Igra za ljude koji žive od nostalgije.
Srećom sam kao dijete malo spavao. Ne znam kako bi moji reagirali da sam ih pitao da mi svakoga jutra namjeste ranojutarnju budilicu zbog Spužvaboba. Recimo samo da oni jedino nisu bili spremni poslije uvodne špice. Mnogo im je draže bilo poslijepodnevno trčanje iz škole na ‘Allo ‘Allo!. No, spavao sam malo i budio se na vrijeme za jedini svijet u kojem se spužva mogla utopiti. Da, bio sam sasvim normalno dijete.
Danas?
Trudim se spavati malo zbog drugih, ali ne ide. Sada znam točno kako moji reagiraju na ranojutarnje budilice. Recimo samo da imam dobar motiv dignuti se prije početka parade. Mnogo im je draže kad mi mobitel ostane bez baterije. No, spavam malo i budim se na vrijeme za jedini svijet u kojem mogu utopiti spužvu. Da, i dalje sam sasvim normalno dijete. Hoću reći, student.
Samo što sam negdje u nenapisanome izgubio razlog za buđenje. Spongebob Squarepants: Battle for Bikini Bottom – Rehydrated to (više) nije.
Zadnjih nekoliko mjeseci imali smo prilike svjedočiti nekolicini osvježenja – Mafia II Definitive Edition te Saint’s Row The Third Remastered pokazali su dobru stranu sličnih projekata. Iako bi nas trebao zabrinuti fenomen koji grabi sve više i više iz bliže doli dalje prošlosti, treba reći kako su spomenuti naslovi pokazali kako oživjeti naslov za nove platforme, odustajući pritom od intervencionizma zvanog remake. S obzirom na činjenicu koliko tehnologija brzo napreduje, remastered bi mogao i trebao držati dio igri iznad vode za buduće generacije.
Međutim, i remaster ima svoja očekivanja. Grafički redizajn, ispravljanje krivih mehaničkih Drina, potencijalno dodavanje sadržaja; sve je to dio uspješnog remastera. Spongebob Squarepants: Battle for Bikini Bottom – Rehydrated daje dobru prvu impresiju, ali samo dobru; Purple Lamp Studios uspio je 2003. pretvoriti u 2013. godinu, ali problem je što je 2020. Nostalgija koja kao nanos prašine prekriva ekran čini svoje te igrača uvlači korak dalje. Sama priča je jednostavna i djeluje kao još jedna epizoda; Planktonov robotski eksperiment polazi po krivu te roboti u kratkom roku zavladaju Bikini Dolinom. Kraj dobre priče. I ne baš.
I dok je kucam u ekran jer je slika dobra, počinjem shvaćati kako nešto sa zvukom ne valja. THQ nije uspio angažirati glumce iz serije kao što nije uspio ni prije 17 godina. Time ostajemo zakinuti za jedan dio iskustva jer dok dio glasova prepoznajemo, drugi dio ne prepoznajemo. Jeste li to vi, Eugene Klještiću? Jeste sigurni? Jedna od ključnih zadaća igara koje se temelje na filmskim ili serijskim predlošcima jest upravo prijenos poznatih lica i glasova. Međutim, problemi se samo nastavljaju gomilati za igru od trenutka kada nas igra uhvati u mišolovku.
Nastavimo osluškivati. Jedan od tereta sličnih igara je taj što očekuju režiju na razini. To je jedan od razloga zašto niz igara ne uspijeva ispuniti postavljenu letvicu; developeri ne razmišljaju u komplementarnom smjeru. Battle for Bikini Bottom mnogo više šteti brendu nego što bi trebao zbog usiljenog dijaloga koji ogoljuje banalnost priče. Izostaje karakteristična vertikalnost, svojevrsna semantička dubina zbog kojeg je Spužvabob postao svjetski popularan.
Možda nismo čuli dobro. Pokušajmo pojačati. Ne ide. Ne radi. Zašto? Joj da, mali problem – nitko nije popravio mehanike. Ovo je problem koji se manifestira na nekoliko razina. Neprecizne kretnje koštaju, kako živaca u stvarnosti, tako i života u virtualnosti. Time se igra zakida za dodatni sadržaj; rizik dosezanja tajnog sadržaja nije vrijedan zato jer ne ukazuje na vještinu igrača nego na sreću. Druga razina nalazi se u broju mehanika kojih je jednostavno premalo da igru učine zanimljivom. Istina, pohvalno je što možete mijenjati likove, ali njihove sposobnosti rijetko kada koristite. Od nivoa do neprijatelja, nitko od vas ne zahtjeva uporabu više od nekolicine kretnji ili napada čime igra ubrzo postaje monotona, jednostavna i isprazna.
Razvoj likova i prostornog plana nije vezan jedan za drugoga što rezultira činjenicom kako su dodane vještine samo dodaci bez vrijednosti. Gotovo je nemoguće opisati na koliko je razina igra nepovezana zbog čega trpi sam igrač koji u svemu tome vidi veliki potencijal za dobar platformer. Zašto? Zato jer svijet postoji, predložak za mehanike postoji, kao i za likove. Međutim, izvedba je nepostojeća što u konačnici pokazuje i implementirani multiplayer koji izgledao samo kao početak brainstorminga.
No, što je na kraju Spongebob Squarepants: Battle for Bikini Bottom – Rehydrated? Jedan ispodprosječni platformer koji će se na jedvite jade svidjeti jedino najzagriženijim fanovima serijala.
Šteta djetinjstva.
