Leopold je stvarno ostao zbunjen kada je u subotu navečer čuo na Dnevniku kako su u Pompejima pronašli grafit na zidu jedne kuće, napisan komadićem ugljena, koji pomiče vrijeme erupcije vulkana Vezuva. Piroška je skužila da se uznemirio pa se i ona počela meškoljiti.

“Pa kako sad? Sve što smo do sada učili na povijesti pomiče se – kamo? Naprijed ili nazad u vremenu? Umjesto 24. kolovoza kažu da se katastrofa dogodila 24. listopada 79. g. poslije Krista, i to nakon dva potresa”. “Vidiš ti, Piroška moja, što se dešava u svijetu arheologije: jedan nalaz može promijeniti priču.” – rekao joj je Leopold, a nad njenom glavom stajao je veliki upitnik… “Moramo unijeti malo svjetla u cijeli taj zamršeni slučaj”…

Detektivska arheološka oprema

S tom misli otišao je u sobu i prije nego što se ispružio na krevetu bacio je pogled na svoju “detektivsku” arheološku opremu na policama pored stola s računalom. Lopatica je stajal u kantici, a mala plastična kutijica za nalaze odmah do njih. Kanta je bila uz longboard. Ruksak s kompasom, metrom, povećalom, olovkom, gumicom, milimetarskim blokom i bilješkama visio je na vratima. To su osnovni instrumenti za iskopavanje, a metodu, tj. uzorak po kojemu kopaš slojeve kao detektiv, moraš imati u glavi.

Sutra rano ujutro, nakon doručka, Leopold i Piroška su se uputili u Park Vladimira Nazora blizu kuće gdje je, u prostoru namijenjenom za djecu, smješten i jedan veliki drveni kvadrat ispunjen pijeskom i kamenčićima – tajno mjesto za arheološke misije. Piroška je nosila drveni metar u ustima, a Leopold, sve ostalo. Kad bi mogao dovukao bi i „kariolu“ s krampom i lopatom al’ su mu doma rekli da – ne pretjeruje. 🙂

Piroška je odložila drveni metar i otišla protrčati parkom, a Leopold je počeo uredno slagati na zemlju sve instrumente prijeko potrebne za arheološko stratigrafsko iskopavanje unutar drvenog kvadrata. Uzeo je dva čavla i konop i od sjeverozapadnog kuta[2] izmjerio 1 m – tu je zabio prvi čavao – a drugi opet na 1 m od prvoga. Razvukao je konop paralelno sa stranicom, ‘bazom’ drvenoga kvadrata.

Jednostavno voli kopati sloj po sloj, a u krajnjoj liniji tako to rade i pravi profesionalci. Nakon 20 min ‘grebanja’ po zemlji, koljena su ga već počela pomalo žuljati, u kanti je bilo dosta svjetlo smeđe pjeskovite zemlje, a u kutijici za pronađene predmete iz prvoga sloja kamenčići i nešto malo sićušnih fragmenata cigle od “jučer”. Pogledao je gdje je Piroška – vrzmala se između ruksaka i milimetarskoga bloka.

Nikad bez marende na iskapanje

Nastavio je brižljivo s kopanjem, a počeo je i razmišljati što bi bilo kada bi se ova velika drvena kutija napunila vodom. Bi li se mogla prakticirati podvodna arheologija s maskom i perajama? Odjednom… na površini se počela pojavljivati i cakliti ručka narančaste boje. Brže bolje počeo je kopati oko nje da je izloži na svjetlo dana. I tada ga je prepoznao – lonac koji mu je dala nona jer mu se bila slomila druga ručka.

Izmamio mu je osmijeh taj dragi stari lonac koji je tu zakopao tko zna kad, onako za vježbu – a svašta bi taj lonac mogao ispričati… koliko se tu pašte i fažola skuhalo… Uzeo je pločicu i kredom napisao: “Park V. Nazora (RI), datum taj i taj, SLOJ 1[3]” i sve je bilo spremno za fotografiju mobitelom.

A tko zna što je jeo radnik koji je preuređivao prostoriju u pompejanskoj kući i koji je napisao grafit – pitao se Leopold. Kad smo već kod hrane…“Što kažeš Piroška, ajmo pitat nonu kune za jednu pizzu Vezuv!” Dragi pas kao da je razumio što je Leopold rekao i simpatično si je obliznuo njušku jezikom.

Super kratke upute za arheološko iskopavanje

Osnovni instrumenti: strugalica (trowel), lopatica, kutijica za nalaze, kanta u koju ćeš stavljati iskopanu zemlju, kompas, ljubav prema povijesti te puno dobre volje i strpljenja.

Dodatni instrumenti: ruksak ili torba, olovka i gumica, milimetarski blok, visak, povećalo, ceduljice, flomaster, čavli, konop, pločica, kreda, podloga za koljena, boca H2O i famozna četkica za „nedajbože“ – ona koja se uvijek vidi u holivudskim filmovima, a u biti se nikada ne koristi.

“A kad budem velik/a” instrumenti: Munsell Soil Color Charts – Atlas boja, „profi“ fotografski aparat, totalna stanica, dron, laser scanner, aerofotografije, računalo s razno-raznim programima, GIS, štampač.

Na mjestu gdje se može simulirati arheološko iskopavanje:

Uzmeš strugalicu u ruku – onu koja tebi odgovara tj. ovisi  jesi li ljevak ili dešnjak – čučneš i počneš jednostavnno lagano strugati po površini zemlje – kao da gladiš svoju omiljenu životinju – a ne kao da okrećeš palačinku u tavi! Zemlju koju sakupiš na takav način staviš u lopaticu i pažljivo promatraš što sve ta zemlja sadrži: samo sediment ili i sjemenke, komadiće ugljena, dakle elemente prirodnoga podrijetla, a možda tu može biti i nekih predmeta tj. elemenata koje je napravio čovjek. E pa po tim predmetima, osobito ako se radi o ostacima starih posuda ili vaza, arheolozi određuju vremenska razdoblja. Možeš naići i na ostatke životinjskih kostiju. Kopaš sloj po sloj kao da skidaš slojeve torte. SRETNO!!!

P.S. Ako te koljena počnu boljeti – napravi đir – pa opet nastavi kopati.