Da je Greta važna i velika pojava istaknuli smo još kada većina za nju nije ni čula, a sada nam Marija Ott Franolić precizno skreće pažnju na razmišljanje o dvije važne knjige za djecu.

Danas kada je okrutnost prema životinjama izazvala pandemiju zbog koje pola svijeta sjedi u karanteni, kad i dalje previše razmišljamo o tome kako je nama ljudima teško, dobro je djecu (i sebe same) podsjetiti na činjenicu da je ljudski rod zaista pretjerao u proizvodnji i gomilanju nepotrebnih stvari, u gradnji nepotrebnih građevina zbog kojih se krči šuma i uništavaju životinjska staništa, u pretjeranoj proizvodnji i kupovanju automobila koji nam zagađuju zrak, zagrijavaju planet i čine ga puno lošijim mjestom za život. Osim toga, živimo u svijetu velikih paradoksa i nejednakosti u kojem neki imaju sve što im treba, a drugima nedostaju osnovne potrebe poput prostora za stanovanje ili pitke vode. 

Sve je to jasno švedskoj aktivistkinji Greti Thunberg, djevojci koja je od svoje petnaeste godine svaki petak protestirala pred švedskim parlamentom jer je željela ukazati na globalnu nebrigu za klimatske promjene i zagrijavanje planete. U početku je to bio usamljeni protest, no s vremenom joj se priključilo mnoštvo ljudi i privukla je veliku medijsku pažnju. Mnogi mladi diljem svijeta prestali su petkom ići u školu i počeli prosvjedovati, ne bi li oni koji imaju političku moć u svojim rukama počeli pokretati neke promjene.

Nedavno su prevedene čak dvije slikovnice koje se zasnivaju na životu i radu Grete Thunberg. Slikovnica Greta i divovi koju je napisala Zoë Tucker, a ilustrirala Zoe Persico (prev. Anda Bukvić Pažin, Školska knjiga, 2019.) fokusirana je na problem – Divovi sijeku šumu i uništavaju životinjama staništa – valja nešto poduzeti! Priča Naša kuća gori autorice Jeanette Winter (prev. Vanda Mikšić, MeandarMedia, 2019.) donosi pak priču o Greti, o njezinom životu i motivaciji da se bavi klimatskim promjenama, te da i druge pokuša ‘zaraziti’ tim svojim interesom.

Greta je čula životinjski vapaj

Priča Greta i divovi započinje vapajem životinja koje mole Gretu da im pomogne: Divovi uništavaju njihov dom a one se boje, ne usude im se suprotstaviti! Divovi su bahati i gramzivi, uzimaju ono što nije njihovo i izgleda da se nemaju namjeru zaustaviti. Sijeku stabla, sijeku i grade, krče zemljišta i grade do besvijesti sve dok na kraju od šume nije ostalo gotovo ništa. I ne samo to, Divovi su u svojoj zaslijepljenosti stvarima zaboravili koliko je šuma nekad bila divna, koliko im je ranije bila važna, lijepa, pa i korisna. Njihovi su se interesi promijenili, odvojili od prirodnog i skrenuli prema materijalnome, a životinje im se nisu mogle samo tako suprotstaviti. Svi su se u šumi bojali, nitko nije znao što poduzeti, svi su bili u strahu, ali Greta je imala ideju. Valja životinjama pomoći. Uzela je transparent i počela prosvjedovati.

Ova se priča može čitati kao moderna bajka. Na početku je postojao problem – Divovi koji su uništavali šumu i ugrožavali životinje, pa se Greta spretno dosjetila da bi se prosvjedima mogla tome suprotstaviti, a ubrzo su joj se pridružila i druga djeca (ali i životinje, primjerice sova drži natpis na kojem piše hu-huu-upomoć!). Divovi su se zbog njihova prosvjeda zamislili, bilo im je žao, bili su posramljeni i pomalo tužni – i borba je urodila plodom, šuma je postala ljepša nego što su mogli i zamisliti. To je priča o borbi dobra i zla, o solidarnosti i zajedništvu, o potrebi da pomognemo slabijima, potlačenima, onima u nevolji, da zaštitimo životinje od ljudskog djelovanja i istovremeno ih osnažimo da počnu i same djelovati aktivistički, da pronađu svoj glas i istupe za sebe kad im se pojavi problem. Kraj bajke je sretan: divovi su shvatili svoju grešku, posramili su se i obećali se potruditi da će od sada krenuti iznova, živjeti drugačije.

Mlada aktivistica upozorava na problem

Slikovnica Naša kuća gori Gretu opisuje kao nevidljivu djevojčicu koja je imala veliki interes, veliki cilj prema kojem je išla potpuno sama, i on ju je učinio vidljivom. To je priča o individualnosti i ideji, o tome koliko je važno slijediti svoje snove. Djevojkama i mladim ženama potrebni su uzori na temelju kojih će odrastati u samostalne i misleće osobe, uzori kojima će se diviti i moći same sebi reći: ako je mogla ona mogu i ja. Uzori koji će ih naučiti misliti i zauzeti se za sebe – došlo je neko novo vrijeme, i ja se nadam da će ono donijeti promjenu: moramo se početi drugačije brinuti za planetu, a da bismo to mogli, moramo promijeniti svoju svakodnevicu i nanovo posložiti prioritete, društvene ali i osobne. Krajnje je vrijeme da prestanemo djevojčice odgajati da budu tihe i pristojne, da uvažavaju druge i da se pritom zaborave postaviti za sebe i svoje interese.

Stvarna Greta Thunberg djecu itekako može podučiti aktivizmu: od svoje je petnaeste godine svaki petak protestirala pred švedskim parlamentom kako bi ukazala na globalnu nebrigu za klimatske promjene i zagrijavanje planeta. U početku je protestirala sama, no s vremenom joj se priključilo mnoštvo ljudi i privukla je mnogo medijske pažnje. Iako cijeli svijet zna za nju, nisu svi prema njoj blagonakloni – ne mogu se svi složiti oko toga što ona točno predstavlja i u ime koga govori, i to je rezultiralo mnogim otvorenim pitanjima.

Je li Greta Thunberg izmanipulirana, stoje li iza nje ambiciozni roditelji, politička stranka ili netko treći? Ili je u svojim zahtjevima ipak iskrena, zaista zabrinuta za planet? Je li ona dovoljno zrela da razumije o čemu govori, pored tolikih kompetentnih znanstvenika – ili je i samo takvo pitanje omalovažavanje mladih ljudi? Osim toga ova aktivistkinja ima žestoki nastup, beskompromisan, neadekvatan komuniciranju u javnosti, često čak i bezobrazan – pomalo poput onog djeteta koje za stolom odraslim ljudima ne da da dođu do riječi. To nije uvijek simpatično, no možda je baš tim načinom postigla da je cijeli svijet sluša? Jer da komunicira kao i svi drugi, pristojno i kontrolirano, možda ne bi postigla tu vidljivost? Ili se pak radi o tome da je vidljiva jer je ustvari bespomoćna, jer može glasno vikati ali ne može pokrenuti neke stvarne promjene?

Pitanja je mnogo, a i prema činjenici da je ova mlada aktivistica svojim djelovanjem mobilizirala puno mladih ljudi diljem svijeta, osobito tinejdžera, možemo biti ambivalentni. Može nam to biti simpatično i ulijevati nadu da su to neki novi mladi ljudi koji neće ponavljati naše greške, koji će se od početka drugačije postaviti i zahtijevati konkretne promjene kako bi se zaštitio planet, i to iz suosjećanja i stvarne želje za promjenom sustava koji iz dana u dan gledaju, i koji im ne ulijeva povjerenje. Jer – kako glasi poznati transparent s klimatskih prosvjeda – Nemamo planet B.

Nedostaci psihologije mase

No s druge strane takva količina gorljivih mladih ljudi okupljenih oko istoga cilja – iako njihova želja može biti dobronamjerna i iskrena – može biti i opasna, iracionalna a utjecajna sila, kao što nam je poznato iz osnovnih postulata psihologije mase.

Zanimljivo je i pitanje koliko je aktivizam ove djevojke povezan s činjenicom da ima Aspergerov sindrom? Koliko je on važan za njezin drugačiji pogled na svijet? U jednom je intervju na švedskoj televiziji 2019. ustvrdila da ju je taj sindrom znatno odredio, jer da ga nema – da bi bila zaokupljena socijalizacijom kao i svi ostali! I zaista, ljudi koji gledaju izvana, bez socijalnih predrasuda, oni koji ne djeluju ih potrebe da bi se svidjeli drugima nego iz nekog unutarnjeg poriva – možda bolje vide i razumiju situaciju u koju smo svi uronjeni? Uvjerena sam u to – možda autsajderi ne vide bolje, ali u svakom slučaju vide drugačije. Kao što je netko divno rekao – oni s posebnim potrebama ustvari imaju posebne mogućnosti.  

Svaki je pojedinac bitan, ali valja nam misliti i na zajedništvo

Gretin primjer zaista pokazuje, kao što se vidi i u ove dvije slikovnice, da pojedinac u svijetu itekako može biti bitan, učiniti razliku. Svijet nam se može činiti velik i nepristupačan, svaka se osoba u njemu često čini mala i bespomoćna, no ponekad – kao u Gretinu slučaju – isključivo želja jedne osobe može pokrenuti mnoge. Bila je to jedna ideja, jedna iskra kojoj su se s vremenom priklonili i drugi jer su u njoj prepoznali iskrenost, autohtonost. Jeanette Winter opisala je to metaforički: Njezin tihi glasić postao je glasnom rikom kada mu se pridružilo još tisuće drugih glasova.

Djeci to može poslužiti kao ohrabrenje. Da mogu slušati sami sebe i djelovati kad vjeruju da je ono što rade ispravno. Osim toga da bismo postigli ono u što vjerujemo, ponekad trebamo biti uporni, ne odustajati, unatoč tome što treba vremena da taj trud bude prepoznat. Slikovnica Naša kuća gori dobro nas podsjeća da je priča o Greti s jedne strane priča o tome što bi u društvu trebalo mijenjati, ali to je istovremeno i poruka djeci da od svojih snova ne treba odustajati, čak i ako nitko drugi ne stoji uz njih. Pojedinci mijenjaju svijet i uvijek su u povijesti to činili, upravo nas naše ideje čine individualcima, razlikuju od drugih, u tome se sastoji naša sloboda mišljenja, ali i djelovanja.

Ove nam priče prenose i važnost zajedništva: na samom kraju Grete i divova lijepo je formulirano: udružimo li snage, možemo promijeniti svijet. To je zaista važna poruka. Moramo biti u stanju odmaknuti se od sebe, od krivih i sebičnih vrijednosti (kao neobazrivi i gramzljivi Divovi), koliko god je u našoj moći trebamo brinuti za sve koji nemaju svoj glas, koji se iz nekog razloga ne mogu zauzeti sami za sebe – to mogu biti životinje ali i ljudi koji na bilo koji način odudaraju od norme. Priča Naša kuća gori govori o djevojčici koja je drugačija od drugih, koja se uvijek u grupi osjećala nepripadno i neadekvatno – ne spominjući što je čini takvom. To je savršena univerzalna poruka. Svatko tko je malo drugačiji ne treba zbog toga biti nesretan. U mladosti tu drugačijost nije lako prebroditi – kad je uklapanje glavna fora – ali tko to preživi lako će kasnije shvatiti da u životu individualnost i sloboda od konformizma itekako imaju svoje prednosti. Kreativnost, maštovitost i inovacija snage su sadržane u individualnosti i različitosti, a ne u istosti i ponavljanju obrazaca.

I sami se možemo pokrenuti

Na kraju slikovnice Greta i divovi nalaze se podaci o Greti Thunberg i savjeti što svako dijete može učiniti kako bi život na zemlji bio ljepši, uz poruku: I najmanji među nama mogu nešto promijeniti. S djecom valja razgovarati – što mi sami, mi kao pojedinci, možemo učiniti, promijeniti u svojim navikama?

Podrška Greenpeaceu

Što mi kao obitelj trebamo napraviti, a onda i mi kao država, društvo, čitava planeta – što možemo poduzeti da bismo živjeli ekološkije, da bi očuvali planetu? Osim toga, kupnjom slikovnice Greta i divovi donira se neki iznos Greenpeaceu i to je odlična prilika da se djeci objasni koncept socijalnog poduzetništva.

Dakle individualizam i sloboda su važni, ali oni nisu isto što i egoizam i ugnjetavanje slabijih. Osobnost koja se ne obazire na druge ne može biti dobra osobnost. Zajedništvo je ključ za rješavanje većine problema, osobito globalnih. Primjerice ekoloških. Slikovnice Naša kuća gori i Greta i divovi šalju zaista važnu ekološku poruku: za prirodu se moramo brinuti, ona nam daje hranu i mjesto na kojem ćemo živjeti, opskrbljuje nas kisikom i vodom, i mi joj se moramo odužiti. Sadnjom stabala, vrtlarenjem, dijeljenjem hrane a ne stalnim bacanjem. Kuhanjem, a ne kupovanjem gotove, brze hrane. Čuvanjem i  popravljanjem starih stvari i kućanskih aparata, a ne stalnom nabavkom novih i novih. Aktivizmom, ukazivanjem na problem. Recikliranjem. Vožnjom bicikla. Obazrivošću. Brigom za druge. Za slabije. Za starije. Za mlađe. Za drugačije. Za one koje poznajemo. Ili one koje nikada nećemo vidjeti.

Počnimo odmah.