Pablo

…Picasso (1881-1973.), rođen u Španjolskoj, preminuo u Francuskoj. Prema mišljenju nekih, riječ je o najvećem slikaru 20. stoljeća. Naravno, ima onih koji mu ne bi dali tu titulu i misle da je precijenjen.

Možda titulu zaslužuje Salvadore Dalí (1904-1989.) ili Joan Miró (1893-1983.)? Idealno pitanje za raspravu što može prerasti u svađu, zar ne?

Pakost

…osobina malih duša, a njih je u 20. stoljeću bilo napretek. Premda brojni, nisu vrijedni spomena. Čemu da kvare ove retke? Kao autor, imam mogućnost izbora, samostalno odlučujem o kome ću pisati. Barem u tekstu mogu ignorirati sitne duše. Zamisliti da ih nema. Zanemariti karijeriste. Egzibicioniste. Lokalne političare i moćnike. Zadrte sirovine. Umišljene spodobe. Pakosne umjetnike.

Mogu li velebni umjetnici biti pakosni? Kako da ne! Oni su pogotovo skloni tome! Posebice jedni prema drugima budu zločesti, puni zlobe i ljubomore! To što se odlično izražavaju kroz pisanje, slikanje ili neki treći oblik, ne znači da su divne osobe! Baš naprotiv! Osobit je napredak postignut u tehnološkim sferama, ljudi lakše dođu do traženih podataka, obnavljaju stare, a ostvaraju nove kontakte.

Ali tehnologijom se lakše širi i pakosna misao. Širi li se dobro ili pakost? Pitanje mentalnog sklopa.

Pamet

…u glavu! Ne pametuj! Imati na pameti što moraš napraviti! Pamet se stalno spominje, barem u govoru. Lijepo je biti nekome na pameti. Ali pod uvjetom da taj netko nije pakostan. Pamet nije uvijek na cijeni, važnija su poznanstva.

Karijeristi imaju naviku uzdizati vlastite mentalne sposobnosti, preuveličavati ih do nebesa. Uhvati ih panika kada netko bude sposobniji od njih i kada ta osoba bude blizu njih. Karijerističan i pakostan čovjek nastojat će se riješiti osobe koja je sposobnija. Ili će iskorištavati tuđu pamet.

Panika

…je u više navrata obilježila 20. stoljeće. Radio drama Rat svjetova, koja je emitirana 1938. godine, dokaz je ljudske naivnosti. Orson Welles prebacio je radnju romana Rat svjetova, koji je 1898. godine objavio H. G. Welles (1866-1946.), u radijski eter.

Ljudi su povjerovali u istinitost odslušane priče, pomislili su da se zaista odvija invazija svemiraca.  

Paul Anka…

…nije stvarao panična djela, već finu glazbu. Evergrin. Da, to bi bila riječ što dobro opisuje hitove kao što su Put Your Head on My Shoulder i Diana.

Paul Desmond…

… svirao je alt saksofon i nije stvarao popularnu glazbu za veći broj ljudi. Nije dugo poživio, cigarete su ga došle glave. Pijanist Dave Brubeck (1920-2012.) bio mu je blizak prijatelj.

Ni Pee Wee Russell (1906-1969.), vrsni klarinetist, ne može se pohvaliti dugim životom. Netko bi rekao da je sasvim dovoljno ako se prijeđe pedeset godina. Mladima je to puno, predstavlja starost.

Kada dođeš u tridesete godine, onda vidiš da čovjek od pedeset ili šezdeset godina nije uopće star, odnosno da te godine nisu neka duboka starost i da bi u tim godinama čovjek tek trebao početi uživati. Umirovljenje bi trebala biti druga mladost. O starosti je pisao Pavao Pavličić (1946.). Njegova knjiga Pohvala starosti trebala bi izmijeniti kod čitatelja viđenje starosti.

Paul Newman…

….plavooki anđeo filmske industrije. Bio je vražićak, buntovna narav i izvanredan glumac, frajer s pokrićem. Često je glumio posebne tipove, nonkonformiste. S Robertom Redfordom (1946.) vezale su ga prijateljske spone, zajedno su glumili u više filmova.

Najpoznatiji film vjerojatno je vestern Butch Cassidy i Sundance Kid (George Roy Hill, 1969.) u kojemu dvojac glumi pljačkaše, no poseban je i gangsterski film Žalac (The Sting, George Roy Hill, 1973.) u kojemu Redford i Newman glume prevarante. Film koji nikada ne zastarjeti!

Paulov

…ljetni posao, divan strip o odrastanju i sazrijevanju. Bez patetike i pametovanja, autor priča svoju životnu priču. U pojedinim se dijelovima čitatelj lako pronađe. Neka su iskustva univerzalna, neovisno o tome gdje čovjek odrasta, u srcu Hrvatskog zagorja ili negdje u Kanadi.

Pepeljara

…ili posuda za pepeo, mogla se pronaći na svakom uglu i u gotovo svakoj kući. Jedno je vrijeme bila izuzetno razvijena kultura pušenja. Pušilo se svugdje, nije bilo zabrane. U zbornici. Ordinaciji. Liftu. Autobusu. Na hodnicima. Ispred zgrada.

Umjetnici su na svojim portretima imali cigaretu među prstima ili u ustima, zbog čega bi neki od njih u većoj mjeri djelovali frajerski. Dok je gostovao na televiziji 1983. godine, Frank Zappa došao je u studio s cigaretom i pepeljarom, što danas ne bi bilo moguće. Strip junak Tex Willer također često zapali cigaretu, a to se nije svidjelo nekim čitateljima. Kao, tako se nagovaralo mlade na konzumaciju cigareta.

Mnogi su ljudi bili kao hodajući dimnjaci. O cigaretama i dimu dosta se govori u drami Dim (Smoke, Wayne Wang, Paul Auster, 1995.). Okorjeli ljubitelji duhana često bi zaspali uz cigaretu, plahte izbušene zbog cigareta nisu bile rijetkost. Rijetki bi pušači pitali domaćina smiju li zapaliti, već bi samo posegnuli za pepeljarom ili pitali za pepeljaru, što govori kakva je bila opća kultura pojedinih pušača.

Agresivne kampanje protiv duhana postupno su izbacile cigarete iz službenih kancelarija i ordinacija. Vremena se mijenjaju, više se govori o kroničnim bolestima koje dolaze uz naviku pušenja. Strah od bolesti čini svoje, ljudi se odmiču od dima. Koliko god privlačan bio. Čak i umjetnici manje poziraju uz cigarete. 

Pepsi

…simbol mladenačkog pića. Pretežno se sok kupovao u limenci. Šutali bismo limenku na putu iz škole, služila bi kao nadomjestak za loptu. Pepsi bi služio i kao izvor energije. I kao sredstvo za uspješno podrigivanje.

Curama bi to bilo odvratno, a dečkima u pravilu smiješno. Podrigivanje kao podvig ili predmet prijekora. Kako kome.

Petar

…Pan, dječak bez sjene, simbol slobode. Ne vjerujem da je ikada imao priliku kušati Pepsi i natjecati se u podrigivanju, ali znam da je dugo bio predmet divljenja. Dječak koji ne odrasta. Ne stari. Ne mora razmišljati o godinama i smrti. Ali Petar Pan bio je samo maštarija.

Danju nas je na njegovo nepostojanje podsjećalo sunce, a noću ulične svjetiljke. Svi smo imali sjenu, nismo mogli biti poput Petra. Od vlastite sjene nije se moglo pobjeći. Kako smo odrastali, tako smo se pokušavali odmaknuti od sjene roditelja i okoline. I usto smo nastojali ne biti u nečijoj sjeni. Zablistati.

Pete

…Seeger (1919-2014.), američki glazbenik i aktivist koji se borio za ljudska prava i slobodu. Ima Pete Seeger poprilično titula i zanimanja, potrajalo bi kada bismo ih krenuli sve nabrajati.

Dosljedno se borio za bolji svijet. Poput Odette, bio je socijalno osviješten, a glazbeno aktivan do samoga kraja. Nije se prodao. Nitko mu nije znao cijenu, zato su ga cijenili koji drže do tuđeg i vlastitog dostojanstva.

Peter Gabriel…

…glazbenik koji je pratio promjene u svijetu glazbe i značajno doprinio razvoju glazbe. Sklon eksperimentiranju sa zvukom, okušao se u mnogim formama. Surađivao je s Kate Bush, divna je pjesma Don’t Give Up koju zajedno izvode.

Prava ljubavna numera, definitivni klasik koji izaziva ugodne trnce i stvara nadu, suprotnost očaju. Začudo, ta se skladba podosta vrti u radijskom eteru, ali ne samo u udarnim terminima, već svako malo. To, naravno, ovisno o uredniku koji bira glazbu.

Peter, Paul and Mary…

…glazbeni trio kojega su činili Peter Yarrow (1938.), Paul Stookey (1937.) i Mary Travers (1936-2009.). Osnovani 1961. godine, djelovali su na folk sceni koja je bila jaka u Americi, doprinosili su pozitivnim promjenama u društvu. Nisu se ustručavali u iznošenju stavova i promoviranju ideja u koje su vjerovali.

Na prvi album, Peter, Paul and Mary (1962.), uvrstili su obrade skladbi If I Had a Hammer i Where Have All the Flowers Gone? koje je komponirao Pete Seeger. Takva razina pjevačke usklađenosti, koja je krasila ovaj trio, rijetko se može čuti. Kada ne mogu zamisliti bolji svijet, slušam trio Peter, Paul and Mary. I odmah se sve nekako posloži, uravnoteži.

Petlja

…značajka osobe koja ne paničari. Onaj koji ima petlju progovori kada svi šute. Kaže ono što mnogi ne kažu zbog straha ili srama. Pete Seeger imao je petlju. I Odetta. I Robert Redford.

Pa on je zaslužan za osnivanje Sundance Film Festival 1978. godine. Tamo se i danas prikazuju drugačiji filmovi, oni koji govore protiv struje. Filmovi koji ne pogoduju, već prigovaraju i nagovaraju ljude na razmišljanje.

Petula

…Clark (1932.), američka pjevačica koja je vjerojatno najpoznatija po pjesmu Downtown. Spominje se pjesma u seriji Seinfeld. Nije to jedini hit koji je imala i po kojoj će ju svijet pamtiti.

Meni je odlična skladba This Is My Song. Pjesmu je zapravo napisao Charlie Chaplin, a Petula ju je otpjevala.

Pharoah

…Sanders (1940.), jazz saksofonist. Za njega je potrebno imati određenu dozu iskustva i ljubavi prema jazzu. Za početak, valja poslušati album Pharaoh (1977.). Ako su reakcije na taj album dobre, nakon toga može se nasumično istraživati ostatak opusa.

Phil

…Bosmans (1922-2012.) pisao je jednostavne i duboke pjesme o životu i ljudima. Nije bio previše razvikan, za njega znaju oni koji su više u književnosti i duhovnim vodama. Bosmans nije nastojao biti mističan ili poseban, jednostavnim stilom iznosio bi duboke poruke koje bi trebale učiniti život ugodnijim i kvalitetnijim. Nije se razmetao riječima, koristio velebne izraze kojima bi osvojio čitatelja.

Lažne elokvencije karakteriziraju samozvane književnike koji misle da su pobrali svu pamet svijeta. Možda su nešto pobrali, ali skromnost ih je svakako zaobišla. Bosmansu skromnosti nije manjkalo. Pisao je o sitnicama koje ljudi ignoriraju, a mijenjaju život nabolje. Njegove priče i pjesme mogu otvoriti čitatelju oči, proširiti duh, zamijeniti prazninu.

Phil…

…Oach (1940-1976.), još jedan čovjek sa stavom. Ostat će poznat po protestnim pjesmama. Njegova skladba I Ain’t Marching Anymore podiže duh, potiče na djelovanje protiv nepravdi.

Pink

…Floyd, engleski sastav osnovan 1965. godine u Londonu, također je bio društveno aktivan. Osim što su imali angažirane i pametno sročene tekstove, društvo iz Pink Floyda karakterizira i vrhunsko umijeće instrumenata.

David Gilmour (1946.) govori kroz gitaru, ima specifičnu tehniku sviranja, u stanju je proizvesti tople tonove. Posebne su bile i dionice Richarda Wrighta (1943-2008.) koji je svirao klavijature. Snimljeno je nekoliko dokumentarnih filmova u kojima članovi objašnjavaju kako su dolazili do ideja i što ih je motiviralo na stvaranje.

Pipi

…Duga Čarapa, simbol pobune. Dugo vremena čitateljima nije bio dostupan potpun roman o svojevoljnoj i najjačoj djevojčici na svijetu koja živi bez roditelja, u društvu konja i majmuna.

Avanture Pipi Duge Čarape mogli smo čitati, ali i gledati na malim ekranima. Televizijska serija emitirala se često jer, dječji program bio je bogat i inteligentan. Televizijski urednici tada nisu podcjenjivali djecu.

Pipsi

…ili Pips, Chips & Videoclips, glazbeni sastav koji bi mladi trebali slušati na prijelazu iz dječaštva u mladenaštvo, ali ne bi smjeli prestati sa slušanjem toga sastava. Posebno mi je drag album Fred Astaire (1997.), vjerojatno zato jer sam ga slušao u formativnim godinama.

Pismo

…stvar prošlosti. Posebice papirnato pismo. Ne znam kada sam zadnji put vidio da netko šalje pismo poštom.

PJ

…Harvey (1969.), engleska umjetnica sa stavom. Naravno, ne krije svoje stavove. Najbolji dokaz za to su albumi Let England Shake (2011.) i The Hope Six Demolition Project (2016.).

Plac

…riječ koja je poput sudskog spora. Ide u zastaru. Prije se često koristila, a i više je ljudi kupovalo na placu voće i povrće domaće proizvodnje. I više je ljudi prodavalo na placu voće i povrće, fino i friško. Danas se nikome ništa ne isplati kada se govori o voću i povrću. Kupci kupuju tamo gdje je jeftinije, ne pita se previše za podrijetlo i kvalitetu.

Plavi

…vjesnik, specijalizirani tjednik novinske kuće Vjesnik, poznat svim ljubiteljima stripova koji su odrastali i formirali se kao osobe od 1954. do 1973. godine.

Mnogi domaći autori svoje su stripove objavili u Plavom vjesniku koji je imao veliku čitanost. Bilo bi krasno kada bi se Plavi vjesnik ponovno pojavio na kioscima, no upitno je koliko bi se čitao!

Plesnjak

…sastojak druženja u drugoj polovici 20. stoljeća, naročito 60-ih i 70-ih godina. Često bi na plesnjacima nastale ljubavi koje bi se pretvorile u brakove. Na plesnjacima se izvodila živa glazba, izmjenjivala bi se živa riječ, a ljudi bi se kretali u ritmu glazbe. Stvar prošlosti.

Pletenice

…ili kečke. Modni dodatak. Mladi ne nose pletenice svaki dan, već u nekim prigodama. Zoran Tadić snimio je dokumentarac Pletenice (1974.) u kojem se prikazuje proces nastanka pletenice. Starije su žene na selu pravile pletenice, krile dugu kosu pod rupcem.

Ponos

…i dobra i loša osobina, ovisno o osobi. I prigodi.

Popaj

…nije imao pretjeranih problema s manjkom ponosa. Posebice nakon porcije špinata. Prije toga bi mu muke zadavao Badžo, vječni protivnik koji mu želi preoteti Olivu. I dječaci bi pucali od ponosa kada bi imitirali Popaja jedući špinat. Popaj je bio idealan promotor špinata.

Portishead

…engleski sastav osnovan 1991. godine. Iznimno važni kada se govori o trip hop glazbi. Oni su jedni od osnivača žanra. Albumi Dummy (1994.) i Portishead (1997.) zvučali su posebno u godinama sazrijevanja.

Jezivo. Tužno. Originalno. Mračno. Zapanjujuće. Svemu je tome dosta doprinio glas pjevačice Beth Gibbons (1965.). Portishead je stvorio novu varijantu bluesa.

Praćka

…nezaobilazni rekvizit za borbu i razvijanje preciznosti, veoma omiljena kod dječaka. Nije jednom nečija kokoš ili prozor stradao zbog praćke, odnosno nečije nepreciznosti.

Princ

Valiant, avanturistički strip serijal za koji je zaslužan Hal Foster (1892-1982.). Fosterov je crtež i danas mnogima crtačima uzor, inspiracija za rad, mada je Princ Valiant premijeru doživio 1937. godine.

Nevjerojatno puno detalja i ljubavi Foster je uložio u crtež i epsku priču o princu Valiantu. Klasik devete umjetnosti, idealan za ljubitelje povijesnih tema i stripova uopće!

Profesor

…Baltazar, animirani serijal za sve uzraste, zaživio je na malim i velikim ekranima, a nešto kasnije napravljene su i slikovnice. Serijal je najveći uspjeh Zagrebačke škole crtanog filma, od 1967. do 1978. godine napravljeno je 59 epizoda.

Brojni su autori radili na serijalu – Zlatko Grgić, Ante Zaninović, Pavao Štalter, Zlatko Bourek – priče o avanturama profesora Baltazara bile su prožete plemenitošću, pozitivnošću i humorom. Scenografija je bila poprilično psihodelična, uvrnuta.

Nove generacije učenika još uvijek rado gledaju Profesora Baltazara, izvlače životne pouke iz tih priča.

Prorok

…knjiga libanonskog književnika Khalila Gibrana (1883-1931.) prvotno objavljena 1923. godine, čitatelja može naučiti misliti, pokazati mu put, usmjeriti ga. Prorok je ugodna mješavina žanrova, kombinacija proze, poezije i utješne refleksije. Nema patetike ni u tragovima.

Gibranova djela nisu za sve duše, nažalost. Pružaju smiraj, posebice onima kojima je poznat teret natprosječnosti ili im je dana senzibilna odlika zapažanja.

Žig natprosječnosti nije lagodan ako si okružen zlonamjernim mediokritetima. Prosječan svijet ne preferira odudaranja, štoviše, prosječni mrze istaknute rezultate. Sposobni ljudi izazivaju gnjev i zavist, predmet su ogovaranja pakosnika.

Psihodelija

…je snažno obilježila 60-e i 70-e godine 20. stoljeća. Pink Floyd reprezentativni je primjer glazbene psihodelije. Trip hop izvođači (Portishead, Massive Attack) snažno naginju psihodeliji.

Psihodelični elementi prepoznatljivi su u dizajnu po šarenim, bucmastim slovima. Po obliku slova na plakatima i naslovnicama albuma može se naslutiti da je riječ o psihodeličnoj glazbi.

Put

…putnik i putovanje, pojmovi koji dosta čine psihodeličnu glazbu. Slušajući psihodeličnu glazbu, čovjek kreće na duhovno putovanje, istražuje dimenzije, proširuje spoznaje.

Mentalno putovanje moguće je proći i kroz knjigu, čitajući. Zahvaljujući putopiscima, dostupne su nam udaljene, egzotične regije o kojima možemo samo snatriti. Ubrajam se među knjiške putnike.