Moje igračke nisu imale dugi vijek trajanja; brzo bih ih polomio, slučajno ili namjerno, u žaru igre, iz dosade ili nemara. Zato se danas ne mogu pohvaliti kolekcijom igračaka, prisjetiti se pomoću njih dana djetinjstva, obnoviti davne uspomene. 

Jedino sam stripove, papirnato blago pomoću kojih sam usvajao znanje te učio razliku između dobra i zla, jako volio i čuvao. Prebrojao ih, sanjao i mijenjao. U neku ruku, mogu reći da su mi stripovi bili poput igračaka, rekviziti o kojima sam mogao razmišljati unedogled. 

Naglo sam se odrekao stripova kada sam mislio da sam prevelik za takvu vrstu literature. Prodao ih za male novce, a vratio im se kasnije, u studentskim danima.

Počeo sam po drugi put kupovati stare stripove i nisam se pritom jednom upitao je li rabljeni primjerak koji sam kupio možda upravo onaj koji sam jednom davno prodao. Koliko je moguće da sam, spletom okolnosti, kupio svoj nekadašnji primjerak?

Čemu ova osobna priča o stripovima, pitate se? Pa, sadržaj slikovnice Uhvati mi plavog medu (Ibis grafika, 2018.) podsjetio me na djetinjstvo i značajne predmete koji te obilježe kao osobu, baš kao što je to nedavno učinila slikovnica Tajna nestalih igračaka (Naklada Ljevak, 2019.). 

U priči Uhvati mi plavog medu govori se o dječaku Svemiru koji je za peti rođendan od kume Đurđe dobio plišanog medvjedića plave boje. Nije mu bilo dopušteno igrati se njime, morao je biti sačuvan u celofanu.

U Svemirovom je srcu taj plavi medo zauzimao posebno mjesto i sve bi dao se može igrati s njim. Dugo je Svemir mogao medvjeda samo promatrati. I trajalo je to do njegovog šestog rođendana. I baš se toga dana Svemiru dogodilo nešto grozno.

Svemirova sestrična Modrana, koja nije bila poslušno i milo dijete poput Svemira, poželjela se igrati plavim medom. Izvukla ga je iz celofana bez pitanja, zaljubila se u njega na prvi pogled! I poželjela ga je! I urlikala je, i napravila čitav cirkus zbog plavog mede, bila je poput onih razmaženih klinaca koji se bacaju po podu trgovačkih centara kada im roditelji ne žele kupiti željeni artikl (ako ćemo iskreno, ništa bolji nisam bio ni ja kada mi majka ne bi kupila strip). Da bi ju smirili, Svemirova majka je, možete već pogoditi – poklonila plavog medu Modrani…

Svemirova majka popravila je jednu grešku udovoljivši sebičnoj djevojčici, ali je rastužila dječaka koji je, ni kriv ni dužan, ostao bez igračke koja mu je bila najmilija.

Svemir je bio simpatično, drago dijete,  a na kraju je profitirala Modrana, antipatična i prodorna djevojčica koja je navikla da sve bude po njezinome, sklona provođenju samovolje gdje god da se nađe. Znala je Modrana kojim se metodama mora poslužiti da bi došla do zacrtanoga cilja. 

Hoće li se putovi Svemira i plavog mede ukrstiti? Ne brinite, priča glede Svemira i plavog mede ne završava zbog Modrane. Štošta će se još dogoditi u Svemirovom životu.

Vrlo edukativni Plavi medo

Nepredvidljiva je slikovnica Uhvati mi plavog medu koju je napisala Silvija Šesto, a upečatljivo ilustrirala Vanda Čizmek koristeći digitalnu animaciju.

Uhvati mi plavog medu uvrštena je u program Naša mala knjižnica za djecu predškolske dobi, stoga će mnoga djeca moći uživati u ovoj pametnoj i nadasve dirljivoj priči o odrastanju i sazrijevanju. Teško je tijekom čitanja ne pomisliti na vlastito djetinjstvo i ne sjetiti se trenutaka kada smo dobili željenu igračku, ushita koji nas je tada preplavio i nije nam dao normalno disati. Pa tko od nas nije barem jednom zaspao uz novi bicikl, plišanca ili knjigu (u mom slučaju, uz netom dobiveni strip)? 

Nije bez razloga ova priča dobila nagradu Grigor Vitez i za najbolju priču i za najbolju ilustraciju, stvarno je posebna i lako se čitateljima ureže u srce, podsjeća na jedinstvene igračke koje su nas obilježile i iz nekog nam razloga ostale u ugodnom sjećanju. Ovom se pričom prikazuju nepravedni i loši postupci roditelji koji djeci nipošto nisu po volji (tim više jer nisu zaslužili nepravdu), govori se o dječjem poimanju na svijet, koliko djeci igračke znače i u kojoj ih mjeri mogu snažno obilježiti za sva vremena. 

Uhvati mi plavog medu osvojit će vas na prvu, razgaliti i potaknuti sjećanja. Možda će vas motivirati da prokopate po starim stvarima i pronađete voljeni predmet, igračku od koje se niste odvajali ni na tren? Može biti. Divna je to priča koja će vas nasmijati, a možda i malko rasplakati…