Novo vrijeme globalizacije i digitalizacije pred nas stavlja velike izazove, a među njima i onaj očuvanja naše kulturne baštine i prenošenja na mlađe generacije. Ona je temelj za prepoznavanje, definiranje i potvrdu kulturnog identiteta pojedinog naroda, a Hrvatsku krasi ogromno bogatstvo tradicijske kulture, materijalne i nematerijalne kulturne baštine.
Ta baština nacionalnog, regionalnog i lokalnog identiteta često je tema i u književnosti, pa tako i dječjoj. Zato nije teško slikovnicama proći kroz Hrvatsku od sjevera pa do juga i od istoka do zapada i naučiti nešto o lokalnoj kulturnoj baštini. Pripremite se za putovanje I udobno se smjestite dok čitate o naslovima koji će vas odvesti u svaki kutak Lijepe naše.
Pa krenimo od samog istoka i Slavonije. Tema slikovnice Kad je moja prabaka bila mala (Gradska knjižnica Našice, 2021.) je slavonsko selo i život u vremenu koje je davno prošlo. Ali će u ovoj slikovnici običaji i tradicija slavonskog sela ostati zauvijek zapisani, nove će ih generacije djece čitati i makar u svojoj mašti nakratko oživjeti. Naravno da sam zasuzila čitajući slikovnicu jer tu su opisana sela mog djetinjstva, mirisi bakinih kuhinja i dvorišta u kojima smo se igrali. Nisu Vukojevci iz slikovnice, ali znate kakva su slavonska sela, ušorena, sva slična jedno drugome. Ako ste ikad željeli saznati ponešto o slavonskim selima, dvorištima, običajima, odjeći i svakodnevnom životu sredinom dvadesetog stoljeća, slikovnica Kad je moja prabaka bila mala, autorice Mateje Vukmir i ilustratorice Angele Turkalj Vidaković, je odličan izbor. Glavna zvijezda slikovnice je prabaka Julka o kojoj priča njena praunuka.
“Najdrugačija od mojih baka je prabaka Julka. Ona je rodila moju baku. Mislim da je to bilo prije otprilike tisuću godina.”
Prabakine priče iz njenog djetinjstva i mladosti nose nas u jedan miran, sporiji i spokojniji svijet.
“Prabaka Julka nema pojma što je internet. Kad ju netko nazove na mobitel, ona se prepadne.”
A nude i savršeni recept za paprenjake šukunbake Janje. Na samom kraju nalazi se jedna odlična stvar, Mali etnografski rječnik koji će, vjerujem, neSlavoncima biti od velike pomoći s razumijevanjem pojmova koji se više ne koriste u svakodnevnom životu.
A samo pedesetak kilometara sjeveroistočno od Vukojevaca, još jedan slavonski biser, Vinkovci. Nedavno su dobili svoju predivnu slikovnicu Pronađeno blago: Vulkan i Vinkovci (Jupiii j.d.o.o., 2022.) autorice Ive Babić i ilustratorice Nikoline Starčević Vogić. Vjerujem da svi znate taj osjećaj kad naiđete na neki dragulj i onda ga čuvate i veselite se svakom novom čitanju. A slikovnica o Vulkanu i Vinkovcima je jedna od onih koje otvaraju mnoštvo tema. Od povijesti i ljubavi prema gradu do brige o napuštenim životinjama i onom osjećaju koji se nalazi duboko u svima nama.
I kad samo pomislite kako lokalne slikovnice, vezane uz neka mjesta i izdane u njima, koje pripadaju, što bismo mi knjižničari rekli, zavičajnoj zbirci, nemaju života dalje od tih mjesta i gradova, znajte da se grdno varate. Ova slikovnica je svjetska i čvrsto stojim pri toj svojoj tvrdnji. Ne samo iznimno lijepom estetikom i dvojezičnošću (na hrvatskom je i engleskom jeziku), već i nadasve univerzalnim temama. I djeca i roditelji će uživati u čitanju ove nove priče u kojoj će, nenametljivo, a ipak zavičajno obojeno, saznati ponešto o Vinkovcima. I nadam se, uputiti cestama kojima se i Vulkan uputio, istražujući ovaj prelijepi grad i tražeći ljubav.
A poslije Vinkovaca, krenimo prema Podravini kako bismo saznali nešto o prkačima, tradicionalnim sitnim kolačima od tijesta koji se rade od brašna, masti, šećera, jaja i začina: papra, cimeta, klinčića, ruma, a koji su se nekoć najčešće spravljali uoči blagdana i proslava. Nazivali su ih prkačevi, drobni prkači, prkanci, prvkeci ili prkači. Tijesto se tanko razvalja te se reže želescima, limenim modlicama u obliku srca, ribica, bebica, zečića, zvjezdica ili se režu čašom. Dvije slikovnice u kojima se čuva baština podravskog kraja i prkača su Priča o prkačima ili Kako je carica Sisi pronašla sreću (Narodna knjižnica Virje, 2021.), autora Hrvoja Zalara i ilustratorice Lucije Jaković te slikovnica Veliko putovanje malog prkača (Narodna knjižnica Virje, 2021.) autorice Sanje Flajs-Vidaković i ilustratora Zorana Vidakovića. Tema im je ista, maleni prkači koji su se od davnina pravili na ovim prostorima, ali su priče ipak drukčije. Ono što im je, svakako, zajedničko jest čuvanje zavičajne povijesti i baštine, baš kako urednica Ivanka i kaže:
“Skromni i raskošni u isti mah, ovi kolačići živi su svjedok naše zavičajne povijesti, naša najslađa baština i baš kao i bilježnice u koje su naše bake ispisivale recepte – blago vrijedno čuvanja.”
I narječja su dio naše kulturne baštine, a jedna posebna slikovnica bavi se upravo tom temom. Možda se čini neobičnim za temu slikovnice odabrati upitnu zamjenicu jednog narječja, ali bez obzira na neobičnost, vjerujem da će mali radoznalci (pogotovo štokavci i čakavci) saznati nešto novo o kajkavskom narječju. Meni su ovakve edukativne slikovnice sjajne jer obožavam jezik i super mi je vidjeti tu temu prilagođenu mlađem uzrastu, a kad ih krase zanimljive i odlične ilustracije, veselje je još veće. A o čemu je ova neobična slikovnica?
“- Ukratko – priča je ovo o jednom
bogatom i raznovrsnom jeziku koji je
živio u davna vremena na sjeveru
Hrvatske i koji smo umalo zaboravili…”
U njoj ćete saznati neke već poznate, a i možda nepoznate činjenice o povijesti kajkavskog jezika odnosno narječja, poznatim kajkavcima iz svih grana života (posebno nam se svidjela medicina) te književnicima/ama koji/e su pisali/e na kajkavskom. A na samom ćete kraju slikovnice pronaći i dio: Manje poznate riječi. To nam je bilo jako zanimljivo jer je klincima dosta teško shvatiti da smo stanovnici iste države, a pričamo različitim narječjima. Često me znaju pitati kad čuju čakavski negdje, o kojem se jeziku radi. Zato su ovakve slikovnice važne i edukativne i bilo bi sjajno imati slične o čakavskom i štokavskom narječju, zar ne? Autorica Bojana Schubert i ilustrator Grgo Petrov odradili su odličan posao na promoviranju i očuvanju lokalne hrvatske jezične baštine kroz slikovnicu Priča o jednom kaju (SEzam, 2021.) I hvala im na tome.
Tako smo laganim tempom stigli i do glavnoga grada. A iako postoje brojne slikovnice I knjige o kulturnoj baštini grada Zagreba, mene je oduševila zbirka priča Ti divni Zagrepčani (Ibis grafika, 2022.) autorice Snježane Babić Višnjić i ilustratorice Ane Vujasić jer na jedan malo drugačiji način uranjaju u povijest Zagreba. Priče u ovoj knjizi posvećene su junacima o kojima se nije puno pisalo u knjigama. Kroz 5 priča: Priča o dva grada, jednom čovjeku i jednom psu, Mamut I ja, Neposlušna nota, Ignacijeva lisica i Nebo nad Zagrebom upoznat ćete neki drukčiji Zagreb i Zagrepčane, možda čak I zanimljivije od onih, već svima poznatih, priča I junaka.
Od Zagreba ćemo se uputiti prema Istri, točnije Labinu. I upoznati Matiju Vlačića Ilirika, kroz projekt i slikovnicu Kapelin – Obična štorija o neobičnom Labinjanu (Ljevak, 2022.). Autorice slikovnice, Katarina Brajdić Divšić, Ana Dundara Pajić I Majda Milevoj Klapčić, sve redom prosvjetne djelatnice, potaknute projektom Istarske županije o baštini zavičaja, odlučile su napisati priču o Matiji Vlačiću koju je ilustrirao Vibor Juhas. Došavši sa svojim razredom na školski izlet u Labin, dječak Matija u Memorijalnoj zbirci Matije Vlačića pronalazi škrinju I u njoj “kapelin”, staru kapu. I tu počinje priča Matije Frankovića, poznatog kao Matija Vlačić o njegovom životu. A osim njegove priče, tu se nalazi I rubrika Jeste li znali? U kojoj možete saznati brojne zanimljive činjenice iz doba kada je Matija živio I radio. Na samom kraju slikovnice nalazi se I Pojmovnik te zadatak za izradu obiteljskog grba. Tu je I QR kod pomoću kojeg otvarate kviz kako biste mogli provjeriti što ste sve naučili čitajući slikovnicu. Sjajan spoj knjige I digitalnog svijeta!
Nastavljamo jadranskom obalom sve do Zadra. Slikovnica Optimist oko Zadra (Panacea, 2021.) autorice Mirjane Mrkela i ilustratora Marina Franića je spomenar posvećen gradu Zadru. Za one koji možda ne znaju, glavni lik je Optimist, najmanja i najjednostavnija jedrilica za čiju plovidbu je malenim ručicama potrebna pomoć. Tako i u čitanju ove slikovnice, oni veliki koji čitaju pomoći će malenima objašnjavajući im o povijesti, znamenitostima, kulturnim i prirodnim spomenicima grada Zadra. Ne brinite, šalabahter se nalazi na kraju Kratke pjesmice opisuju zadarske svece, spomenike, crkve, stanovnike…dok neobične ilustracije privlače pažnju i lijepo nadopunjuju djelo posvećeno bogatoj povijesti Zadra.
Još malo južnije, spuštamo se prema Splitu i prema slikovnicama Marul i Judita te Priča o svetom Jeri (Ibis grafika; Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 2021.) autorice Andrijane Grgičević i ilustratora Marina Baučića. Slikovnica Marul i Judita, objavljena povodom petstote godišnjice prvog tiska Marulićeve Judite, u dvostruko rimovanim dvanaestercima i kroz 6 pjevanja, baš kao i prava Judita, pruža priliku upoznati se s prvim umjetničkim epom napisanom na hrvatskom jeziku i njezinim autorom, ocem hrvatske književnosti, Markom Marulićem. I to na Andrijanin prepoznatljiv način protkan humorom.
“…Pjesnik knjigu sklopi, i plašt svoj obuče,
nakladnika traži, odmah, dok je vruće.
Al’ nije mu odmah išlo glatko, meko,
dvadeset je zima na objavu ček’o.
Sad ne znamo zašto, možda izdavača
brinula je takva knjiga, riječ domaća.”
Još jedna odlična slikovnica je i Priča o svetom Jeri ili kako će Dalmatinac kroz rajske dveri. Čim otvorite slikovnicu, na unutrašnjim koricama, pronaći ćete natpis: Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum. / Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac. Vjerujem da ste čuli za neku od legendi o svetom Jeronimu. Tog svećenika iz 4./5. stoljeća osobito su štovali hrvatski glagoljaši kao autora glagoljice, osnivača glagoljaške tradicije i prevoditelja Biblije na latinski jezik. U ovoj je slikovnici autorica prepričala život svetog Jeronima kroz osmerce.
“Mrdne tamo, mrdne ‘vamo,
malo guraj, malo stani,
Nježnom rukom, s povjerenjem,.
Uspio je! Trn je vani!!
Lav poskoči, skroz ga sruši,
rikne glasno pa ga lizne,
Jere se od smijeha guši,
gleda da iz šapa klizne.”
I na kraju, jedna slikovnica kojom ćete proputovati cijelu Hrvatsku u nekoliko minuta. Ptičice u turopoljskom vrtiću (PUO Velika Gorica, 2018.) autorice Ivanke Rožić i ilustratora Danijela Deverića povest će vas iz malog turopoljskog mjesta Buševca kroz sve krajeve Hrvatske. Zanimljiva i edukativna slikovnica u kojoj ćete moći naučiti mnogo toga o pticama, kao i o znamenitostima Lijepe naše, zatvara naše putovanje kulturnom baštinom, materijalnom i nematerijalnom, kroz slikovnice i dječje knjige.
Tradicija I baština nas uvijek podsjećaju na ono što smo bili, na ono što jesmo, a kako bi bile I čuvarice naše budućnosti, potrebno ih je njegovati I voljeti te prenijeti mlađim generacijama. Naša je baština neiscrpno vrelo, potrudimo se da ono nikad ne presuši.
