![](/app/uploads/2019/09/6-1024x790.jpg)
Leopold i Piroška ne staju u arheološkim avanturama, a sada ne njuše samo nalazišta nego stvarno i kopaju.
Leopold je stvarno ostao zbunjen kada je u subotu navečer čuo na Dnevniku kako su u Pompejima pronašli grafit na zidu jedne kuće, napisan komadićem ugljena, koji pomiče vrijeme erupcije vulkana Vezuva. Piroška je skužila da se uznemirio pa se i ona počela meškoljiti.
![](https://brickzine.hr/app/uploads/2019/09/4-724x1024.jpg)
“Pa kako sad? Sve što smo do sada učili na povijesti pomiče se – kamo? Naprijed ili nazad u vremenu? Umjesto 24. kolovoza kažu da se katastrofa dogodila 24. listopada 79. g. poslije Krista, i to nakon dva potresa”. “Vidiš ti, Piroška moja, što se dešava u svijetu arheologije: jedan nalaz može promijeniti priču.” – rekao joj je Leopold, a nad njenom glavom stajao je veliki upitnik… “Moramo unijeti malo svjetla u cijeli taj zamršeni slučaj”…
Detektivska arheološka oprema
S tom misli otišao je u sobu i prije nego što se ispružio na krevetu bacio je pogled na svoju “detektivsku” arheološku opremu na policama pored stola s računalom. Lopatica je stajal u kantici, a mala plastična kutijica za nalaze odmah do njih. Kanta je bila uz longboard. Ruksak s kompasom, metrom, povećalom, olovkom, gumicom, milimetarskim blokom i bilješkama visio je na vratima. To su osnovni instrumenti za iskopavanje, a metodu, tj. uzorak po kojemu kopaš slojeve kao detektiv, moraš imati u glavi.
![](https://brickzine.hr/app/uploads/2019/09/6-1024x724.jpg)
Sutra rano ujutro, nakon doručka, Leopold i Piroška su se uputili u Park Vladimira Nazora blizu kuće gdje je, u prostoru namijenjenom za djecu, smješten i jedan veliki drveni kvadrat ispunjen pijeskom i kamenčićima – tajno mjesto za arheološke misije. Piroška je nosila drveni metar u ustima, a Leopold, sve ostalo. Kad bi mogao dovukao bi i „kariolu“ s krampom i lopatom al’ su mu doma rekli da – ne pretjeruje. 🙂
Piroška je odložila drveni metar i otišla protrčati parkom, a Leopold je počeo uredno slagati na zemlju sve instrumente prijeko potrebne za arheološko stratigrafsko iskopavanje unutar drvenog kvadrata. Uzeo je dva čavla i konop i od sjeverozapadnog kuta[2] izmjerio 1 m – tu je zabio prvi čavao – a drugi opet na 1 m od prvoga. Razvukao je konop paralelno sa stranicom, ‘bazom’ drvenoga kvadrata.
Jednostavno voli kopati sloj po sloj, a u krajnjoj liniji tako to rade i pravi profesionalci. Nakon 20 min ‘grebanja’ po zemlji, koljena su ga već počela pomalo žuljati, u kanti je bilo dosta svjetlo smeđe pjeskovite zemlje, a u kutijici za pronađene predmete iz prvoga sloja kamenčići i nešto malo sićušnih fragmenata cigle od “jučer”. Pogledao je gdje je Piroška – vrzmala se između ruksaka i milimetarskoga bloka.
Nikad bez marende na iskapanje
Nastavio je brižljivo s kopanjem, a počeo je i razmišljati što bi bilo kada bi se ova velika drvena kutija napunila vodom. Bi li se mogla prakticirati podvodna arheologija s maskom i perajama? Odjednom… na površini se počela pojavljivati i cakliti ručka narančaste boje. Brže bolje počeo je kopati oko nje da je izloži na svjetlo dana. I tada ga je prepoznao – lonac koji mu je dala nona jer mu se bila slomila druga ručka.
![](https://brickzine.hr/app/uploads/2019/09/7-1024x724.jpg)
Izmamio mu je osmijeh taj dragi stari lonac koji je tu zakopao tko zna kad, onako za vježbu – a svašta bi taj lonac mogao ispričati… koliko se tu pašte i fažola skuhalo… Uzeo je pločicu i kredom napisao: “Park V. Nazora (RI), datum taj i taj, SLOJ 1[3]” i sve je bilo spremno za fotografiju mobitelom.
A tko zna što je jeo radnik koji je preuređivao prostoriju u pompejanskoj kući i koji je napisao grafit – pitao se Leopold. Kad smo već kod hrane…“Što kažeš Piroška, ajmo pitat nonu kune za jednu pizzu Vezuv!” Dragi pas kao da je razumio što je Leopold rekao i simpatično si je obliznuo njušku jezikom.
Super kratke upute za arheološko iskopavanje
Osnovni instrumenti: strugalica (trowel), lopatica, kutijica za nalaze, kanta u koju ćeš stavljati iskopanu zemlju, kompas, ljubav prema povijesti te puno dobre volje i strpljenja.
Dodatni instrumenti: ruksak ili torba, olovka i gumica, milimetarski blok, visak, povećalo, ceduljice, flomaster, čavli, konop, pločica, kreda, podloga za koljena, boca H2O i famozna četkica za „nedajbože“ – ona koja se uvijek vidi u holivudskim filmovima, a u biti se nikada ne koristi.
“A kad budem velik/a” instrumenti: Munsell Soil Color Charts – Atlas boja, „profi“ fotografski aparat, totalna stanica, dron, laser scanner, aerofotografije, računalo s razno-raznim programima, GIS, štampač.
Na mjestu gdje se može simulirati arheološko iskopavanje:
Uzmeš strugalicu u ruku – onu koja tebi odgovara tj. ovisi jesi li ljevak ili dešnjak – čučneš i počneš jednostavnno lagano strugati po površini zemlje – kao da gladiš svoju omiljenu životinju – a ne kao da okrećeš palačinku u tavi! Zemlju koju sakupiš na takav način staviš u lopaticu i pažljivo promatraš što sve ta zemlja sadrži: samo sediment ili i sjemenke, komadiće ugljena, dakle elemente prirodnoga podrijetla, a možda tu može biti i nekih predmeta tj. elemenata koje je napravio čovjek. E pa po tim predmetima, osobito ako se radi o ostacima starih posuda ili vaza, arheolozi određuju vremenska razdoblja. Možeš naići i na ostatke životinjskih kostiju. Kopaš sloj po sloj kao da skidaš slojeve torte. SRETNO!!!
P.S. Ako te koljena počnu boljeti – napravi đir – pa opet nastavi kopati.