Priča o djevojčici Tonki, ali i priča o svima nama…
Odrasli se ljudi redovno žeste kada mladi ljudi zakažu. Čim dođe do pogreške, odmah odrasli koriste priliku pa počnu prigovarati, prijetiti i prisjećati se kako je prije bilo bolje, organiziranije i ljepše.
Uzdišu i crvene se poput maka ako mladi ne izvuku pouku iz njihovih priča i ponove grešku. Mladima greške nisu dopuštene, uskoro i po zakonu neće imati pravo na loš dan, nezainteresiranost ili lijenost!
Skoro pa ispada da su odrasli uvijek ludo raspoloženi za rad, da nikada ne odugovlače i da nerado izbjegavaju svoje dužnosti. Heh, kada bi barem bilo tako!
Pa koliko puta djeca mogu čuti roditelje da će obaveze izvršiti sutra.
Sutra će platiti račun koji se trebao platiti prije dva tjedna; sutra će počupati ambroziju koja je poprimila veličinu stogodišnjeg hrasta; sutra će posjetiti staru baku koju je, tsja, još prije nekoliko godina preminula bez prethodne najave tugujućoj rodbini; sutra će produžiti službene dokumente koji su istekli prije dva-tri mjeseca; sutra će sutra…
Prvaci odugovlačenja
Odrasli su, u najmanju ruku, prvaci u odugovlačenju i jurcanju za tupostima, a ne bi bili ništa slabiji ako bi se organiziralo svjetsko natjecanje u kuđenju mladih! Imaju velike želje, ali nisu im drage i odgovornosti koje dolaze u paketu sa željama koje možda i nisu dobre ili bitne. Ono što mogu ostaviti za sutra, ne izvrše danas i pritom ne gube živce. No, kada djeca svoje obaveze zanemare, onda nastane bijesna buka i bučni bijes!
Upoznao sam nedavno zaigranu djevojčicu Tonku koja je poželjela imati psa. Što je poželjela, to je i dobila od roditelja. Ali nije joj baš bilo drago kada bi trebala prošetati psa. Kada se morala brinuti za psa, prošao ju je prvotni zanos i šetanje psa doživljavala kao mrsku dužnost. Nije toj Tonki baš bilo ni do vježbanja vještine pisanja ili pospremanja igračaka u sobi, polagano je obavljala osnovne dužnosti koje su joj dali roditelji (ili u školi) jer, uvijek postoji sutra. Famozna riječ na koju se uvijek možemo makar probati izvući. I Tonka to čini, ležerno odgađa obaveze koje se nakupljaju, nije opterećena vremenom.
Gdje sam upoznao Tonku koja obavezno odgađa svoje obaveze, pitate se? Čitajući knjigu Tonka će sutra (Semafora, 2019.) Jelene Pervan, mlade splitske piskinje koja, osim što piše pametne priče za djecu (kao što je priča o Tonki), vrijedno piše i za portal Brickzine poučne tekstove što odišu toplinom i srdačnošću! Priču o Tonki odlično je ilustrirala Vanda Čizmek, vizualna umjetnica čiji su radovi itekako poznati čitateljima Brickzinea i Magazina, ali i drugim ljubiteljima vrhunske ilustracije…
Simpatično i duhovito
U simpatičnoj i duhovitoj priči Tonka će sutra, u kojoj bi se svatko mogao pronaći jer su Tonkine karakterne osobine univerzalne. Ono što muči Tonku jasno je svima, i mladima i starima. Pa tko od nas nije barem jednom kakvu sitnicu ostavio za drugi dan? Na Tonkinom primjeru objašnjava se zašto ipak nije dobro kada se sutrići nakupe u prevelikoj mjeri. Tko zna kamo bi sutrići odveli našu Tonku da joj njezini djed i baka nisu udijelili koristan savjet kojega je poslušala, nakon čega je sve bilo bolje i jednostavnije.
Znam-znam, sada bi bio red pritisnuti gumb za pauzu, nakratko zastati, uzeti dah i objasniti pojam sutrići koji sam nekoliko puta spomenuo. Je li to nešto zarazno, prenosi li se dodirom ili zrakom, nije valjda da se umire od toga? Ili je možda posrijedi kakva jestiva delicija egzotična mirisa, stvorena na selu, daleko od laboratorija i kemikalija? Novi namaz ili domaći sladoled kakve vrckave tetke koja u prosincu ide bosa u trgovinu? Niste čuli za taj pojam, zar ne? Nisam ni ja do maloprije, a svidio mi se na prvu jer sam doslovno okružen sutrićima! Svi ih imamo, pa čak i ja!
Je li Tonka na kraju priče zavoljela ili zamrzila sutriće čije značenje još nisam objasnio? Jesu li sutrići nasmijene dobrice ili pakosne zlice? Pa dobro, hoću li danas objasniti tko ili što su ti sutrići? Neću. Ni danas ni sutra! Neću! Dobro znate što morate učiniti da biste saznali – pročitati knjigu! I to već danas, a ne sutra, da ne bude prekasno! Pazite, sutrići su svuda oko nas!
