokoji zajedljivac kojemu su zloće na pameti. Najveći je pozitivac u priči, naravno, jež, a bio mi je drag i zec, po zanimanju poštar. Eh, tu Ćopićevu priču nikako da zaboravim, što je jako dobro!

Slikovnice o prijateljstvu mogu barem djelomično nadomjestiti prijatelje ili nas podsjetiti koliko je važno imati pravoga prijatelja. Nakon što pročitate pokoju priču o prijateljstvu, sigurno ćete dobiti želju da svojeg prijatelja čujete nakratko telefonom, ili vidite preko kamere, ili da si makar mahnete s balkona ako živi blizu. Nemojte se začuditi ako odjednom zaboravite neku staru nesuglasicu koju ste imali i odlučite prijateljstvu dati novu šansu…