“Velike avanture malog Orehovića” dječji su roman riječkoga štiha, a takvih nema puno.

Čudesno stablo murva po kojem je mjesto radnje Murvica dobilo ime, uvodi čitatelje u svijet djeda Berta i bake Katice, čiji jednostavni i mirni život uzburka iako priželjkivan, ipak neobičan dolazak malog unuka iz oraha.

Orehović raste u toploj okolini, ozračju uzajamnog poštovanja i ljubavi bake i djeda te njihove obazrivosti za potrebe bližnjeg i brige za okolinu. Dječak nenametljivo usvaja njihove životne vrijednosti i mudrosti. Premalen da krene u školu, mališan uči  promatrajući odnose u svojem okruženju i prirodi. Znanje stječe iskustvom, pomažući baki i djedu pri svakodnevnim aktivnostima, igrajući se, te usmenom predajom, slušajući mudre misli i pjesmice koje mu stariji prenose, a sadrže vjerovanja i težnje njihovih predaka.

Metafora sazrijevanja

Orehovićevo odrastanje polagano je i postepeno. Njegov životni prostor širi se od zatvorenog i skučenog u ljušturici oraha, prijestolja uz prozor do vanjskog prostora i igre u dvorištu te naposljetku putovanja u grad i povratka u Murvicu. Privremeni odlazak i odvajanje od bake i djeda motiviran je dječjom znatiželjom i potragom za čudesnim zalogajem koji će ubrzati njihov rast. Međutim, fizički rast djece nije uvjetovan izvanjskim utjecajima. Riječima djeda Berta: „Sve dolazi u svoje vrijeme, ako ne danas, onda sutra“. Postepeno otkrivanje svijeta te Orehovićevo i Mrvićino odrastanje metafora je učenja, sazrijevanja, prihvaćanja odgovornosti i posljedica za svoje postupke.

Autorica vrlo slikovito opisuje grad Rijeku i aktivnosti koje se odvijaju na tržnici, „trbuhu  grada“ i u luci s početka 20. stoljeća, tako da čitatelj može zamisliti pucketanje zaprežnih kola, miris voća i povrća, žamor putnika što su doputovali u grad koji se miješa s nadmudrivanjem kupaca i prodavača. 

Ponešto izvan grada smještena je Murvica (u stvarnosti Podmurvice) koja je za svoje žitelje potpuni svijet, riznica temeljnih životnih vrijednosti i vjerovanja likova koja se generacijski prenose, te utočište kojem se  vraćaju. Djeca u svojem domu dobivaju oslonac i osnažuju svoje sposobnosti. Svijet odraslih s kojima žive postaje i njihov svijet – pozitivan je i siguran te ih ohrabruje i ulijeva im povjerenje u život.

Nježnost likova

Djelo je spoj dječjeg romana i elemenata bajke razvidnih u čudnovatim događajima i efektu začudnosti koje likovi nerjetko osjećaju. Dužina djela upućuje na prisutnost uobičajenih kompozicijskih dijelova. Međutim, radnja se zapliće dvaput, prvi put kada Orehović čuje dio razgovora djeda i bake umislivši si potom da će se morati vratiti u orah i drugi put kada se s prijateljicom odluči uputiti u grad. Ove događaje prati zaplet u glavicama glavnih likova, odnosno bujajuća ideja da se rastom bude nalik ostaloj djeci.

Tipični vrhunac radnje, jedan kulminirajući događaj, teško je izdvojiti jer se glavni likovi suočavaju i prevladavaju više različitih avantura koje imaju svoj put od zapleta do raspleta. Stalnim održavanjem blage napetosti čitatelju se pobuđuje pažnja i znatiželja da prati junake i putuje s njima. Mali čitatelj stvara blizak odnos s likovima jer Orehovićeve i Mrvićine brige i nestašluke može iščitati i prepoznati u svojim svakodnevnim avanturama.

Izraz književnice Došen slikovit je, metaforičan i prohodan, a rječnik bogat i raznolik prožet lokalnim govorom čakavskog narječja. Brojne umanjenice bliske dječjem načinu izražavanja pridonose dojmu nježnosti koju likovi osjećaju jedni za druge. Dječje razmišljanje i logiku koja stvara odnose između onog što mu je novo i poznatog, prenose metafore. Autorica svoj stil temelji na uspješnom spajanju hrvatske usmenoknjiževne tradicije i dječje književnosti.

Topla poruka

Brojni aforizmi i pjesmice koje odrasli upućuju djeci dio su hrvatske nematerijalne baštine, posebno kvarnerskog primorja. Uočava se i poveznica s književnom ostavštinom Ivane Brlić-Mažuranić u bogatstvu  izraza, bajkovitosti, oslanjanju na usmenu književnost, izboru dječaka i djevojčice kao glavnih likova, njihove avanture i putovanja u grad. Također, Orehović i njegovo okruženje podsjećaju na obiteljski okvir Palčića, junaka istoimene bajke iz pera braće Grimm.

Djelo prožima snažna općeljudska poruka o poniznosti, iskrenosti, a nadasve ljubavi i čovjekoljublju. Osim toga, potiče na promišljanje o iskonskim ljudskim pitanjima: Odakle dolazimo? tko smo? i gdje idemo?  Avanture malog Orehovića avanture su njegovih malih čitatelja kojima autorica poklanja toplu poruku da uživaju u djetinjstvu, da ne hrle u svijet odraslih, da žive djetinjstvo ispunjeno igrom, pričama, da misle i istražuju. Jer ništa ne izmiče, sve dolazi – ako ne danas, onda sutra.