Kada se susretnemo s knjiškim policama, očekujemo mnoštvo imena. Oči nam bježe s jedne na drugu knjigu, prsti računaju što smo pročitali, a jezik cokće na autore koje smo čitali. Ipak, s vremena na vrijeme znam nam se dogoditi da samo zastanemo pred policom. Nešto ne valja. Šarena je, prepuna je, ali nešto ne valja. I onda shvatimo — pred očima nam se vrti samo jedan autor.
I ništa nam nije jasno.
Studenti očima klonu kad dođu pred ormar Miroslava Krleže, javnost oči razrogači nad policama Pavla Pavličića, a roditelji, zajedno s djecom, začuđeno staju pred opusom nagrađivane dječje spisateljice Silvije Šesto. Rekli bi, pomalo izlizano, pokušala nas je upozoriti prezimenom. Police s njenim knjigama sežu od knjižnice do fejsa. Stoga vam ne možemo reći kako nam je bilo drago što nam je autorica — povodom Tjedna dobre dječje knjige — odlučila pomoći u snalaženju među njenim (pa)pričicama.
Prvo je trebalo razriješiti zbrku nastalu prošle godine kada su se na policama našlo 15 novih knjiga. Prva među jednakima je Majstorica Nola popravlja tatu (Naklada Semafora, 2020):
Ono što je svojstveno piscima za djecu je uska suradnja s likovnjacima. U ovoj slikovnici je lutke i sve ostalo izradila je Mila Lončar koristeći se isključivo recikliranim materijalima.
Osim toga, svi znate kako smo imali sve i svašta u Zagrebu proteklih godinu dana, a čini se kako je majstorica Nola prorekla mnogo toga
Međutim, sve što smo popravili u prvoj slikovnici, porušili smo u Lijepo je imati dom (Knjiga u centru, 2020):
Kroz svoj život često sam gradila kule u pijesku misleći da je armirani beton. Ipak, kao što u priči dođe Ivek i sruši ju, znam da ću poslije izgraditi ljepšu kulu. Mogla bih reći kako je to modus moga života, ali ne samo moga. Uvijek se nađe netko tko će porušiti naš trud. No, nakon rušenja uvijek dobivamo sve veću snagu i energiju. Slikovnica predstavlja malu priču o životu koji se događa u dječjem parkiću.
I dok bi Iveka voljeli nazivati različitim imenima, Abeceda nevoljenih (Naklada Semafora, 2020) nam kaže da po rušenju kule radije stanemo i dobro promislimo kako ćemo nekoga nazvati:
Svi znamo kako slova idu. Uvijek je u slikovnicama da je M medo, L leptirić, B bubamara… No, ja sam u ovoj slikovnici abecedu obradila tako da sam svakom slovu pridala životinju koju ne volimo. Primjerice, uvijek negativno pričamo o komarcima. Obradila sam primjerice i ose. Svi uvijek hvale pčele, a možda je osa bolja od pčele.
Na jedan sam način htjela prenijeti djeci mišljenje o tome da je (nije) normalno reći nekome da je dosadan kao muha. Što muhe imaju s time?
A kada smo već kod muha, moramo biti dosadni i reći kako Abeceda nevoljenih nije jedina slikovnica koja se može pohvaliti muhama. Naime, u Muheru Zagreba (Naklada Semafora, 2020) svi su muhe! Ipak, postoji disclaimer:
Iako se zove Muher Zagreba, slikovnica priča o svim prostorima na kojima žive ljudi i djeca. Ima dobrih, ima loših te je na dobrima napor da poprave loše, a ne suprotno.
Ostanimo maleni za trenutak te se okrenimo slikovnici Dalma od tisuću kamenčića (Naklada Semafora, 2020):
A to je jedna neobična slikovnica koja osim teksta ima i pitanja na koja morate odgovarati. I tako se ja pored fenomenalnih ilustracija Hane Tintor pitam na mnogo način na koji način je dalmatinski pas dobio točkice.
Sada nas više ne dijeli staklo od novijih knjiga u opusu Silvije Šesto, ali nije naodmet zaroniti dublje. Uostalom, ne šećemo svakodnevno s autorom njegovim knjiškim ulicama.
Ako vam cijelo vrijeme autoričino ime zuji u glavi, ali ne možete shvatiti zašto, vjerujem kako se odgovor nalazi u avanturama njenog najpoznatijeg junaka, Bum Tomice. Poznato? Vrckasti protagonist u dječjoj književnosti nalazi se od 2002. godine te se sastoji od četiri zbirke priče kroz koje pratimo zgode i nezgode njegove obitelji:
Zbirke priča Bum Tomica ima sveukupno oko 200 priča u kojima nalazimo jednu obitelj s neobičnim imenima jer se druže, a ne zoomiraju.
U toj zbirci priča nijedan lik nema vlastito ime. Tako sestra glavnog junaka, Bum Tomice, se zove Onči, najmlađi brad Piksi. Nadimak je nešto prekrasno u životu i kad ga imaš znači da si dosta družio s drugima. Ima i onih kojih ne volimo, ali se moramo izboriti za onaj nadimak koji nam se sviđa.
Bum Tomica je nedavno preskočio medije te završio u stripu:
U Albumu Tomica imamo 12 priča koje imaju daleko manje slova doli u običnim knjigama. No, ja jako volim strip te sam htjela vidjeti ako se može u osam tabli stripa ispričati radnja, to jest poanta Bum Tomice.
Po završetku čitanja Tomičinih avantura, čini nam se kako bi nam dobro došao jedan Vodič za dobrice (Naklada Semafora, 2019):
To je posebna knjiga, rekla bih bonton. Ja sam u vodiču se poigrala kako bih i onima koji čitaju knjige mogla reći kako sam slobodna te kako mogu u području pisanja biti slobodna kao ptica. Ovaj tekst sam pisala s Ratkom Bijelčićem s kojim sam dijelila uloge; jednom ja sam bila neznalica bontona, drugi put on. U sam tekst sam uvela i ilustratora dajući mu upute kako bi nas trebao ocrtati.
Htjela sam reći kako je važno biti slobodnjak i raditi ono što voliš. Ja zapravo nemam posla, ali stalno radim jer radim ono što volim i upravo zato ne osjećam da išta radim.
A naš bonton kaže da svaka priča ima svoju pouku. Tog načela drže se (Z)ezopove basne (Naklada Semafora, 2018):
Cilj mi je bio obraditi basne te ih približiti djeci, ali i onima koji njima sliče. Uz svako (z)ezopovu basnu ide originalna pouka, ali i jedna zezopova pouka koja nam govori o današnjem životu te kako danas iščitavamo basne.
A bontona se drži i Silvija Šesto razumije i prihvaća poantu svojeg posla:
Pisac za djecu je odgovaran posao jer on ima slobodu i moć. On je taj koji pokušava potaknuti djecu da razmišljaju jer na njima svijet ostaje.
A na nama sada ostaje da protresemo glavu i odaberemo prvu među mnogim slikovnicama.
