Umijeće je sačuvati vlastitu tajnu od tuđih ušiju, a još je veće umijeće zadržati tuđu tajnu.

Primamljive su tajne, malo tko  im može odoljeti.

Zamamne poput tegle čokoladnog namaza, stvaraju zazubice. Gotovo pa čarobna riječ, ima neka magija u njoj. 

Priče koje u sebi sadrže tajne privlače, a još je bolje ako su te tajne strašne i zabranjene. Čim se u naslovu knjige nalazi riječ tajna ili kakav drugi pojam koji upućuje na misterioznost, stvori se u nama znatiželja, poželimo se ubaciti u ulogu istražitelja, razotkriti nepoznanicu.

Hrvoje Kovačević napisao je pregršt kriminalističkih romana za mlade koji se rado čitaju (Tajna šutljivog dječaka; Tajna sretnih susjeda…), djeca dobro reagiraju na njih. 

Nedavno je objavljen naslov Tajna nestalih igračaka (Naklada Ljevak, 2019.) kojega potpisuju dva spisatelja (Borna Lulić i Željka Horvat-Vukelja) te dva ilustratora (Frano Petruša i Kristina Petruša).

Borna Lulić (1975.) autor je romana Povratak vitezova (Planetopija, 2013.), radio je jedno vrijeme sa Željkom Horvat-Vukelja kao urednik u časopisu Modra lasta. Željku Horvat-Vukelja ne moram posebno predstavljati jer za nju i njezine knjige znaju baš svi učenici! Pa tko nije pročitao slikovnice Hrabrica i Petra uči plivati?
Takvoga ćete teško naći. 

No, vratimo se na priču Tajna nestalih igračaka.

Nju čini događaj iz svakidašnjega života, mnogi će se prepoznati u liku dječaka Mislava i problemu što će ga snaći. Naime, dok se igra, Mislav ne doživljava očeva učestala upozorenja. Ne pospremi igračke, već ih ostavi vani, na otvorenome. A sutradan ide na ljetovanje i neće ga biti kod kuće dva tjedna.

Uživa na moru, vrati se kući, a onda? Mislav shvati kako nema nijedne igračke! Gdje i kako su nestale? Da ih nije netko ukrao dok ga nije bilo? Nije Mislavu drago što je ostao bez igračaka, naprotiv, jako ga kopka što se dogodilo s njima i ne može se pomiriti s gubitkom…

Ova je priča nastala po istinitom događaju „koji se zbio u listopadu 2016.“, a ilustrirali su ju Kristina i Frano Petruša. Frano Petruša dobro je znan stripoljupcima (Papak; Mostarske želje; Dječak), a znaju za njega i čitatelji knjiga za djecu i mlade jer je ilustrirao brojne knjige (Čokoladne godine; Hrvač; Crtač; Pyjama blues…). Kristina Petruša također je ilustrirala brojne knjige (Zgodbalice; Pudlica to najbolje zna; Tajanstveno pismo…)… 

Eh, dok sam čitao Tajnu nestalih igračaka, sjetio sam se davnih igračaka kojih nema u mojoj blizini. Zbog mog nemara igračke su imale kratak vijek trajanja.

Vratio mi se u sjećanje gumeni Pajo Patak kojemu je, koliko se sjećam, nedostajao nos. Na mjestu gdje je trebao biti nos zjapila je rupa kroz koju sam mogao gledati u unutrašnjost igračke. Ništa čudno ako sam upravo ja potrgao nos u žaru igre ili u trenutku dosade rukama, a možda sam se poslužio i dodatnim predmetima. Bilo bi neobično da je to učinio netko drugi jer, ja sam bio na glasu kao stvorenje sklono uništavanju i gubljenju imovine.

Zato se danas ne mogu pohvaliti bogatom zbirkom plišanih igračaka, društvenih igara ili autića kojima sam se igrao kao dijete jer bih ih brzo polomio ili izgubio zakopavši ih u pijesak ili zemlju. Poveći putnički avion bijele boje, kojega mi je kupio najmlađi ujak za Božić, nije dugo poživio mada je stalno bio smješten na povišenom mjestu, na vrhu kuhinjskoga kredenca, blizu zelene vekerice. Ne sjećam se kada i kako je avion razbijen, ne mogu iščeprkati taj događaj iz sjećanja, kojom sam metodom učinio avion dostupnim rukama i je li avion uništen slučajno ili namjerno. 

Ugodna priča Tajna nestalih igračaka izaziva pozitivne dojmove koji ne splasnu u trenu, već čitatelja primoraju na razmišljanje. Priča nas uči, između ostaloga, odgovornom ponašanju i zašto je dobro slušati starije osobe. Njome nam se poručuje kako bismo trebali postupati prema svojim stvarima i trebamo li slušati dobronamjerne savjete koji su nam s razlogom upućeni.

Ništa se sa igračkama ne bi dogodilo da je Mislav na vrijeme poslušao oca. Ovoj priči predviđam status književnoga klasika koji će s lakoćom osvojiti dječja srca, stoga ju bez imalo krzmanja preporučujem, naročito pojedincima koji se nemarno odnose prema svojim igračkama i upućenim savjetima.